Amerikanci i rukomet? Ma daj, jesi ozbiljan.
Nema te osobe koja neće ovako reagirati na spomen SAD-a i rukometa. Ali... Ako Žarko Marković, Eldar Memišević, Zoran Stojanović i Danijel Šarić mogu biti Katarani, onda mogu i Amerikanci imati rukometnu reprezentaciju. Ne, ne šalimo se.
Možda je rukomet u SAD-u popularan kao kriket u Hrvatskoj, ali IHF je u sve odlučio umiješati svoje prste pa smo tako na SP-u u rukometu u Egiptu trebali gledati i reprezentaciju SAD-a! Sve dok zbog korona virusa oni svoj nastup nisu otkazali...
I Hrvatska je trebala imati svog aduta u američkoj reprezentaciji, a riječ je o bivšem rukometašu Zagreba i obrambenom specijalistu Domagoju Sršenu (30) koji je za SAD debitirao 2011. godine. Ne, nisu Amerikanci posegnuli za katarskom formulom i novčanim stimulansom oformili Legiju stranaca, već su pozvali sve koji imaju veze sa SAD-om. A Domagoj ima.
- Za sve je ‘‘kriv’‘ moj otac koji je otišao u SAD u potrazi za boljim životom kad mu je bilo svega 16 godina. U New Yorku je imao brata i zaputio se k njemu. Moja obitelj ovdje nije bila baš dobrostojeća i otac je vidio odlazak u New York kao jedinu mogućnost da preživi i stvori nešto za sebe i svoju buduću obitelj. Moj otac je prvo završio školu u New Yorku, a kasnije i fakultet. Dvadesetak godina bavio se inženjerstvom, a kasnije je u Hrvatskoj upoznao i moju majku. Nakon što su se vjenčali otišli su natrag u SAD i tako sam se ja rodio u New Yorku - priča nam hrvatski Amerikanac.
Domagoj se s pet godina vratio u Hrvatsku, a njegov naglasak otkriva o kojem mjestu se radi.
- Da, odrastao sam u Metkoviću. Ima nas petero braće i sestara, ja sam srednji. Od desete godine sam trenirao nogomet, ali kako sam već s 15 godina imao dva metra, odlučio sam prijeći na rukomet, a košarku nisam baš volio - kaže on.
Počeo je u legendarnom klubu koji je stvorio Ivana Čupića, Slavka Golužu, Patrika Ćavara, Nikšu Kaleba. Ne treba ni spominjati koliku je važnost RK Metković ima za hrvatski rukomet, pa u njemu su se afirmirali igrači svjetskog glasa poput Ivana Balića, Blaženka Lackovića, Petra Metličića...
U to vrijeme Metković je polako padao u zaborav, vladar hrvatskog rukometa postajao je Zagreb, a Sršen je u hrvatsku metropolu otišao sa 17 godina. Bio je na posudbama u Dubravi i Splitu, u Zagrebu se baš nije naigrao, ali može se pohvaliti kako je s klubom osvojio Seha ligu 2013. godine kada je pao Vardar. Jedini put u klupskoj povijesti. Prošao je Meškov Brest, Hannover, a sada je u njemačkom drugoligašu.
- Bio sam prije dvije godine u Hannoveru, otišao u njemačku treću ligu pa u drugu ligu u Wilhelmshaven. Sad sam u petom mjesecu imao operaciju ramena pa se vraćam od ozljede. Nisam igrao šest mjeseci. Rame je zasad super, radio sam rehabilitaciju u Njemačkoj, početak je uvijek najgori. Ali prezadovoljan sam.
Trebalo je to biti njegovo prvo Svjetsko prvenstvo, ali ne u hrvatskom dresu, već u američkom. Rukometna reprezentacija SAD-a je u prosincu iznenada dobila pozivnicu pa je trebala zaigrati na Svjetskom prvenstvu u Egiptu. Možda iznenađujuće zvuči, ali već su šest puta nastupili na SP-u, prvi put su nastupili 1964. godine, posljednji put 2001. godine, ali za pobjedu i dalje ne znaju.
No mi smo ih posebno zapamtili po toj 2001. godini jer je Hrvatska protiv Amerikanaca došla do svoje najuvjerljivije pobjede u povijesti svih natjecanja (41-12).
No kako je uopće došlo do novog nastupa Amerikanaca? I dalje je općepoznato kako je rukomet u SAD-u totalno nepopularan i podcijenjen sport. Do te mjere da bivši igrač američkog nogometa Jay Cutler tvrdi kako bi on i LeBron osvojili zlato u rukometu bez problema. No, nije nikakva novost kako su Amerikanci majstori za stvaranje spektakla i proizvoda koji donosi milijune, a u tome je priliku vidio i IHF.
Rukomet nije globalan sport i nimalo profitabilan. Svega pet, šest reprezentacija konkurira za vrh na svakom natjecanju, sve europske zemlje, a svjetska rukometna federacija je svjesna da mora nekako reagirati ako želi podebljati zaradu. Počeli su ulagati u američki rukomet, pozvali su ih na SP i sve to s ciljem kako bi popularizirali ovaj sport preko bare.
