On je jedan od najtalentiranijih hrvatskih košarkaša i u budućnosti bi trebao nositi našu reprezentaciju.
Koliko puta ste u posljednjih desetak godina čuli ovu izjavu u hrvatskoj javnosti? Rijetki su opravdali taj status, većina ih je nestala s košarkaške mape, a za neke još nije kasno.
Jedan od njih je hrvatski talentirani klinac Antonio Jordano (21) kojeg je svojevremeno prepoznao i veliki Michael Jordan i njegovi suradnici. Ne dijele samo slično prezime, nego još jednu stvar. Žive samo za košarku.
Mjesto radnje Zagreb, travanj 2015. Najveći košarkaš svih vremena Michael Jordan organizirao je na zagrebačkom Velesajmu košarkaški kamp za supertalentirane klince.
POGLEDAJTE VIDEO: Kako se slavio odlazak u Rio
Tih dana je 40 malih košarkaških genijalaca iz cijele Europe, željno dokazivanja, boravilo u glavnom gradu Lijepe naše u sklopu Jordan Brand Classic kampa kako bi pokazali i dokazali zašto baš oni zaslužuju put na završnicu u New York. Ono što je u mlađim teniskim kategorijama Orange Bowl ili recimo Topolino u skijanju, to je Jordan Brand Classic kamp u košarci. Pa važnost tog kampa najbolje dočarava činjenica da su na njemu tijekom prošlosti nastupale zvijezde poput LeBrona Jamesa, Chrisa Paula, Kevina Duranta, Anthonyja Davisa.
Hrvat Jordano je tada došao do onoga što je san svakome klincu.
- Presretan sam, još sam u šoku. Ne mogu vjerovati da se meni to dogodilo, ali trud se isplatio - pričao je tada šokirani Hrvat Antonio Jordano koji je bio izabran među deset mladih košarkaša koji su u New Yorku na završnici kampa predstavljali Europu, a osim njega, u Barclays Centeru nastupao je i sadašnji igrač Splita Darko Bajo.
A kako je to sve izgledalo prije pet godina?
- To mi je bio jedini i prvi odlazak u SAD. Na Jordan Brand Classic kamp sam došao s mislima da vidim gdje sam u odnosu na ostale igrače. Da odradim najbolje što mogu pa se dogodilo da budem izabran među tih deset. Taj odlazak u SAD je bio nezaboravno iskustvo, jedan New York, ući u Madison Square Garden. Upoznati Jordana. Vidjeti ostale NBA igrače. To ću cijeli život pamtiti - kaže nam Antonio Jordano.
Pubertet vas 'dere' na maksimum, a vi već s 15 godina idete u ogromni New York i to upoznati veličanstvenog Jordana. Srce tuče 'sto na sat'.
- U tome trenutku nisam bio svjestan gdje sam ni s kim sam, tek nakon što sam se vratio u Hrvatsku sam shvatio gdje sam bio i koga sam upoznao. Tek nakon nekog vremena mi je to došlo do glave. Da sam upoznao najvećeg u povijesti, da sam bio u New Yorku, nevjerojatno iskustvo - priča nam Jordano.
Prvi prelazak preko 'bare', utakmica, a poslije nje se ukaže "Njegovo visočanstvo".
- Došli smo do Michaela Jordana, sve nas je pozdravio i prišao svakome osobno. Rekao je da nam čestita i da nastavimo tako raditi. Slikali smo se s njim svi skupa, nismo je dobili, ali kako je predsjednik Charlottea, pa nismo mogli zbog autorskih prava. Nisam bio svjestan gdje sam i s kim sam. Tek kad sam se vratio u Hrvatsku sam postao svjestan kakvu sam priliku dobio u životu. S 15 godina sam klinac, tek ušao svijet košarke i upoznam Jordana, odem u Ameriku.
Nakon riječkog Torpeda i Cedevite u kojoj nikada nije dobio pravu priliku u prvoj momčadi, Antonio danas dominira u dresu Vrijednosnica iz Osijeka. To su primijetili košarkaški stručnjaci, ali najbitnije za njega, to je primijetio i hrvatski izbornik Veljko Mršić koji ga je po prvi put pozvao u reprezentaciju za kvalifikacije za EuroBasket za utakmice protiv Turske i Švedske. Nastupao je za reprezentaciju na Kupu Borislava Stankovića u Kini, ali to nije isto. Nikako, nemjerljivo.
- S Rokom Ukićem sam bio u Cedeviti pa smo već trenirali zajedno. Veliko iskustvo mi je biti tu pored svih tih igrača koji imaju velike karijere i velika iskustva. Ovo mi je nagrada za sve što sam pokazao i poticaj za dalje - kaže Jordano.
