Nakon odlaska Slavka Goluže s klupe rukometne reprezentacije, HRS je krenuo u potragu za njegovim nasljednikom koji će Hrvatsku vratiti na postolja koja zaslužuje svojim renomeom. Danima je za favorita glasio Zvonimir Serdarušić. Noka je sam rekao da je otvoren za pregovore i da se na ljeto želi vratiti u Hrvatsku. Otkrio je i kako bi, kad bi postao izbornik, za prvog pomoćnika uzeo Peru Metličića i javnost je takvu ideju s oduševljenjem prihvatila.
No onda se sve okrenulo preko noći. Gobac i Šola obavili su razgovor s budućim koordinatorom Ivanom Balićem i rukometnim su krugovima počele kružiti priče da je Ivano ipak skloniji mlađem izborniku. Ubrzo se pojavila i informacija kako je Noka u stvari preskup HRS-u jer navodno traži plaću 200.000 kuna. Naravno, Serdarušić je rekao kako je to čista izmišljotina, a Hrvatski rukometni savez sada se i priopćenjem ispričao iskusnom treneru što ga se spominjalo u kontekstu takve, za hrvatske rukometne prilike, nestvarno visoke plaće.
Priopćenje prenosimo u cijelosti:
S obzirom na razne informacije i članke napisane u medijima o kandidatima za poziciju izbornika hrvatske muške rukometne reprezentacije, želimo izvijestiti javnost o određenim činjenicama, kako bi se izbjegla potencijalna šteta, posebno na okolnosti o potencijalnom imenovanju gospodina Zvonimira Serdarušića.
'Hrvatski rukometni savez je razgovarao i u kontaktu je s g. Serdarušićem, no ti razgovori su isključivo vođeni telefonski gdje se u razgovorima nije otišlo dalje od razgovora i iskazivanja inicijalnog interesa, gdje je HRS kontaktirao Serdarušića o eventualnoj zainteresiranosti i raspoloživosti.
Pri tome nisu vođeni nikakvi konkretni razgovori o angažmanu, niti su davane ponude niti je Serdarušić iznio ikakav financijski zahtjev. Svi napisi o traženju ili nuđenju određenih iznosa u cijelosti su neistiniti i daju neistinitu sliku o liku i djelu gospodina Serdarušića, a u kojima HRS i njegovo vodstvo ni na koji način nisu sudjelovali.
Gospodin Serdarušić je osoba koja je direktno i mnogostruko zadužila hrvatski rukomet i aktivno je sudjelovao u najvećim uspjesima našeg sporta. Ovdje posebno želimo istaknuti pomoć koju je dao našim rukometnim klubovima za vrijeme Domovinskog rata gdje je kroz razne vidove davao direktnu financijsku pomoć te je osigurao u nekoliko navrata pripreme klubovima.
Jednako tako moramo istaknuti da je savjet i sudjelovanje u izboru i pripremi rukometnog olimpijskog tima iz Atlante bio jednako tako vrijedan i utkan je u povijesno osvajanje prve hrvatske olimpijske zlatne medalje na čemu mu još jednom zahvaljujemo, ali se ujedno i ispričavamo ukoliko je došlo do bilo kakvih neugodnosti.'