Dala sam ulaznice članovima uže obitelji i prijateljima koji mi dolaze iz rodnog Kreševa. Joj, tako se radujem što će me prijatelji iz djetinjstva imati priliku gledati i navijati za mene. Inače se vidimo samo ljeti, a nitko osim jednoga s kojim sam zajedno počela skijati nije me gledao kako skijam - rekla je Andrea Komšić (22), jedina hrvatska predstavnica na ženskoj utrci Snježna kraljica na Sljemenu, 5. siječnja.
Kreševo je grad u središnjoj BiH, odakle se Andrea preselila u Zagreb 2006., kada joj je bilo deset godina. Zagrepčanka, rođena u BiH, skija za splitski klub Nordis i studira u Americi! To je djevojka koja će u subotu izazvati najviše decibela na Sljemenu.
- Vrijeme je na Sljemenu super, na Novu godinu sam prvi put trenirala gore, no vozila sam ovdje i prije Semmeringa. Staza je dobra, svaka čast ljudima koji su je pripremili, a poseban je osjećaj voziti pred domaćom publikom. Jedini sam se put natjecala na Snježnoj kraljici 2013. godine, bila sam jako mlada i bila mi je čast, nisam imala nikakva očekivanja. Sad imam dobar osjećaj, samo da uđem u top 30, pa u drugoj vožnji odvozim kako znam i bit će dobro. U dobroj sam formi...
Andrea vozi i Svjetski kup i sjevernoameričke utrke, a bila je i na ZOI u Pyongchangu. Pa joj pitanje koji joj je najbolji uspjeh u karijeri nije baš bilo lako...
- Možda 18. mjesto u kombinaciji na Svjetskom prvenstvu u Beaver Creeku. Ili treće mjesto ove godine u NorAm utrci, pa i ovo 34. mjesto iz Semmeringa.
Ništa nije osvojila? Pogrešno! Ima titulu kojom se rijetki skijaši mogu pohvaliti: sveučilišna je prvakinja Amerike. Novca tu nema, u američkom su sveučilišnom sportu zabranjene nagrade, ali ceremonija i počast je nezaboravna.
- Na trećoj sam godini Studija međunarodnih odnosa i marketinga na Sveučilištu u Denveru. Za taj sam se koledž odlučila jer ima najbolji skijaški tim i idealne uvjete. Prošle smo godine osvojili to NCAA prvenstvo, dobili smo prsten sa svojim imenom, onako u kutijici koju kad otvorite, upali se svjetlo, na ceremoniju dođe obitelj... nezaboravno.
Fakultetske i sportske obveze putujući diljem svijeta na utrke nije lako uskladiti, ali...
- U jesen i proljeće se može, u zimskom kvartalu je nešto teže organizirati se, ali tu onda uzmem minimum predmeta, recimo tri, od čega se jedan ili dva mogu pratiti on-line. Drugačije ne bi bilo izvedivo. A učim nikad ili par dana prije ispita. Na tom su sveučilištu (bili) Sebastijan Brigović i Sofija Novoselić, a nisam ni razmatrala ništa izvan Amerike jer samo američki model omogućuje paraleno vrhunsku sportsku karijeru i studij. U Europi je to možda i nemoguće.
Studentski život podrazumijeva i domove, zabave...
- Haha, da, prve sam godine stanovala u domu i to je iskustvo koje treba proći. Cimerica mi je bila australska košarkašica, zabave su baš kao u filmovima, ali prve godine sve to vidiš - htio ili ne htio - a potom se uozbiljiš, nakon prve godine fokus je samo na studiju.
Sad živi sa skijašicama iz Kanade i Finske, najbolje su joj prijateljice, a dečko?
- Nemam ga, niti ga sada tražim. Ima vremena... I po mogućnosti, bilo bi dobro da ne bude skijaš...
Život u Denveru može biti jako nepredvidiv.
- Moguće je da se jedan dan sunčate na terasi na 22 stupnja Celzijeva, a idući dan zapada snijeg... i to u svibnju!
Od hrvatskih skijašica u najboljim je odnosima sa Sofijom Novoselić i Leonom Popović, dok Janicu Kostelić rijetko viđa.
- Bila sam jako mlada kad je ona prestala skijati, teško je do nje doći, Ivicu viđam češće, dok putuje s dečkima. Lijepo ga je vidjeti, sad sam srela cijelu obitelj na Sljemenu, i sinčić mu je na skijama, baš djeluju sretni.
Skijaški je svijet nažalost pun ozljeda i iz te statistike ne iskače ni Andrea.
- Još 2011. pala sam na treningu na Möltalleru, kotrljala sam se, skije se nisu otkačile i pretrpjela sam višestruke ozljede: pukla su mi četiri ligamenta, oba meniska, mišić i kost! Tako da sam neko vrijeme bila invalid. Srećom, više nemam nikakvih posljedica.
Što će hrabra Andrea potvrditi i u subotu, kao jedina hrvatska predstavnica na Snježnoj kraljici...