Kao klinci, određenim sportom se većinom krenemo baviti zbog nekog idola, roditelja ili prijatelja. A ovaj sjajni razigravač je imao drugačije razloge.
- Počeo sam igrati košarku s osam godina. Bio sam na nogometu, jesen, zima, loše vrijeme, treninzi vani, pa mi je tata rekao da pokušam dvoranski sport, recimo košarku. Bio sam hoću, neću, ali prijatelj je jedan trenirao pa mi rekao da dođem probati. Došao sam na jedan trening i dan danas igram, ispunio sam neke snove.
Košarkaške vještine tesao je u riječkom Torpedu, a onda ga je Cedevita prepoznala 2014. godine i dovela. Igrao je u kadetima, juniorima te u drugoj momčadi koja je nastupala u hrvatskoj premijer ligi. No žali za jednom stvari.
- Na Cedevitu gledam kao nešto što ne žalim ni sekunde što sam otišao. Mislim da nitko nema u ovom dijelu Europe takve uvjete. To je kompleks s tri košarkaška terena, devet svlačionica, teretana. Na tebi je samo da imaš volje i da radiš. Imali smo i restoran. Živjeli smo pet minuta od dvorane. Uvjeti su bili fantastični. Kad vraćam film, da nisam otišao, stvari bi se drugačije odigrale. Prošao sam cijeli sklop treniranja i tek tamo sam stekao neke osnove što se tiče tehničkih stvari. Da sam mogao dobiti veću priliku, jesam i zaslužio sam je svojim radom. Žao mi je što nisam igrao u ABA ligi ili Eurokupu. U Cedeviti sam postao igrač i dolaskom u Osijek sam to pokazao.
U juniorima Cedevite je bio baš dominantan. U juniorskoj ABA ligi je zabijao 24,8 koševa u prosjeku, a veliku ulogu imao je u drugoj momčadi 'vitamina' koja je u sezoni 2018/2019 nastupala u hrvatskoj premijer ligi. Imao je prosjek od sedam koševa po utakmici, a te sezone je došao i najveći uspjeh u njegovoj karijeri. S hrvatskom mladom reprezentacijom je osvojio srebro na EuroBasketu U-20 u Njemačkoj u društvu Matea Drežnjaka, Tonija Nakića, Karla Uljarevića, a naše mlade nade su tada u finalu poražene od Izraela.
A kakav je bio rastanak s Cedevitom? Pa pomalo neuobičajen. Cedevita je 2019. godine igrala finale hrvatskog prvenstva protiv Cibone, Jordano je s drugom momčadi 'vitamina' gledao utakmicu s tribina Draženova doma, a na poluvremenu se prolomila vijest kako Cedevita seli u Ljubljanu i ulazi u fuziju s Olimpijom.
- Mi smo tada bili na utakmici protiv Cibone na finalu prvenstva Hrvatske, mi iz druge ekipe. Vidimo na poluvremenu u medijima članak da Cedevita seli u Ljubljanu. Ostali smo šokirani, što, kako, počela se priča nastavljati i donijeli su odluku da idu dalje. Bio je to veliki šok što su otišli u Sloveniju. Mi nismo ništa znali dok nismo vidjeli u medijima. Počeo sam tražiti klub i što ću drugo.
I pronašao je. Najbolje uvjete ponudile su mu Vrijednosnice iz Osijeka gdje je odmah ušao u ulogu glavnog igrača. U posljednje dvije sezone je na nevjerojatnom prosjeku od 18 koševa po utakmici. A kada će doći neki korak više?
- Razmišljao sam ovo ljeto o nekoj ponudi, imam i odštetu u Osijeku. Imam ambicije, nakon ove sezone se vidim negdje dalje. Neki korak više. Rano je za govoriti gdje će to biti. Osijek mi je dao priliku koju nisam imao. Oni su mi dali sve, oni su mi odskočna daska u karijeri. Spreman sam za nivo više, a gdje će to biti i kada, ne znam - kaže on.
A kakav je Antonio izvan košarke?
- Družim se s prijateljima, ostalo vrijeme sam sa zaručnicom, gledamo serije. Najbolje su mi Crna lista, Zakon braće. Volim taj kriminalistički žanr - kaže ovaj skromni mladić.
Za jednog Riječanina koji je nekoliko godina živio u Zagrebu, pomisao na slavonsku kuhinju stvarala je određenu skepsu. A kada je došao u Osijek... Šaran, som i ostalo blago iz carstva Drave postalo je njegov najveći gušt.
Kao i košarka. U kojoj uživa od osme godine. Bio je u kampu najvećeg košarkaša svih vremena, a sada je dobio još jednu priliku života. Poziv u reprezentaciju.