U subotu u večernjem terminu stiže prava poslastica iz Poljske. Hrvatski borci Antun "Killer" Račić i Roberto "RoboCop" Soldić, te BiH predstavnik Erko Jun borit će se u sklopu KSW 49 u Ergo Areni u Gdansku.
Prijenos spektakla najjače europske MMA organizacije bit će uživo na RTL-u, a revanš Račića i njegova protivnika Pawela Polityla u bantam kategoriji (do 61 kg) na rasporedu je u prijenosu oko 23.35 sati. Slijede velike vijesti, Račića smo dobili taman nakon što se vratio s popodnevnog treninga.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Evo odmaram, malo štedim kilažu i to je to. Fight week je i taman sam bio nešto malo u gymu - javio nam se dobro raspoloženi Dubrovčanin koji je taman bio u završnoj fazi skidanja kilograma:
- Kod skidanja kila imam neku svoju uhodanu rutinu kako to radim tako da zasad sam dobar. Imam još četiri kile viška, ali u zadnja dva dana sve to izgubim. Sve je OK i spreman sam. U Düsseldorfu u UFD Gymu kod Ivana Dijakovića sam proveo puni kamp od dva i pol mjeseca tako da mislim da sam spreman odlično. Tako se i osjećam. Nikakvih ozljeda nije bilo i sve je, hvala Bogu, prošlo kako treba. Jedva čekam subotu.
Račićev protivnik je Pawel Politylo (3-1, Sherdog), Poljak kojeg je pobijedio u debiju za KSW. I Politylo je tada imao debi, a Račić mu je jednoglasnom odlukom sudaca nanio prvi poraz u karijeri. Borbu s Poljakom prihvatio je samo 12 dana prije, bila je to prilika koja se ne propušta.
Naš borac u to je vrijeme nastupao za Superior FC i bio je na zasluženom odmoru kod kuće u rodnom Dubrovniku kad ga je nazvao menadžer i vlasnik UFD Gyma u Düsseldorfu Ivan Dijaković s ponudom života:
- Rekao mi je: "Slušaj, za 10 dana se boriš u KSW-u protiv Anzora Anzhieva." Malo sam se tu nećkao hoću-neću jer Anzor je stvarno zvijer od borca. Ali nakon što sam se savjetovao s prijateljima kontam nemam što izgubiti. Idem probati.
Sjajni Poljak Anzhiev otkazao je nastup nekoliko dana uoči borbe nakon što je pao u nesvijest prilikom skidanja kilograma. U zadnji čas uskočio je Politylo, momak koji je baš u toj borbi nakon šest amaterskih pobjeda zaredom skočio u profesionalni svijet.
- Tada nisam imao pripreme kako spada tako da mislim da sam sada puno napredovao. I on je napredovao, to sam vidio u zadnjoj borbi, ali vjerujem da sam kompletniji borac. Pokazao se kao tvrd, agresivan, drži dobar ritam i tempo. Želi se potuć' - opisao je Antun subotnjeg protivnika pa otkrio velike vijesti:
- Cilj je pobijediti Pawela i, kako su mi rekli iz KSW-a, ako pobijedim borim se za titulu KSW-a!
Prvi prvak
Nadamo se da će u subotu sve dobro proći i da ćeš dobiti priliku za titulu. Ali, koliko smo upoznati, KSW nema bantam prvaka?
- Tako je. Vidi, kategorija u bantamu se u KSW-u otvorila baš zbog Anzora koji je meni otkazao u Dublinu. On je stvarno ogroman borac i ne može skidati kile na 61. Jednom je skinuo i nije bio prepoznatljiv tako da je odustao od te kategorije. Tada sam upao ja i tu je Ivan zaslužan, mene je gurao da budem taj koji će ići prema tituli. Iz KSW-a su rekli "OK, idemo vidjeti što će od toga biti".
Velika nada od malih nogu
Sada si pred napadom titule u najjačoj europskoj MMA organizaciji. A kako si se uopće našao u sportu kao što je MMA? Klinci uglavnom treniraju nogomet, košarku...
