Hrvatska nogometna reprezentativka Izabela Lojna (32), ponajbolja nogometašica Prve HNL, otvoreno je govorila o problemima s kojima se susreće kao profesionalna igračica nogometa u Hrvatskoj. To je u Hrvatskoj i dalje marginalan sport kad su žene u pitanju, za razliku od nekih europskih država gdje je u ekspanziji.
- Iskreno, živimo od muške reprezentacije i njihovih rezultata. Sad imamo veću podršku saveza, počevši od opreme, hotela, boljih terena, uvjeta za rad. Imamo dulja okupljanja... Kad sam počela igrati za reprezentaciju, našli bismo se dva dana prije utakmice. Sad se okupimo pet, šest dana ranije, stignemo nešto i uigrati. Nadam se kroz koju godinu, ne mora biti moja generacija, ali za deset godina, nadam se da će cure imati vrhunske uvjete i, ako mi sad ne uspijemo, neka se one plasiraju na veliko natjecanje - kazala je Lojna, igračica ŽNK Osijeka, za stranice Hrvatskog olimpijskog odbora.
Lojna paralelno s nogometnom karijerom gradi i onu izvan zelenog travnjaka. Policajka je u PU osječko-baranjskoj, čuva državnu granicu i, kaže, gubi na plaći svaki put kad ode na reprezentativno okupljanje!?
- Dosta igračica još i radi, ove što dolaze iz inozemstva također. Ono što dobivamo trenutačno nije dovoljno da se pokrije ono što se izgubi na poslu. Evo, ja moram uzeti neplaćeni dopust s posla da bih igrala za reprezentaciju i tu gubim i do 300 eura na plaći. U reprezentaciji po okupljanju dobijemo 200 eura. Nešto skupim na putnim troškovima jer idem autom pa sam na kraju možda u plusu, najviše 100 eura - rekla je Izabela.
Kako u praksi kombinira poslove policajke i nogometašice?
- Nije naporno, uspijem sve prilagoditi. Kad sam dnevna smjena, ne mogu doći na trening, a kad sam noćna, odradim trening prije posla. Šefovi su mi super, vole nogomet, puštaju me na utakmice. Kad su čuli da igram nogomet i da sam reprezentativka, bili su oduševljeni. Radim u pograničnoj policiji, na granici sa Srbijom, mi smo mali prijelaz, nema migranata. Puno većih problema imamo s područjem koje se zove Liberland i od koje žele napraviti 'državu u državi'.
Već je 15 godina u Osijeku, za reprezentaciju je odigrala 83 utakmice i zabila 13 golova.
- Kad napravim pregled svoje karijere, malo mi je žao da se nisam okušala i vidjela na kojoj sam razini u odnosu na najbolje. Ne radi se o financijama, nego samo sam htjela vidjeti kako se igra u jačim ligama, poput engleske, njemačke, španjolske - rekla je Lojna.
Počela je igrati s 14 godina.
- Iz malog sam mjesta, tamo su od sportova postojali jedino nogomet i atletika. Kako sam kao klinka stalno igrala nogomet s dečkima i oni su me, iskreno, i nagovarali da počnem s njima trenirati. Prvi trener mi je bio Vladimir Dragić, on mi je dao priliku, zahvalna sam mu na tome jer bez njega ne bih bila danas tu gdje jesam.
Nogometni su joj uzori Brazilka Marta, jedna od najboljih igračica svih vremena, i njen sunarodnjak Ronaldinho. I kaže, igrat će dok god je tijelo bude služilo.
- Znam se šaliti s Upravom kluba da ću prestati kad osvojimo 30. naslov prvakinja i zaslužimo treću zvjezdicu na dresu. Sad smo na 25 titula, dakle još barem pet godina. To mi je izazov - rekla je Lojna.