Lako ćemo, nema problema, ‘piece of cake’...
Gospodo, nema više ‘piece of cake’ jer Hrvatska je od lovca postala lovina. I možemo mi imati igrače milanskog Intera, a oni Intera iz Bakua, ali u Maksimiru je momčad koja je pobjeđivala najveće u Rusiji, danas se muči protiv poluamatera iz zemlje u kojoj glavna preokupacija nije nogomet nego - plin.
Pobijedili smo Azerbajdžan 2-1 na startu europskih kvalifikacija, zapamtit ćemo ta tri boda, a sve ostalo - što prije zaboraviti.
Jer momčad čiji svi igrači vrijede 13.5 milijuna eura, kao jedan naš igrač, pokazala je da srebro u Rusiji ne znači da se i zajeba... može pobjeđivati. Nikola Jurčević bio je jako blizu tome da dobije bušotinu u Azerbajdžanu...
Ovako, Hrvatska je još jednom dokazala da je nogomet igra u kojoj iskusne ‘face’ mogu imati lošu večer, da im ništa što zamisle ne mora ići od ruke i noge, ali da će na kraju ipak - pobijediti.
“Vatreni” su u Maksimiru bili kao “kauboji” u rukometu. Može utakmica ući u egal završnicu, može se protivnik braniti do zadnje minute, no tada će se pojaviti Balić ili Metličić, odnosno Kramarić... I to je najveća snaga ove Hrvatske.
Jer i kad večer ne izgleda bajno, kad nam lopta nije saveznik, Hrvatska će izaći kao pobjednik. I ne zaboravite još jedno: ovo je Hrvatska iz Rusije, ovo je momčad koja je i u Rusiji gubila gotovo svaku utakmicu. I vraćala se.
Nije da nam je ugodno gledati, ali drag nam je kraj. A on je uvijek isti.
Znate ga napamet...