Malo je dugoprugaša koji se odluče specijalizirati za maraton od 42,195 kilometara, još manje onih koji trče ultramaraton (od 50 kilometara naviše), a što tek reći za one koji sudjeluju u šestodnevnoj utrci?! Nesvakidašnje Svjetsko prvenstvo upravo se održava kraj jezera Balaton u Mađarskoj, a tamo je vrlo uspješan i jedan Hrvat.

Brođanin sa zagrebačkom adresom Mario Čeliković (39) ušao je u utorak u podne u posljednji dan utrke od 144 sata s istrčanih 570 kilometara i u trenutku objave ovog članka s 588 kilometara nalazi se na 21. mjestu među 111 prijavljenih trkača. I ne samo to, već je u svojoj starosnoj kategoriji od 35 do 39 godina senzacionalni treći i blizu pobjedničkog postolja!

Ovako je to izgledalo na polovici utrke.

"Ova utrka predstavlja ekstremni i nesvakidašnji napor čak i za nas ultraše i rijetki su koji se uopće u takvo što upuste, a još rjeđi koji se svih šest dana uspješno bore s bolovima, umorom i iscrpljenošću i idu dalje, idu do kraja", napisao je Čelikovićev kolega Mario Lovrić na Facebooku.

Čeliković je zbog posla došao u Zagreb prije 15 godina, a slavonski način života potaknuo ga je, kaže, na trčanje jer je kao dijete stalno bio u pokretu. Radi u sali invanzivne kardiologije u KB-u Merkur.

- Posao je vrlo dinamičan, ali radim u timu i svatko od nas ima svoju zadaću ondje. Radimo s ljudima koji imaju teškoće sa aritmijama srca ili dolaze zbog infarkta te asistiram pri zahvatima. Ima puno stresa i valja brzo reagirati u pojedinim situacijama - rekao je Mario za portal Pomakni granice.

Pretrčao od Zagreba do Vukovara

- Živio sam blizu savskog nasipa, gledao svakodnevno ljude koji su ondje trčali i jednog dana sam im se jednostavno odlučio pridružiti. Tako sam prije osam godina pokušao istrčati neki manji krug. Dobro sam se osjećao i baš sam uživao u tome, pa sam iz dana u dan povećavao taj krug. Što sam više trčao, bilo mi je sve lakše. Također, trčanje mi je bilo najjednostavnije rješenje jer nisam bio vezan terminima. U bilo koje doba dana ili noći mogu obuti tenisice i ići trčati. I tako je krenulo. Nisam imao nikakav plan. S vremenom sam primijetio kako trčim sve više, povećavala se kilometraža, ali i brzina - nastavio je.

Tijekom trčanja uđe u neki svoj svemir i isključi se, a nakon dužih utrka oporavlja se i po mjesec dana. No i dalje u tome uživa, odradio je brojne ultramaratone među kojima je i onaj Zagreb - Vukovar od 344 kilometra u pet dana, kao i Ultrabalaton u Mađarskoj od 211 kilometara u manje od 29 sati

- Kad netko govori o oporavku, to zvuči kao da ste bili na operaciji ili vam se nešto dogodilo. Nakon ovakvih napora, tijelo je još mjesec dana umorno i to osjećate. Recimo, penjanje po stepenicama je skoro pa nemoguće, koliko vas bole mišići. No nastojim u roku od pet dana vratiti se u normalu. To znači da prvih nekoliko dana više jedem, pijem i spavam. Sutradan poslije ultramaratona krenem s laganom šetnjom, a već drugi dan počinjem lagano trčati. Kad se vratim s trčanja, donesu mi sok, pitaju kako mi je bilo i to mi puno znači. Vesele se mojim medaljama i trofejima i ponosni su na mene, a ja rado dijelim to iskustvo s njima. Godišnje pretrčim 6000 kilometara. Do sad sam istrčao sam 66 ultramaratona, a želja mi je doći do brojke 100 - govorio je Mario u svibnju ove godine.

Sad na istom mjestu u Mađarskoj prvi put nastupa na šestodnevnoj utrci. Rijetki su oni kojima je takav podvig uspio među Hrvatima. Davne 1997. Slađan Dragojević u šest dana istrčao je nevjerojatnih 756,8 kilometara

Rezultate uživo možete pratiti OVDJE, a organizatori su postavili i dvije kamere na kojima prenose utrku.