Dva mjeseca prošlo je od zadnje prvenstvene utakmice Hajduka, dva mjeseca u kojima se klub povukao u četiri zida Poljuda i posvetio sam sebi, a u rijetkim istupima čelnici su komentirali samo aktualna događanja. Sada kad se napokon ukazalo svjetlo na kraju tunela, kad se nazire nastavak prvenstva, porazgovarali smo s novim sportskim direktorom Ivanom Kepčijom. Zbog pandemije korona virusa do sada nije imao priliku predstaviti se široj javnosti i navijačima, kao ni iznijeti svoje planove za budućnost kluba, o kojoj brine u suradnji s trenerom Igorom Tudorom, savjetnikom Mariom Stanićem i predsjednikom marinom Brbićem. Ivan Kepčija rođen je 1982. igrom slučaja u Puli, inače je "Porečan", kako se to u njegovom kraju kaže. Nogomet je od najmlađih dana bio njegova ljubav i strast kojoj je ostao vjeran do danas.
Zbog čega niste davali intervjue do sada?
- Nisam tip koji se voli gurati u javnost, moj posao je rad u sjeni i stvaranje momčadi. Kao što Juranović trči gore – dolje uz liniju, tako i ja moram dati maksimum u svom poslu, bez obzira vidi li to netko ili ne. Zadovoljan sam, imam tu privilegiju da se bavim poslom koji volim.
Zašto ste napustili nogometnu karijeru i započeli trenersku, a potom i karijeru sportskog direktora?
- Igrao sam u Jadranu iz Poreča, imao solidnu lijevu nogu, ali bio sam spor 'ko blato. Oduvijek me privlačila želja da budem trener, taj mi je poziv i danas u srcu, tako da sam i sada, kao sportski direktor, uvijek blizu momčadi i terena, dolazim na treninge, volim komunicirati s igračima...
Igrači vas hvale, kažu da ih znate saslušati, ali i da iz kancelarije obično izađu s vašom konstatacijom da je trener uvijek u pravu?
- Djelujemo kao tim, dio posla odradi trener, dio Mario, dio ja, svaki ima svoj pristup i stil. Ima raznih situacija, recimo, jedan igrač ima dva agenta, mamu i tatu. I razlika je kad razgovarate s jednim ili drugim.
Tko vam je bio uzor u početku nogometne karijere?
- Vjerovali ili ne – Igor Tudor. Navijao sam za Juventus, on je bio naš igrač tamo...
Jeste mu to rekli?
- Jesam, odavno. Upoznao sam ga prije četiri – pet godina, njegov nećak je moj dobar prijatelj. Sjeli smo na kavu i doživio sam ga tada kao potpuno različitu osobu od igračkih dana. Kad sam pisao knjigu '"Razvojni program HNS-a" i zamolio ga da je pročita i kaže mi svoje mišljenje, cijenio sam što je rekao da znam više od njega o radu s djecom, jer se on posvetio seniorima...
Kako ste upoznali Marija Stanića?
- Prvi put sam ga upoznao dok sam radio u Dinamu. On je rođak s Marijom Ćužom i došao je na razgovor. Osjetio sam da slično razmišljamo, da ga ne zanimaju cifre nego kako pomoći momku da bude kompletan igrač i čovjek. Nakon toga našli smo se par puta na kavi, popričali, i sad imam osjećaj da se znamo cijeli život.
Je li istina da su vam supruge iz istog mjesta?
- Da, Mariova Dragana i moja Martina su iz okolice Metkovića. Saznao sam to kad sam ovo ljeto bio na odmoru kod supruginih, rekli su mi da je i Mario tu pa smo se našli na kavi u Vidu. Eto, nismo ni pomišljali tada da ćemo šest mjeseci kasnije skupa raditi u Hajduku.
Kako je teklo vaše nogometno obrazovanje?
- Rano sam shvatio da neću živjeti od nogometne karijere pa sam upisao Ekonomski fakultet u Zagrebu. Tu sam naučio puno super stvari za ovaj posao, o Managementu, organizaciji, komunikaciji... Nakon toga sad položio ispite i dobio i trenersku licencu. Tu me 'pogodila' sportska psihologija, pa sam tražio mogućnost dodatnog obrazovanja. Dobio sam sportsku stipendiju, paralelno igrao nogomet i studirao sociologiju, psihologiju i business na Holy Names University u Oaklandu. Kasnije sam magistrirao na susjednoj Saint Mary's Collegeu. Bio sam i trener u isto vrijeme, i ta strast se rasplamsala. Nakon toga bio sam u Dinamu, pomoćnik Marijanu Vlaku i Ivi Šušku, dobio sam priliku s Ferdom Milinom i Božom Miletićem raditi u U-19 reprezentaciji u kojoj su recimo na Euru igrali Brekalo, Moro, Balić, Benković, Sosa... i onda poljska epizoda u Legiji i sada Hajduk.
