Nakon što mu je sudac podignuo ruku i uzviknuo njegovo ime, pogledao je prema gore i posvetio pobjedu pokojnom ocu Peri, čije je ime nosio na hlačicama. Bila je to najveća pobjeda u njegovoj karijeri, trenutak za koji je krvavo radio godinama, ponos i sreća no uz veliku prazninu i tugu. Bez oca u kutu.
Filip Hrgović (30) u subotu je pobijedio Kineza Zhileija Zhanga, što mu je 15. pobjeda u profesionalnoj karijeri, ali još važnije, postao je obavezni izazivač za pojas po IBF-u. Meč koji mu je otvorio put prema vrhu. Pobjedu karijere proslavio je s timom još u Saudijskoj Arabiji, no tek po dolasku u Hrvatsku kreće pravo slavlje s obitelji i prijateljima.
Filip je večeras sletio u Zagreb. Umoran i iscrpljen od borbe i dugog puta, ali osmijeh od uha do uha.
POGLEDAJTE UŽIVO: FILIP HRGOVIĆ POBJEDU POSVETIO OCU
- Zadao sam puno više udaraca, ali ni ja ni moj tim niti itko drugi nismo očekivali tako težak meč, Kinez je stvarno tvrd orah, iznenadio me, krenuo je jako, čak me i rušio. Ali preokrenuo sam i pobijedio tijesnom sudačkom odlukom. Sretan sam i ponosan, napravio sam veliku stvar za sebe, cijeli tim i Hrvatsku. Sada mi borba za titulu svjetskog prvaka neće umaknuti. Što se tiče izvedbe, mogu bolje. Moram raditi na nekim stvarima, neke greške se ne smiju ponoviti. To je ono što šampioni rade, na loš dan nađu način da pobijede. Bila je to loša noć, ono kad se probudiš na krivu nogu, nije sve išlo glatko kao u većini slučajeva, iznenadio me i srušio. Našao sam način da preokrenem i donesem pobjedu u Hrvatsku - rekao je Hrgović po dolasku u Zagreb.
Zhang ga je srušio već u prvoj rundi, ali kaže kako se poskliznuo.
- Poskliznuo sam se, moram pogledat snimku, zagradio me nogom, noge su nam se sudarile i on mi je zadao udarac, ali nije me uzdrmao, nisam ga osjetio. Po pravilima, kada dotakneš rukavicama pod, to je automatski njegova runda 10-8. Bio sam svjestan toga, napravio je veliku bodovnu razliku i to mi je prolazilo kroz glavu. Psihološki me šokiralo, unazadilo, a on je dobio vjetar u leđa jer je mislio da me rušio legitimno. Bez obzira što me nije pogodio kako treba, šokiralo me to. Unazadio me psihološki i bodovno. Ali poslije u meču sam primio puno jačih udaraca nego taj - rekao je Hrga koji se nije predavao do kraja. U drugom dijelu borbe preokrenuo je sve u svoju korist.
- Ja sam znao da sam ratnik i to sam pokazao. Kao klinac imao sam ratove u ringu, znam da mogu izvući iz sebe puno. Nisam mislio da će biti toliko potrebno za ovaj meč. Bilo je potrebno, našao sam snagu u sebi i da nakon primljenih udaraca, izgubljenih bodova i nokdauna se vratim i pobijedim. Baš sam sretan. U meču kad nije bila moja noć, nije bila najbolja izvedba, nije išlo glatko, ali našao sam snage i način da slavim.
Dio publike je izviždao sudačku odluku.
- To je bio dojam publike, moj dojam je da sam zaslužio pobjedu, meč je bio jako napet, ali zaslužio sam što govori i statistika udaraca. Nisam pogledao još meč i snimku, moj dojam i mojih bliskih ljudi je da sam zasluženo pobijedio i da se ne radi o krađi.
Komentatori na DAZN-u prizivaju revanš, je li to moguće?
- Ne znam hoće li se dogoditi revanš, ali nije bilo razgovora o tome, kao niti o ičemu drugom. Borba je bila prije samo jedan dan. No, ja bih to htio i volio. On je imao izvedbu života, nikad ga nitko nije vidio u takvom izdanju, a moja je bila daleko od izvedbe života i u takvom stanju sam ga pobijedio. Mislim da kad eliminiram par grešaka koje sam radio, mislim da u revanšu će biti lakši meč za mene.
Pobjedu Oleksandra Usika protiv Anthonyja Joshue gledao je u hotelu.
- Čista pobjeda, za mene 9-3 u rundama, ne znam zašto je Joshua protestirao i bunio se, nadboksao ga je. Joshua je bio malo bolji nego u prvoj borbi, ali opet je Usik izdominirao.
Slažete li se s Eddiejem Hearnom da je Usik trenutačno nepobjediv?
- Uh, imamo i Tysona Furyja koji je neporažen i koji bi mu stilski puno manje odgovarao nego Joshua. AJ je stvoren za Usika po stilu boksa. U tom bih meču dao prednost Furyju.