- Uvijek sam bio malo živ, a obožavao sam borilačke sportove. Otac ih je također volio i više je htio da se bavim borilačkim sportom nego nekim drugim. I s pet godina me upisao na judo. U judu sam prošao stvarno masu tih borbi, išao sam na natjecanja po RH, međunarodna natjecanja po Europi... Ali uvijek mi je san bio malo žešći borilački sport poput boksa. Međutim, tada u Dubrovniku nije bilo mjesta za trenirati tako nešto. Onda je Maro Perak otvorio Gladijator. Jedini problem bio je kako roditeljima objasniti da ću ja sad na to, ali vidjeli su da stvarno to želim i da mi je to san pa sam se prebacio na MMA. Evo, od 15. godine treniram MMA.
Od najranijih dana pokazivao si veliki talent, osvojio si brojna amaterska prvenstva Hrvatske... U više od 30 amaterskih borbi imao si samo dva poraza.
- Tada sam upoznao i dosta naših najpoznatijih boraca poput Zelga Galešića, koji je imao vrhunsku karijeru. Dok sam se borio u Hrvatskoj borio sam se na lokalnim turnirima, ali sam uvijek težio nečem profesionalnijem, nečem većem, uvijek sam živio za to da idem dalje i da se ne vrtim samo u Hrvatskoj. Onda sam usporedno s MMA-om išao i na natjecanja grapplinga. Jedno takvo sam osvojio u Đakovu, Svjetsko juniorsko prvenstvo u grapplingu, i onda sam odmah par dana nakon toga dobio poziv M-1 Globala.
M-1 Global najveća je ruska MMA organizacija koja godinama drži primat na istočnom tržištu Europe. Iznjedrila je borce poput Khabiba Nurmagomedova, Aleksandera Šlemenka, Aleksandera Volkova, a za nju su nastupali braća Jemjeljanenko, Sergej Karitonov, Aleksej Olejnik pa čak i Satoshi Ishii.
Meka MMA-a u Dusseldorfu
Račić je rođeni Dubrovčanin koji je završio srednju obrtničku školu za vodoinstalatera. Kako kaže, sport je volio od malih nogu i znao je da će se jednog dana baviti nekom borilačkom umjetnošću.
- Završio sam obrtničku školu za vodoinstalatera, ali nisam se nikad bavio tim poslom. Odmah nakon srednje škole počeo sam s profesionalnim borbama. Odmah je to dobro krenulo, ali na početku se nije dalo živjeti od toga. Danas imam sponzore i svima sam zahvalan - priča Račić, koji trenira u Njemačkoj u dvorani UFD Gym.
Nije mala stvar kada imaš najbolju MMA dvoranu u Njemačkoj. Rad braće Ivana i Tomislava Dijakovića prepoznat je diljem MMA zajednice pa je njihov UFD Gym u Düsseldorfu postao tražena destinacija poznatih borilačkih imena.
- Ivan je ovdje napravio stvarno sjajan posao, sve je kako treba i stvarno je profesionalno. Evo, baš je neki dan bio Cro Cop, držao je seminar. Par dana prije njega bio je i Melvin Manhoef, sada maloprije je sa mnom na treningu bio i Hesdy Gerges. A recimo, ovdje sam mjesec dana živio i s Hectorom Lombardom kada je radio svoju predzadnju borbu za UFC. Stvarno super radimo, imamo odličnog glavnog trenera Ivana Hippolytea (svojevremeno trener Ernesta Hoosta, Remyja Bonjaskog pa i našeg Mirka (Filipovića op.a.), Roberto Soldić i ja imamo sjajne sparing partnere, a nekad čak i skupa spariramo.
Radio si i trenirao sa stvarno sjajnim svjetskim borcima. Koji ti je, onako, ostao u najboljem sjećanju i zašto?
- Definitivno Cody Gardbrant. Bio je stvarno super prema meni i bio je za komunikaciju, nije djelovao bahato i umišljeno. Chad Mendes mi je ostao isto onako, pristojan je momak. U UFD-u me iznenadio Jon Jones koliko je pristupačan kad je bio. A ovo ostalo... Uglavnom glume velike zvijezde.