Hoćete ostati sportski direktor ili se želite okušati i kao trener?
- Sigurno ću dati sebi vremena da se pokušam razviti u ovom poslu, ali jedno ne isključuje drugo.
Kako ste dobili priliku predavati na Realovim seminarima?
- Jednostavno, ljudi koji to vode čuli su za moja razmišljanja o programima koji ih zanimaju, i već šestu godinu sam gost predavač.
Je li vam upravo zbog velikog broja mladih i kvalitetnih igrača rad u Hajduku izazov?
- Svakako. Kad sam došao u Legiju momčad je imala 28.2 godine u prosjeku i 'x' milijuna minusa u blagajni. Pitali su što se može napraviti da se to promjeni i u godinu dana smo spustili prosjek na 26.2 godine, smanjili smo proračun i deficit... Ovdje je puno bolja situacija nego što sam očekivao, Hajduk ima puno potencijala u igračkom kadru i uopće nisam zabrinut za budućnost kluba.
Imate li plan rezanja budžeta i ušteda na plaćama u narednom razdoblju?
- Od početka krize prihvatio sam na sebe dio zadatka očuvanja održivosti kluba. Dosta vremena proveo sam u kontaktima s klubovima, pripremajući transfere, 'sijući sjeme' koje će proklijati kad se opet vratimo nogometu. Naša realnost je da se dobar dio budžeta puni od prodaja i želio sam otvaranje tržišta dočekati spreman, a ne tri mjeseca ne raditi ništa. Na žalost, mi moramo prodavati kvalitetu, ali na sreću imamo što prodavati kako bi živjeli i dalje stvarali. Budžet plaća prve momčadi će se privremeno smanjiti za nekih 20 – 30% u idućoj godini, uz nadu da će u budućnosti rastom prihoda od marketinga, TV prava... rasti i budžet za plaće.
Rekli ste prije krize da vam sudimo po momčadi koju složite 1. kolovoza, ne po momčadi koju imate danas. Što ste time mislili?
- Stvari se često prebrzo odvijaju a kao posljedica toga sportski direktor i treneri imaju igrače koje je netko drugi birao, to je jednostavno realnost posla. Da bi promjene bile vidljive treba više vremena, stoga se i traži strpljenje, odnosno prilika da se neki rad vidi. svjesni smo situacije da ne možemo kupovati igrače dok neki ne odu, ili dok ne odrastu naši mladi igrači. Želimo biti jako pažljivi da ne zatvorimo put nekom mladom igraču koji ima perspektivu i spreman je, time što ćemo dovesti starijeg, iskusnijeg, najčešće stranca. Da smo doveli napadača bi li Kreković danas imao ovaj status? jednako tako moramo paziti da ne zatvorimo put Vuškoviću, Radiću, Blagajiću...
Činjenica je da neki mladi i perspektivni igrači ne igraju, primjerice dva lijeva beka Čolina i Dolček. Umjesto njih konkurira Tahiraj kome to nije prirodna pozicija?
- Oko pozicije lijevog beka prolilo se puno tinte, a ja vas pitam koga smo mi to doveli i zatvorili im prostor. Dakle nije u pitanju greška u strateškom planiranju, nego su se unutar momčadi rasporedile karte drugačije, neki su iskoristili priliku, neki nisu..., treba 'upiti' više 'mandžukićevskog mentaliteta'
Konkretno?
- Igrači ne smiju prihvaćati da su žrtve situacije ili trenera, moraju se boriti poput Mandžukića, kome su doveli Higuaina i platili ga 90 milijuna eura, ali njega to nije bilo briga, on je na treninzima natjerao trenera da ga stavi na lijevo krilo i istisnuo Douglasa Costu i Cuadrada od 50 ili 60 milijuna eura. Što više takvog mentaliteta poprimimo svi mi, i igrači, i treneri, pa čak i mi u managementu, to ćemo svi skupa biti uspješniji.
Zbog čega ste se u ovoj situaciji odlučili produžiti ugovor Jradiju?
- Aktivirali smo opciju u ugovoru i produžili ga na još godinu dana. Popričali smo s njim, on je presretan u Hajduku i u Splitu, želio je ostati, što je bitno, a i mi smo bili zadovoljni onim što nam on pruža i zbog toga smo ga zadržali.
Kako se dogodilo da vam Beširović ode za tako mali novac?