- Prije je bilo nemoguće naći dva Amerikanca u čitavom New Yorku koji bi vam znali reći što je rukomet. Njihova inačica rukometa je rekreativni sport u kojemu imaš malu gumenu lopticu koju nabijaš u zid i potom ju hvataš. Ljudi i dalje ne znaju što je rukomet, možda sad više znaju zbog Jaya Cutlera. Mislim da ljudi nemaju pojma da će se igrati SP. Meni je čudno što njih ovaj sport ne zanima jer ima jako puno akcije, golova, oni su ludi za tim. Sad su počeli napredovati, država je dala neke dvorane da mogu koristiti, sad se više djece bavi rukometom nego prije - kaže nam Domagoj.
Prvi put je poziv u reprezentaciju dobio 2011. godine za Panameričke igre, a prijavio se preko - maila. Ostavio je svoje podatke, dobio je poziv iz Saveza, prepreka nije bilo jer ima američku putovnicu, a uskoro je i zaigrao. No nedugo prije toga nije ni znao da reprezentacija postoji.
- Reprezentacija postoji odavno, ja sam prvi put igrao za SAD 2011. godine na Panameričkim igrama. Nije me bilo sve do 2019. godine kada sam se vratio. Reprezentacija je puno kvalitetnija nego tada jer se sada puno više ulaže. Imaju i oni svoj klupski rukomet, ali to je sve amaterizam. Imaju taj playoff, turnir gdje se natječe nekoliko klubova, ali nije to ništa ozbiljno. Nepopularno je jako, ali pomalo se miče s mrtve točke. Dosta ljudi je počelo raditi u Savezu, dolazi jako puno sponzora, dosta IHF ulaže u Europi u američki rukomet. Mi smo dobili pozivnicu za SP, trebali smo u kvalifikacije, ali nismo mogli igrati zbog korone.
Američke rukometaše mogla bi čekati prijateljska utakmica protiv LeBron Jamesa. Da, dobro ste čuli. Sve se zakotrljalo nakon one famozne izjave Jaya Cutlera, a u američkom rukometnom savezu su se bacili na posao. I sami su svjesni koliki bi to bio poguranac za rukomet u toj zemlji. E sad, hoće li zaigrati baš LeBron, teško je reći.
- To je podcjenjivanje što je Cutler govorio, ma nema šanse da bi on pobijedio ijednu utakmicu, a tek osvojio medalju. Nešto dogovaraju da igramo protiv NBA i NFL zvijezda. Teško da će LeBron pristati na to, ali neke druge zvijezde bi mogle zaigrati protiv nas.
Svoj san o nastupu na SP-u trebao si ostvariti, ali je li ti žao što to nije s Hrvatskom?
- Za Hrvatsku sam igrao u mlađim kategorijama, ali za seniorsku nikada nisam dobio poziv. I dalje ne znam zašto. Žao mi je i nije. Ali ima puno odličnih igrača i ne znam jesam li uopće zaslužio. Drago mi je što sam sada u američkoj reprezentaciji.
Naravno, teško ćete danas pronaći sedam Amerikanaca koji znaju igrati rukomet pa je Savez imao pune ruke posla. Morali su pronaći sve rukometaše koji imaju i najmanje veze sa SAD-om pa su oformili, može se tako reći, europsku reprezentaciju.
- Većina Nijemaca je u reprezentaciji, mislim oko njih 17. Ima samo pet Amerikanaca, ima jedan iz Egipta, jedan Francuz. Tu je još i Hrvat Jakov Kutleša. Još se nismo upoznali.
Kako kaže Sršen, najbolji igrač je Andrew Donlin koji je prije desetak godina bio daleko od rukometa. Bio je vojnik, završio školu za pilota, igrao u drugoj njemačkoj ligi, a sada je u španjolskom Ademar Leonu. A izbornik? E Amerikanci su se svojski potrudili da igrači mogu učiti od najboljeg. Na kormilu reprezentacije je legendarni Šveđanin Robert Hedin koji je bio dio briljantne generacije predvođene Wislanderom, Olssonom, Svenssonom, Lövgrenom, a ta generacija je posebno pamtljiva nama Hrvatima jer smo ih pobijedili u finalu Olimpijskih igara u Atlanti.
- Nije baš trenersko ime, ali bio je fenomenalan igrač. Jako nam puno znači takva veličina na klupi. Razlika u odnosu na prije je nebo i zemlja - kaže Domagoj.
Ne možemo ne pitati. Hoćeš li navijati za Hrvatsku sada kada si 'Amerikanac'?
- Navijat ću za Hrvatsku kada SAD ne bude u igri. Kad mi igramo teško da ću ha-ha. Šalim se, naravno da ću navijati. Tu sam živio, tu sam odrastao i počeo sam igrati rukomet. Utakmica protiv Hrvatske? Uh, to mi je san. To bih stvarno volio. Igrao sam protiv Hrvata na klupskoj razini, ali nikada ovako.
Motivacija za to je još veća jer u 'kaubojima' igraju dva njegova rođaka.
- Ilija Brozović i Ivan Čupić su mi rođaci, naše majke su tri sestre. Čujem se puno s Ilijom Brozovićem jer smo i igrali zajedno, s njim sam baš povezan. Svaki dan se skoro čujemo, volio bih igrati protiv njega jednom.
Tko zna. Možda ćemo već na sljedećem SP-u gledati Lebrona Jamesa kako se 'tuče' na pivotu, Kevina Duranta kako trpa s lijevog vanjskog te Jamesa Hardena kako radi 'step back' s rukometnom loptom.
Da, zvuči nemoguće, ali tko je prije deset godina vjerovao da će Amerikanci opet uopće igrati rukomet?