Istra je u ponedjeljak svjedočila spektaklu kakav su u povijesti dosad vidjeli samo Puljani i njihovi gosti iz cijelog svijeta. U pulskoj Areni spojili su se nogomet, antika, multimedija, Hrvatska, Bavarska, gladijatori, DJ-evi, Vatreni, Bayern, Hrvati, Nijemci, Brazilci...
Usred rimskog amfiteatara stavljen je nogometni travnjak i igrao se nogomet. Među legendama, u Bayernovom dresu: Paulo Sergio.
Danas u 50. godini života. Nekada svjetski prvak s Brazilom, europski i njemački prvak s Bayernom, zvijezda Rome, Leverkusena i Corinthiansa, sa osmijehom je sjeo na razgovor za 24sata.
Jednu je od dvije utakmice već odigrao, bio je dva sata u areni, ali... Cijelo se vrijeme zadivljen ogledavao oko sebe:
- Dvije sam godine živio u Rimu i svaki dan prolazio pored Koloseuma, a vi Hrvati ste u svome napravili: nogometnu bajku... Fantastično! - počeo je Brazilac.
- Prvi put sam u Puli i Hrvatskoj, ali imali smo priliku ujutro prošetati gradom, bili smo i na Brijunima i sve što mogu reći je: predivna zemlja u koju se 100% vraćam i to vrlo brzo, sa obitelji. Mediteranski mentalitet je nama Brazilcima jako blizak, osjećam se kao među svojim narodom. Toplo i puno duše, a opet s poštovanjem za onaj osobni prostor koji je svakom čovjeku toliko bitan.
I obožavamo nogomet kao i vi.
- Na prvu sam i ja mislio da me za selfieje i autograme mole samo Nijemci koji su u Istri na ljetovanju, ali onda sam počeo pitati ljude otkud su i ostao fasciniran time koliko ste kao nacija zaljubljeni u nogomet. Pa o mojoj karijeri puno znaju djeca koja se nisu ni rodila kad sam prestao igrati, prije 16-17 godina. A kad sam onako usput primio nekoliko prvih čestitki za osvojenu Copa America onda mi je sinulo da uopće nisam ni razmislio o tome kako zapravo pričam s narodom čija je reprezentacija druga na svijetu!
Paulo Sergio je oduševljen tom neraskidivom pričom 'Istra, Hrvatska... Nogomet'.
- Ja sam iz San Paola, grada koji ima oko 11, a sa pripadajućim urbanim prstenom skoro 20 milijuna ljudi. Kažu mi da vas ima oko četiri milijuna, je li tako? A drugi ste na svijetu, sa igračima u Realu, Interu, Barceloni, Juventusu, Niko Kovač je trener Bayerna... To je senzacionalno! I zbog toga sam, bez ikakve demagogije, još sretniji što sam tu. Osim toga, gotovo svi govore i talijanski pa nema ni bilo kakvih zastoja u komunikaciji. Predivna, a nogometna zemlja. Za mene to je najbolja moguća kombinacija!
Pamti i divi se generacijama Vatrenih.
- U moje doba iz Serie A pamtim Bobana i Bokšića koji su igrali za najveće klubove i osvajali najveće trofeje kao ključni igrači. A premda, koliko se sjećam, nikad nisu igrali u Italiji, na svijetu ne postoji netko tko voli nogomet, a ne pamti Prosinečkog i Šukera.
I njegovo i raspoloženje 'brazilsko-bavarskog' sunarodnjaka Giovanea Elbera bilo je utoliko bolje jer samo dan ranije Brazil je osvojio Južnu Ameriku.
- Oduševila nas je ta Copa America, 12 godina čekali smo taj trofej. Sada imamo stvarno dobru reprezentaciju i sjajnog izbornika, a čini mi se da je bez Neymara čak i više igrača preuzelo odgovornost. Gabriel Jesus je fenomenalan. Samo 22 godine, a tako igra... "Osuđen" je da postane jedan od najboljih ili najbolji na svijetu.
Ova generacija tek treba napraviti ono što ste vi uspjeli.
