I Bilić dokazuje da je velik kompleksaš kad ne stavlje Petrića koji zabija u bundes ligi ko blesav, želi dokazati da pobjeđuje tim ili taktika a ne jaki individualci i golgeteri. Jasno je da pobjeđuje tim i taktika ali treba imati u napadu igrača koji je dokazao da ne daje slučajne golove već se sam izbori za njih i buši protivničke mreže. I nek mu bude jasna jedna stvar a to je da on nije neki super trener, to je jasno pokazao u Austriji gdje bi naš tim sigurno prošao Turke i bez trenera. Svi naši izbornici su imali 80% sreće jer su imali odlične profesionalce na okupu i to ih je uzdiglo u orbitu. Ćiro dokazuje da je velik motivator ali kad ispuca svoj arsenal već naučenih fraza za motivaciju dosadi i sebi i igračima. Po meni izdvojio bi Cicu Kranjčara koji je od svih pokazao najviše pristojnosti i gospodskih manira a takav mu je i sin ma koliko god ga vrijeđali momak hoda uzdignute glave i rezultatima dokazuje da je klasa. I Cico je sa Zagrebom osvojio prvenstvo Hrvatske.

Ako netko u kvalifikacijama igra na bod onda se sigurno ne nada kvalificirati na WC(up), već se trudi zadržati izborničku funkciju tlapnjama tipa ostali smo u igri, ostali smo u igri za što? U kvalifikacijama treba igrati na pobjedu i to na svakoj utakmici pogotovo ako ste u skupini sa Englezima koji su lekciju dobro naučili. Međutim mi smo mislili da nakon prošlih kvalifikacija drugi neće ni htjeti igrati više sa nama nego će reći upišite hrvatima tri boda i nek budu prvi a mi svi ostali ćemo se boriti za drugo mjesto. I još jednom se tvrdoglavost izbornika pokazala kao veliki nedostatak. Još u Zagrebu protiv Engleza trebao igrati Križanac a u Harkivu Petrić i Olić zajedno kao u HSV-eu. Pa ovi su igrali samo sa Ševčekom u napadu i meni nisu bili bolji od Kazahstana. Sad Ukrajina ima čistu situaciju i doma će sa Englezima igrati na bod a sa nama u Zagrebu samo trebaju čekati priliku, a mi juriti rezultat što se dosad pokazalo kao najgora opcija.

Lose smo igrali.