- Beširovićeva posudba bila je dogovorena prije našeg dolaska. Istina, mogli smo ga tada zaustaviti, ali nije bilo smisla radi momka, pogotovo što nije bio u prvom planu. Pratili smo ga, igrao je dobro, napravio je iskorak, bio je u svim našim budućim planovima za prvu momčad, ali, on je izabrao ostati u Mađarskoj i mu mu želimo sreću.
Kolike su šanse da zadržite Hamzu Barryja?
- Realno, vjerojatno je da će on otići. Kad smo došli on je već ušao u zadnjih šest mjeseci ugovora. Razgovarali smo, pokazali smo mu da ga želimo, ali treba i njega razumjeti. Tri i pol godine je tu, želi napraviti korak dalje, a ima i priliku... Kazao nam je da želi korektan rastanak jer je zahvalan za priliku koju mu je klub pružio, kod Tudora je napravio veliki iskorak i dobro je igrao, bio jedan od naših najznačajnijih igrača i to je gubitak koji ćemo morati nadoknaditi. Vjerujem da to neće biti problem. Takav profil ćemo potražiti na tržištu, profil igrača koji će pojačati momčad, koji je tehnički dobar, karakterno ispravan, mlad, moćan, mobilan...
Može li Andrija Balić popuniti tu poziciju, dosta se špekulira s njegovim povratkom na Poljud?
- Andriju jako cijenimo ali on nije klasična 'šestica'. Ja sam mu bio trener i imamo super odnos, Tudor ga je isto trenirao, a dodatno je zanimljiv i kao naše dijete. No on ima ugovor s Udineseom još godinu dana i oni će za njega sigurno očekivati jako puno novca...
Turci najavljuju kako bi Bjelica doveo Josipa Juranovića sa sobom u Fenerbahče, javlja se i Galatasaray... Odlazi li kapetan?
- Josip je jako zanimljiv igrač tržištu, desni je bočni u zrelim godinama, u krugu A reprezentacije, oličenje profesionalnosti i karaktera. Ako se pojavi službena ponuda primjerena njegovoj kvaliteti sigurno da ćemo razgovarati u najboljem interesu za njega i klub.
Kako će izgledati ljetni prijelazni rok, koliko morate utržiti da bi popunili budžet?
- Nešto će se morati dogoditi, to je jasno, ali ima tu puno momenata koji će biti važni za našu odluku. Pitanje je cijene pojedinog igrača, njegove dobi, trajanja ugovora, popunjenosti pozicija u momčadi, naravno, najvažnije od svega da od prodaje bude što manje štete za stabilnost momčadi. Taj posao je pomalo mađioničarski, vani su klubovi 50-100 milijuna eura u minusu na transferima, a mi tražimo plus od 5 milijuna i još k tome da nam momčad bude jača.
Najviše buke diglo se oko Nejašmića, Simića i Čoline koji su bili među boljima u prvom dijelu sezone, a u drugom praktično nisu ni igrali. Zbog čega?
- Taj segment je u rukama Igora Tudora. Ja mu mogu o tome dati mišljenje, kao i on meni kada su u pitanju transferi, ali on stvara atmosferu u momčadi, mentalitet i navike igrača, i sukladno tome sve ide u tom smjeru. Ako on kaže da želi da svi trče, onda svi moraju trčati, ili sele na klupu. Na prvom treningu na kome se igralo 11 na 11 Tahiraj je trčao krugove jer nije bio u konkurenciji. Ali se na treninzima borio i izborio, pokazao je 'mandžukićevski stav', natjerao je Tudora da ga stavi u igru. Simić i Dolček su u to vrijeme bili nešto malo ozlijeđeni, Barry i Jradi su se u igri s puno trke i pokrivanja i bolje prilagodili na zahtjeve od Nejašmića i nametnuli su se.... Naravno da bi mi voljeli da se razvijaju naši mladi igrači i da im raste vrijednost, jer je to dobro za klub, ali oni moraju razviti mentalitet borca i to moraju pokazivati na svakom treningu. Da smo doveli nekoga na njihovu poziciju, ja bih prvi preuzeo odgovornost za to što ne igraju, a ovako ću im svakome reći da očekujem više te da se nakon ovoga 'reseta' sezone pokušaju nametnuti. Neka ovo shvate kao novu priliku. Amplitude su normalne, odigrali smo tek sedam utakmica, sada nas čeka još deset, i bit će prostora, samo oni sami moraju uskočiti u njega.
Na stranu ova pauza, ali kako je moguće da Hajduk u 365 dana u okviru HNL-a nije pobijedio u gostima niti jedan klub osim Varaždina?
