Nikad s krilima nismo imali problema, bilo lijevo, bilo desno. Nekad Ćavar, Smajlagić i Jelčić, zatim Kaleb, Džomba i Zrnić, pa Štrlek, Horvat i Čupić, sad Mandić, Jelinić, Mihić, Glavaš i Šoštarić.
Mario Šoštarić (31) igra vrhunski na Europskom prvenstvu. Odličnu sezonu u Pick Szegedu, u kojem je peti strijelac Lige prvaka, prenio je i u reprezentaciju. Svih 18 golova u tri utakmice, protiv Španjolske, Austrije i Rumunjske, zabio je u 18 pokušaja. Promašio nije nijedan, sedmerci 8/8, iz igre 10/10. To mogu samo vrhunski. Nakon prvoga kruga 11. je strijelac Eura, sa šest golova manje od vodećih, Španjolca Gomeza i Nijemca Knorra. Super Mario ili Mister 100 posto.
- I u klubu me navijači zovu Super Mario.
Ovo mu je prvi veliki turnir s Hrvatskom. Još na EP-u 2020. igrao je za Sloveniju. No Janc i Marguč u tom su trenutku možda bili prevelika konkurencija. HRS se javio...
- Priču sa Slovenijom završio sam jer nisam dobivao ono što sam želio. Moja je velika želja bila igrati za Hrvatsku, moja je cijela obitelj iz Hrvatske i smatramo se Hrvatima - rekao nam je prije.
- Majka i pokojni otac su iz sela pokraj Slunja, brat se rodio u Karlovcu, a budući da su se odselili 1987. u Sloveniju, ja sam se rodio ondje. Sva moja rodbina i dalje živi u Hrvatskoj, učinit ću ih sad sve ponosnima. Budući da sam rano ostao bez oca, to je jedini razlog zbog kojeg se nismo vratili u Hrvatsku. To je moja država i država moje obitelji. Kad su Slovenci čuli da dobivam hrvatsku putovnicu, zvao me predsjednik saveza i želio da ostanem, ali ja sam rekao kako želim igrati za Hrvatsku. I sadašnji izbornik Zorman i predsjednik rekli su mi: 'Idi za onim što ti srce kaže'.
A srce kaže...
- Uvijek navijam za hrvatske reprezentacije, osim kad igraju Slovenija i Hrvatska, tad sam neutralan, pa su me zafrkavali da nikamo ne pripadam, da sam u Sloveniji Slovenac a u Hrvatskoj Hrvat. Gledao sam i finale SP-a u 2018. na Jelačićevu trgu u hrvatskom dresu.
Poput Šoštarića, odličnu formu iz kluba prenio je Luka Lovre Klarica (22). Zadranin je, nakon ozljede Martinovića, iskočio u prvi plan na desnom vanjskom. U završnih osam minuta protiv Španjolske stigao je zabiti triput, Austriji također tri, pa Rumunjima u najvećoj minutaži sedam.
Još na proljeće borio se s mononukleozom, bolesti koja je i zaustavila mnoge velike karijere.
- Prvi simptomi javili su mi se krajem travnja. Mislio sam da je viroza, uhvatila me temperatura, potom mi se upalilo grlo, žlijezde... Otišao sam na novi pregled i liječnik je rekao da imam mononukleozu. Moj je oblik, nasreću, bio lakše prirode i povuklo se za mjesec i pol. Izgubio sam desetak kilograma. Nisam imao tek i mjesec dana samo sam bio kod kuće, odmarao se.