Malo je poznato da je Račić imao ponudu UFC-a, najjače MMA organizacije svijeta. No, kako kaže, procijenio je da tada ipak nije bio na nivou i da karijeru želi graditi korak po korak.
- Istina je, imao sam ponudu UFC-a kad je bio u Zagrebu, ali znao sam da nisam ta klasa.
Koraci u karijeri su najbitniji. Evo, ni Robertu Soldiću se ne žuri. I on je imao ponudu iz UFC-a, ali odlučio je ostati u KSW-u.
- Tako je, bolje je ostati i ne žuriti. Dobrim koracima gradi se dobra karijera i kasnije se više isplati.
Filip Pejić i FFC dani
Mnogi borci imaju nadimak pod kojim su poznati u MMA svijetu. Tvoj je "Killer". Kako je došlo do tog nadimka?
- Bilo je to na amaterskom MMA prvenstvu Hrvatske dok sam imao 15 godina. Organizator natjecanja u Puli bio je Zelg Galešić, a ja sam dva-tri mjeseca prije toga baš poderao cijelu tu kategoriju. I pošto je Zelg gledao taj turnir, vidio me i svidio mu se moj stil, taj dan kad sam došao u Pulu nakon tri mjeseca i išao na vagu, on govori: "Evo ubojice". To su čuli moji kolege i treneri i tako je ostalo "Killer".
Svojevremeno, u eri FFC-a, ti i Filip Pejić ste se prozivali i radili na međusobnoj borbi. "Nitro" je nedavno debitirao za KSW i to sjajnim nokautom. Kakvo je danas stanje između vas dvojice?
- Tada je, ajmo reć', bio taj neki đir našeg FFC-a u Hrvatskoj. Trebalo je dobiti priliku da se boriš pa moraš na sve načine nekako doći do borbe. Ono što se meni dogodilo tada - pobijedio sam sve četiri borbe u FFC-u i osvojio pojas u pero kategoriji do (66kg), kategoriji više od moje. Tada sam htio osvojiti pojas i u bantamu, a iz FFC-a su mi rekli da će mi dovoditi bantamaše. Dugo sam čekao na borbu, ali nikako ju nisam mogao dobiti. Kad sam skontao da od toga nema ništa, a gubim vrijeme bezveze, M-1 mi je ponudio novi ugovor i odlučio sam da idem opet tamo jer nemam što izgubiti - priča Račić pa pojašnjava kako je skoro došlo do borbe s njim i Pejićem:
- Nakon par mjeseci FFC mi je oduzeo titulu, upraznili su ju, i onda je Filip Pejić dobio priliku boriti se za nju i osvojio je pojas. Onda sam skontao: "Hej, možda bi publiku i ljude u Hrvatskoj stvarno zanimala borba između mene i Pejića". I onda sam ga prozvao i rekao mu da mora pobijediti pravog prvaka da bi bio prvak. Onda su krenule te neke trzavice, do borbe ipak nije došlo, ali sve je to bilo sportski, ništa zlonamjerno. Danas smo si OK. Čak sam i bio nekoliko puta kod njih na treningu u American Top Teamu. Napišemo si poruku, čestitamo si na pobjedi i to je to.
Vjerujemo da većinu ljudi zanima što to borac osjeća kada ulazi u kavez? Kako ti to doživljavaš?
- Najviše osjećam želju kad će to krenuti. To mi je najveći pritisak. Jedva čekam da to krene. Imam, normalno, kao i svaki sportaš strah od poraza, ali to uvijek uspijem usmjeriti na neko pozitivno razmišljanje i onda me to pusti. Ali, primjerice, u situacijama kao što su ove (borba s Pawelom koja mu donosi priliku za napad na titulu op.a.), stvarno je ogroman pritisak. O ishodu i svemu, što je na koncu bespotrebno razmišljanje, jer na ishod ne možeš utjecati. Tako da sam se uspio toga riješiti. Prema protivniku strah nemam nikada i nije mi problem dobiti u glavu ili primiti neki udarac. A najviše u borbi volim onaj osjećaj kad vidim da mi netko želi otkinuti glavu. Onda se i u meni budi želja da mu to sve vratim.