Nakon dugogodišnjeg zagovaranja stranog playmakera, Hrvatska je prije mjesec dana naturalizirala američkog košarkaša Jaleena Smitha. Svjesni da će EuroBasket biti posljednji turnir Bojanu Bogdanoviću i posljednja prilika da pokuša ugrabiti medalju, sve je uhvatila panika pa su čelnici HKS-a reagirali i u kratkom roku uz pomoć državnih organa sredili mu hrvatsku putovnicu.
No, ne može se reći da nam je puno toga donio jer naša reprezentacija zapela je već u osmini finala EuroBasketa. To je izazvalo novi u nizu potresa u našoj košarci. Kao da ga dugo nije bilo, ali ovo je kap koja je prelila čašu. Izbornik Damir Mulaomerović se potrošio pa ponudio ostavku, a svega se zasitio i predsjednik HKS-a Stojko Vranković koji je otišao nakon šest godina. Hrvatska je tako ostala bez dva ključna čovjeka, koja su uostalom i dovela Smitha u reprezentaciju.
Pitanje je hoće li više biti potrebe za njim jer četiri godine nas neće biti na velikom natjecanju, ako se uopće plasiramo na sljedeći EuroBasket ili ako nekim čudom dobijemo pozivnicu za kvalifikacije za Olimpijske igre koje su za sljedeće dvije godine. Kako god bilo, u reprezentaciji više nećemo gledati Bojana Bogdanovića i Krunoslava Simona koji su najavili da im je ovo posljednje natjecanje, a Smith je došao upravo kako bi pomogao njima dvojici i donio nam novu dimenziju. Pitanje je treba li nam više. Bi li bilo bolje iskoristiti tu pauzu za razvoj naših playmakera, poglavito Lovre Gnjidića, koji gotovo nije niti igrao na EuroBasketu...
Kako god, Amerikanac je zaigrao na svom prvom EuroBasketu za zemlju u kojoj nikada nije bio do angažmana, a za Mozzart Sport je otkrio razloge našeg debakla.
- Hrvatska ima momčad koja na papiru može da se bori za medalje, ali ako ne postoji kemija među igračima, kao što je to slučaj sa svakom novoformiranom momčadi, onda mora postojati određeno vrijeme za adaptaciju. Mi iza nas nemamo godine zajedničkog igranja, odnosno ne svi, pa je to zapravo bio naš problem. Nismo imali to zajedničko iskustvo koje dijelimo. Vjerujem da bismo mogli napraviti odličnu kemiju kada bismo proveli više vremena zajedno, Mario, Dario, Babo, Zubac, ja... Sve bi to došlo na svoje s godinama - tvrdi Smith.
Ni sam ne zna što će biti s njim obzirom da su Stojko Vranković i Damir Mulaomerović bivši. Što se njega tiče, on bi i dalje htio igrati.
- On je bio jako za moj dolazak. Osobno bih volio nastaviti igrati za reprezentaciju bez ikakve dvojbe. Vidjet ću što će se događati u sljedećem razdoblju. Vranković je bio dobar sa mnom, a možda sljedeći predsjednik Saveza ne bude želio naturaliziranog igrača u momčadi. Što god bilo - bit će. Svakako bih volio nastaviti igrati dalje za Hrvatsku - rekao je košarkaš Albe Berlin.
Hrvatska je njegovim dolaskom konačno dobila pravog playmakera. Donio nam je prodore, asistenciju, kreaciju je rasteretio Bojana Bogdanovića u izgradnji igre. Pokazao je kvalitetu, ali nismo to znali iskoristiti. Ostali igrači su ga sjajno prihvatili, a s dvojicom se posebno zbližio.
- Sjajno. Momci su me dočekali raširenih ruku, bili su prijateljski nastrojeni od prvog dana. Mario i Zubac su se stalno sa mnom šalili van terena, družili smo se. Babo mi je pomagao oko košarkaških stvari, pokušavao mi pojasniti što izbornik traži od mene. Od početka je postojala samo dobra atmosfera među nama, niti jednog trenutka se nisam osjećao kao da sam nepoželjena ili da su protiv toga što je u momčadi naturalizirani igrač zaključio je Smith.