- Za klub našega ranga je potpuno neprihvatljivo da tako nastavimo dalje i zbog toga moramo iskrvariti na treninzima i odmah od Istre i Lokomotive nastojati prekinuti taj niz. Na Poljudu imamo prednost zbog naše publike koja stoji uz igrače, ali ako želimo iskorak, moramo i u gostima postizati bolje igre i rezultate.
Kakav ste Hajduk zatekli kad je u pitanju organizacija sportskog segmenta?
- Razina organizacije i kvalitete ljudi je nadmašila moja očekivanja. Najbolji je primjer Mujakić, koga smo željeli dovesti, i kad smo to predložili u klubu su već postojala izvješća scouta iz vremena kad je igrao u BiH. No nećemo se zadovoljiti, upravo testiramo i uvodimo novu bazu podataka, bit će to centralno mjesto svih informacija koje prikupljamo, kako to jednoga dana kad mi odemo ne ode s nama, nego će sve ostati u klubu.
Ima li u Hajdukovoj Akademiji novih Pašalića, Vlašića...?
- Apsolutno da, naša Akademija ima ogromnu tradiciju i kvalitetu, u svakodnevnim kontaktima to saznajemo i kroz interes stranih klubova, i mi to bogatstvo ne smijemo zanemarivati. Iz B momčadi smo ove zime uzeli Dellovu, Radića, Blagajića, Vuškovića, Krekovića i Sentića. Jedva čekamo mig gospodina Bore Primorca da ima još takvih talenata. Veseli nas da je Teklić u Varaždinu jedan od važnijih igrača, da je Delić u Istri dobio pretpoziv U-21 reprezentacije....
Je li istina da ste već dogovorili barem jedno pojačanje i samo se čeka početak prijelaznog roka da ga objavite?
- Ne sjedimo prekriženih ruku, neke stvari smo odradili kada su u pitanju pojačanja, ali bit će objavljene kad za to dođe vrijeme. Sada smo koncentrirani na izlazak iz ove situacija, da počnemo normalno trenirati i igrati, a nakon toga ćemo objavljivati dolazak pojačanjima i nastavak pregovora o produženje ugovora s našim igračima koji ulaze u zadnju godinu, poput Juranovića, Jurića, Radića, Jradija...
Ako juniori budu igrali majstoricu s Dinamo, hoće li igrati i igrači koji su njihova generacija a već su u seniorima?
- Igrat će najbolji, nema smisla da te momke koji su izborili rezultat ne nagradimo najboljom prilikom, prilikom da igraju Ligu prvaka. Inače, ne sviđa mi se kako je prezentirano da mi tražimo majstoricu. Mi bi bili najsretniji da se liga nastavi i da ti momci imaju tri mjeseca kvalitetnog rada i natjecanja. Razlučujemo razvoj mladih igrača od osvajanja trofeja u mlađim kategorijama, dosta smo to jasno pokazali i time što smo šestoricu juniora poslali u B momčad kako bi se oni ubrzano razvijali. Svjesno smo dakle oslabili juniorsku momčad, skinuli tim momcima i treneru s leđa teret očekivanja osvajanja prvenstva, ali su oni unatoč tome trenutno na prvom mjestu na ljestvici. Svaka im čast.
Ako se sezona nastavi smatrate li realnim osvajanje drugoga mjesta?
- To je naš cilj i motiv. Nećemo slaviti to drugo mjesto, nije Hajduk klub koji slavi druga mjesta, ali zacrtani su ciljevi u skladu s trenutnim stanjem. Mi smo sigurno to u stanju ostvariti, a ova situacija nas je dodatno ujedinila. Pohvalili smo reakciju igrača koji su odmah pristali na rezove i pokazali koliko im je stalo do kluba, a i mi smo njima pokazali da smo u ovome skupa time što ćemo i sebi rezati koliko i njima.
Čelnike Hajduka u hrvatskom nogometu često se stigmatizira zbog drugačijih stavova, kako vi koji niste dugo u Hajduku to doživljavate?
- Ne moramo se ni voljeti ni šamarati, ali moramo razgovarati. Teško mi je shvatljivo da netko digne ruku protiv prijedloga samo zato što je to prijedlog Hajduka. Mi nemamo potrebu biti nekakav politički vođa hrvatskog nogometa, želimo biti ravnopravni sudionici i nismo isključivi. Mi smo napravili detaljnu analizu i donijeli prijedlog oko Udruge prvoligaša i TV prava koji nije prošao, ali kontra prijedloga uopće nije bilo. Ako netko ima bolji prijedlog, mi ćemo ga podržati, ali da se digne ruka protiv samo zbog toga što je to predložio Hajduk, to nije ni logično ni dobro...