- Da, bio sam član momčadi i igrao na Mundijalu '94 u SAD-u, tako da mi za sva vremena ostaje ta medalja i titula svjetskog prvaka. Utoliko veća i važnija jer smo naslov vratili Brazilu nakon 24 godine. I sad se naježim kad se sjetim. Onda je sa nama u reprezentaciji bio i jedan klinac, Ronaldo, imao je 18 godina. Nije ga izbornik stavio u igru, ali na treningu smo se mi stariji samo gledali kad bi dečko uzeo loptu i krenuo. Nadimak koji su mu dali Talijani kad je došao u Inter je savršen: Fenomen. Ni prije, ni kasnije nije viđen takav nogometaš.
Tri vaše godine u instituciji Bayernu?
- Sa Bayernom sam u tom kratko vremenu osvojio sve. I Ligu prvaka, i Interkontinentalni Kup, i dvaput Bundesligu i njemački Kup... Došao sam iz Rome, baš nakon što je Bayern izgubio onaj finale na Nou Campu od Manchester Uniteda 1999. Osvojili smo dvije godine kasnije, na penale protiv Valencije na San Siru.
Kažu i Bavarci i Istrani: dva premium brenda zajedno, prirodna veza...
- Bayern je ne-vje-ro-ja-tno velik klub. Bez ikakve konkurencije najveći u jednoj tako velikoj nogometnoj super-sili i velikoj zemlji kao što je Njemačka, a i među najvećima je na svijetu. Ne znam koliko su ljudi tu uopće svjesni kako je sjajna stvar što se Istra povezala s Bayernom. To je u Njemačkoj najveća moguća promocija i najbolja reklama koje se uopće može dobiti.
Pulu i Rim vežu amfiteatri, Paulo Sergio se Rome sjeti sa velikim guštom. I ponekim žuljevitijim sjećanjem.
- Najbolji nogomet u životu igrao sam u Romi, dvije sezone, od '97-'99. Tad ste vi isto napravili čudo na Svjetskom prvenstvu, 1998., je li tako? Roma je tada igrala fantastično ofenzivnih 4-3-3, sa legendarnim Zdenekom Zemanom na klupi. Utakmice su bile čisti užitak, to je završavalo s najmanje 4-5 golova, ali pripreme i treninzi... Čovjek nam je dušu vadio. Trčali smo gore-dolje po tribinama Olimpica kao da smo tamo po kazni! Ne znam trenirali li se danas toliko kao što smo mi u Rimu 'rintali' sa Zemanom prije više od 20 godina.
Sudarao se tada sa velikim Makaraninom u rimskom derbiju.
- Ja u Romi, Bokšić u Laziju... To su bili derbiji zbog kojih bi pola svijeta stalo i gledalo, neovisno o tome u kojoj su vremenskoj zoni.
Sada je stalno jednom nogom u Sao Paolu, a drugom u Münchenu.
- Divim se radu Nike Kovača. Hrvat, ali savršeni njemački temperament, idealan za Bayern! Sad se radi smjena generacija no uspio je i prije toga osvojiti i prvenstvo i Kup, a to je velika stvar.
Igrali ste dva puta po 20 minuta protiv nešto vremešnijih Vatrenih. A hrvatska generacija koja je ispred Brazila, koja je druga na svijetu?
- Gledajte, drugi ste na svijetu, to samo po sebi znači da imate ogroman broj svjetskih igrača i znam ih jako puno, ali ja sam nogometaš, volim nogomet, a tko voli nogomet taj prije svih pamti jedno ime. Luka Modrić... To je čarolija. Čovjek je dobio Zlatnu loptu, proglašen je najboljim na svijetu. Time je sve rečeno. Obožavam gledati Modrića kako igra.
Kako danas živite?
- Uživam život! Na relacija San Paolo-München, Brazil-Njemačka... Što znači da, zapravo, živim po aerodromima, ali ne žalim se. Nitko me ne tjera, to je moj izbor, to su moja domovina i zemlja u kojoj sam stvorio još jedan dom pa me srce uvijek vuče na obje strane - rekao je Paulo Sergio za 24sata.
Brazilac koji je živio pored rimskog koloseuma, ali dah mu je oduzela, hrvatska, pulska arena!
POGLEDAJTE GALERIJU