Sve se poklopilo. Pobjeda na 30. obljetnicu međunarodnog priznanja hrvatske državnosti i pobjeda u 100. utakmici rukometaša na europskim prvenstvima. Utakmica protiv Srbije bila je naš mali jubilej na prvenstvima Europe koja se igraju od 1994. godine. Ovo je u Mađarskoj i Slovačkoj 15., a Hrvatska je bila baš na svakom, jedino uz Francusku i Španjolsku.
Samo jednom (!) bili smo slabiji od osmog mjesta, one 2002. kada smo bili zadnji pa u idućih godinu i pol dana osvojili svjetsko i olimpijsko zlato. Bilo je svega, i sreće i suza, ali unatoč šest medalja, onu zlatnu još nismo osvojili, a imali smo tri pokušaja. Osvojili smo ukupno šest medalja. Ovo je pregled najvećih utakmica hrvatske "stotke".
1994. godine, utakmica za 3. mjesto: Hrvatska - Danska 23-22
Prvi Euro i odmah prva naša medalja. Krenuli smo u Portugalu porazom od Francuske, izgubili smo i od tada jakih Rusa, ali izborili smo polufinale kao drugi u grupi sa šest reprezentacija, kojih je ukupno bilo 12. Španjolska je potom bila bolja, prvi put od mnogih u važnim utakmicama. Perkovac, Puc, Saračević, Bilić, Ćavar, Kljaić, Jelčić i ostali dobili su priliku za broncu i popeli se na postolje.
2004. godine, prvi krug: Hrvatska - Španjolska 30-29
Došli smo u Sloveniju kao svjetski prvaci. Balić, Metličić, Kaleb, Džomba i društvo odmah su na startu priuštili dramu sa Španjolcima koju je u našu korist okončao Balić golom gotovo s centra uz istek vremena, na što su Španjolci protestirali, ali nije im upalilo. Uz onaj Pajovičev prst u oko Metličiću izgubili smo polufinale od domaćina, a onda i od Danaca za broncu.
2008. godine, polufinale: Hrvatska - Francuska 24-23
Konačno smo i mi malo vratili Francuzima za sve muke. Domagoj Duvnjak igrao je prvi Euro, a u drami u Lillehammeru ukazao se među svima Vjenceslav Somić obranivši dva sedmerca. Gubili smo u završnici, a onda se pojavio Lacković i s jedina dva gola u zadnjih pet minuta okrenuo utakmicu. Pobjednički 45 sekundi prije kraja za prvu medalju nakon 14 godina. Danci su kasnije osvojili zlato.
2010. godine, finale: Hrvatska Francuska 21-25
Drugo veliko finale zaredom nas i Francuske, nakon onoga u našoj Areni, i druga pobjeda Francuza. Iako je Beč bio u kockicama, nismo to pretvorili u našu prednost, kao ni godinu ranije. Lino Červar izazvao je šok i nevjericu najavom je da će dati ostavku uoči polufinala s Dancima, Omeyer nam je skinuo tri sedmerca, Karabatić zabio šest golova. Nismo mogli...
2012. godine, polufinale: Srbija - Hrvatska 26-22
Pukli smo pred 20 tisuća srpskih navijača u Areni u polufinalu. Bilo je svega, najmanje pravog rukometa u čemu se nismo snašli. Vjerovali smo da bi se u Beogradu moglo dogoditi prvo zlato, ali na kraju smo se morali zadovoljiti broncom. Španjolcima smo vratili konačno za neke stvari u prošlosti iako nije bilo slične težine.
2016. godine, drugi krug: Hrvatska - Poljska 37-23
Već smo se pozdravili s Eurom, a onda usred Krakowa, pred 16 tisuća Poljaka izveli čudo za pamćenje. Za polufinale nam je trebala prvo pobjeda Norveške nad Francuskom, a onda i naša s 11 razlike. Za svaki slučaj dogurali smo i do 14. Štrlek je odigrao utakmicu života za reprezentaciju s 11 golova, Ivan Stevanović stekao kult s 13 obrana. Zaustavili su nas potom još jednom Španjolci, ali uzeli smo broncu preko Norvežana.
2020. godine: polufinale: Hrvatska - Norveška 29-28
Epska bitka u Stockholmu od 80 minuta koje su ušle u rukometnu povijest. Ostali smo bez pravog Cindrića, a to je kao da ste Norvežanima uzeli pravog Sagosena. Onda se u zadnjem napadu Željko Musa upisao u antologiju, a Luka Bulić zapjevao: Žeeljkoo Musaaa, Žeeljko Musaaaa, zabio je zaaadnji goool! Imali smo Španjolce u finalu, ali prvo zlato i dalje je ostalo nedostižno.