Georga sam naučio nekoliko hrvatskih riječi i fraza pa smo tako često komunicirali za vrijeme utakmica, pogotovo u prekidima, da nas suparnički igrači ne razumiju. Nije mu bilo teško naučiti ih jer je Enver Marić bio trener golmana, Vlatko Glavaš i ja smo igrali, a ekonom je u Fortuni iz Düsseldorfa bio Beograđanin Aleksandar Špengler, otkrio nam je Darko Dražić (62), koji je dijelio svlačionicu s Georgom Kochom.
I ne samo svlačionicu.
- O njemu kao suigraču mogu reći sve najbolje, premda već dugo nismo u kontaktu. Zvao sam ga par puta kad sam čuo da je bolestan, ali vjerujem da se zbog bolesti vjerojatno nije nije javio jer ne želi ulaziti u neku dublju komunikaciju. Proživjeli smo puno toga zajedno od 1992. pa sve dok on nije otišao iz Fortune, bili smo i susjedi u gradu Hildenu kod Düsseldorfa, u kojem smo obojica živjeli.
Koch i Dražić igrali su skupa 82 utakmice
Dražić i Koch, 52-godišnji bivši Dinamov golman, koji je otkrio da boluje od neizlječivog oblika raka gušterače, za Fortunu su od 1992. do '96. odigrali 82 utakmice zajedno. Samo sa sedmoricom igrača Koch je igrao više puta skupa, među njima su Miroslav Klose i Mario Basler, a od Hrvata je prije dolaska u Dinamo odigrao 81 utakmicu s Vlatkom Glavašom i 66 s Ivicom Grlićem.
Dražića je vijest o Kochovoj bolesti zatekla u Teheranu, gdje radi kao savjetnik u Mes Rafsanjanu. Iznenadio se, pogotovo zbog toga što je prije dva tjedna preminuo i njihov zajednički prijatelj, ekonom Fortune Aleksandar Špengler.
- Špengler je bio iz Beograda, "folksdojčer" kako se to tada zvalo, bio je krasan čovjek, omiljen kod igrača, a i meni je puno pomogao kad sam došao jer sam imao s kim komunicirati prije nego što sam naučio njemački jezik. Mogu slobodno reći i da smo bili prijatelji, a znam da ga je i Georg jako volio. I eto, otišao je nedavno, to je život, nikad ne znaš što te čeka... Baš sam potresen.
O Georgu ima samo riječi hvale.
- Bio je korpulentan, prava stijena, a opet čigra, kad bi poletio, sve je mogao uhvatiti, pogotovo kad ga je pod svoje uzeo legendarni golman Veleža Enver Marić, koji je preuzeo treniranje golmana Fortune. Skupa smo proživjeli uspone i padove, ispadanje u drugu i treću ligu, vraćanja u prvu... Nas dvojica smo imali korektan odnos, možda i više od toga, ali kad je otišao iz kluba, izgubili smo kontakt i nismo se čuli, čak ni u vrijeme kad je igrao za Dinamo. On je bio malo čudan, kao i svaki golman, malo na svoju ruku...
Koch je bio prgav, nije dao na sebe
Zajedničke dane Dražić pamti i po tome što su bili susjedi.
- Živjeli smo zgrada do zgrade, pedesetak metara udaljeni, i kad bi me vidio na balkonu, pozvao bi me na pivo. Jedanput sam otišao i iznenadio sam se što mu je stan bio prazan, nije imao čak ni stol i stolce, sjedio je na sanducima piva! Ja sam ga zvao "Žorž" i kažem mu: "Žorž, moraš se pomaknuti, nije ti dobro stajati na jakom suncu", na što je on je odgovorio: "Sunce nije jako ako je pivo dovoljno hladno!" Kod njih je bilo normalno da se velike pobjede proslave noćnim provodima, a kako ja nisam bio taj tip, nisam previše izlazio, ne mogu govoriti što se sve događalo. Više mogu govoriti o njemu kao igraču:
- Isprva je bio prgav, zafrkan karakter u nekim momentima, nije dao na sebe, ali kad je na mjesto trenera došao Marić, promijenio je puno toga. I razmišljanje, i pristup, sam je priznao da je kod njega postao puno bolji golman... Bio je fantastičan na liniji, imao je dobar refleks, bio je moćan u izlascima, dominantan, pravi lider jer je pratio igru i raspoređivao igrače, znao je i podviknuti. Dobro smo surađivali na terenu, pogotovo kad sam ja prešao na mjesto libera. Dobro smo funkcionirali, on je imao respekt prema meni, ja prema njemu, a suparnici nas nisu razumjeli kad bi komunicirali na hrvatskom. Žao mi je što je bolestan, nadam se da če se izvući, ja mu to od srca želim - zaključio je Dražić.