Blizu je vrha, a za to mu je ostala još jedna stepenica. Kao obavezni izazivač po IBF-u, trebao bi dobiti priliku boriti se za pojas protiv Usika. Kada će to biti, teško je reći.
- Ta borba za titulu ima puno scenarija, već za pola godine mogu biti u ringu, mogu čekati godinu i pol, dvije godine. I da čekam, želim se boriti što više, da rastem. Ne može se rasti bez mečeva, bez obzira na jake treninge. Htio bih imati zahtjevne borbe koje će me dovesti do ruba kao u subotu. Jedino iz takvih borbi može se napredovati i učiti. Ali, nisam ja tu sam, nego cijeli moj tim i moram odlučiti što je tu najbolje i najpametnije. Htio bih teške borbe jer godinama nisam imao borbu u kojoj ne znaš kako će završiti, u 90, pa i 99 posto slučajeva sam bio veliki favorit i mečevi nisu trajali dugo. Moram priznati da bez obzira što sam trenirao kao lud, opusti te to. U amaterskom boksu sam svako malo imao neku borbu na nož, s najboljim amaterima svijeta. To te drži budnim. Ova borba me probudila, prijašnji mečevi u kojim sam bio favorit su me uspavali. Ako želim pokazati nešto u meču za titulu, biti konkurentan, a ne samo jedan od izazivača, moram imati teške borbe i zahtjevne protivnike do tada.
Što vam je rekao trener Ronnie Shields nakon prve zajedničke borbe?
- Nismo puno komentirali, imao je brzo let i vidjeli smo se možda na desetak minuta. Poslao mi je poruku da je poniosan na mene što sam pobiejdio i kad nije išlo briljantno, našao sam snage i pobijedio. A pogrešaka je bilo, o njima ćemo razgovarati kad se odmorim.
Nema puno odmora. Kratki odmor i novi izazovi.
- Trebao bih boksati još jedan meč ove godine, sredinom ili krajem prosinca. Čeka me četiri do šest tjedana odmora pa kreće novi kamp. Vjerojatno ću opet u Houston sredinom listopada. To je moja procjena, moram pričati s promotorom, menadžerom, s trenerom. To je neki okvirni plan.
Što mislite kad kažete da ste radili pogreške?
- Prije svega na defanzivu. Ali ne bih ulazio u tehničke i taktičke detalje, to ću s trenerom odraditi u dvorani - rekao je pa podsjetio na emotivni dio priče. Iza njega je najteže razdoblje u životu. Prije četiri mjeseca ostao je bez oca Pere.
- Htio bih reći ono što je jako bitno u ovoj cijeloj priči, znate što sam prošao zadnjih nekoliko mjeseci, otac mi je preminuo. Ovo mi je najteže razdoblje u životu, nikad se nisam ovako loše osjećao. Već nakon mjesec dana nakon njegove smrti bio sam u Houstonu na pripremama. Nije mi bilo do života, nije mi se dalo ustati iz kreveta, ali sam odradio po dva treninga dnevno. Bila je tužna i teška situacija, beznadna, ali uspio sam odraditi kamp. Odrađivao sam treninge, odradio sam 30 sparinga, više od 200 rundi, ali u cijelom kampu nisam imao onaj žar kao inače. Zbog mog emotivnog stanja, nisam bio svoj u cijelom kampu. Tješio sam se da sam dobar, da ide, ali kad vratim snimku, nisam bio svoj u cijelom kampu. Stvarno me taj gubitak potresao. Svi koji su to prošli, znaju o čemu pričam. Treba mi vremena. Ne tražim izgovore, mislim da je to najveći problem i razlog moje lošije izvedbe.
Pobjedu je proslavio već tradicionalno.
- Proslavili smo tradicionalno u Mc'Donaldsu, 100 eura cijeli tim. To je tradicija, moramo se držati toga. Sljedeću pobjedu opet slavimo tamo ha-ha. Moj kum Bruno Malić odradio je sjajni kamp, sve je držao pod kontrolom u Džedi. Molim jedan pljesak za njega. Moram tim pohvaliti, Hassan Youssuf i Bruno su bili sa mnom na pripremama, hvala i treneru Shieldsu. Treba neko vrijeme da se neke stvari implementiraju. Moja supruga bila je sa mnom u Houstonu mjesecima, puno mi je pomogla i olakšala. Moram zahvaliti cijelom mom timu, Mario Pavić, moja desna ruka i moj odvjetnik. Bio je sa mnom u Džedi, došao me podržati. Hvala mu na svemu - rekao je Filip i zaključio.
- Nikad nisam dobio ovoliko poruka na svim mrežama. Očito se ljudima svidio meč i moja borbenost te izvedba. Neki ljudi koji mi se nikada nisu javili, sada su se javili i čestitali mi. Drago mi je što je tako. Sretan sam, imam više pratitelja, prijatelja, sve je bolje kad pobjeđuješ ha-ha. Ponosan sam što sam uz sve okolnosti skupio snage. Hvala vam na lijepom dočeku. Ako nema više pitanja, nisam bio doma 13 tjedana - rekao je Hrgović i otišao na zasluženi odmor.