Prvi dođem, zadnji odem. Održavam se u formi prije odlaska u Ameriku.
Poruka je to koju je u srijedu objavio Filip Hrgović. U trenucima dok je Marko Milun 'popio' atraktivan nokaut od Turčina pripremajući se u Bugarskoj za kvalifikacije za OI - na koje Hrgović ne može - i dok je IBF odaslao signal da u ring s Filipom mora Michael Hunter. Toliko željena meta, toliko željen korak do borbe za naslov.
POGLEDAJTE VIDEO:
Tako je Filip u svega nekoliko dana dobio dvije vijesti vrlo važne za svoju karijeru: lošu da su otkazane svjetske kvalifikacije za OI, na koje je trebao ići, i dobru da će u ring s Hunterom. Ako želi. Ulog je borba za pojas protiv Anthonyja Joshue ili Tysona Furyja, rok za odluku do petka.
Bez obzira na rizik koju takva borba s takvim suparnikom iz samog vrha nosi, Hrgović već mjesecima priča da je spreman za taj iskorak. I, vjerujte, jednako mu je dojadilo odgovarati na pitanja kad će napokon neka prava borba, kao što je i nama dojadilo gledati kakve mu "letve" guraju u ring. Je li spreman za taj iskorak? Vidjet ćemo ubrzo. Najprije njegovim odgovorom, prihvaćanjem ili neprihvaćanjem izazova, a potom i u ringu.
- Hrgović predstavlja nekakav izazov za mene, ali ja ću držati ritam i pritisak. Veći sam ja izazov za njega nego on za mene. Jer se on još nije borio s nekim moga ranga, to je činjenica - rekao je Hunter za Boxing Scene i nastavio:
- Napuhali su ga i ovo je još prerano za njega, da ulazi u ovakvu borbu. Bolje bi mu bilo da se bori s Martinom Bakoleom, kojeg sam ja pobijedio. Ali htio je mene. Tko pobijedi, život će mu se promijeniti.
A tko je Michael Hunter? Jedan od boksača iz drugog ranga, korak iza Furyja, Joshue, Wildera, Usika... I rang iznad Hrgovića. Dakle, Filip bi prvi put ušao u borbu u kojoj nije favorit.
Hunter ima 32 godine (Filip 28), 19 pobjeda od čega 13 nokautom (Filip 12 i 10 nokautom), te po jedan remi i poraz. I jednako kao Hrga sada, baš u 13. borbi, baš s 28 godina, dobio je kao neporaženi prvu šansu da se probije u vrh. No izgubio je 2017. na bodove od Oleksandra Usika. Trebalo mu je osam borbi, protiv Hrgovića i deveta, da opet dođe do šanse.
Nakon poraza od Usika rušio je Bakolea, Ustinova, Maldonada, Kuzmina..., pa u prosincu 2019. boksao neriješeno s Povetkinom, a u prosincu 2020., nakon godine dana bez borbe, nokautirao je Shawna Laugheryja, nedoraslog suparnika, tek toliko da si vrati osjećaj za ring.
- Pa ja sam se već borio s Furyjem. Još smo bili amateri, zadivilo me koliko je čovjek ogroman, ali isprebijao sam ga! No, njemu su suci dali pobjedu. Valjda sam ga trebao nokautirati da odleti iz ringa kako bih pobijedio! - ispričao je Hunter.
Njegov otac Mike Hunter bio je boksač 90-ih godina, a 2006. su ga upucali ljudi s kojima se zakačio ne znajući da su policajci u civilu, na tajnom zadatku.
- To me jako pogodilo, on mi je bio uzor, zbog njega sam počeo boksati, jer htio sam biti poput njega. Upijao sam njegove savjete. Nakon te tragedije brže sam odrastao i tada sam odlučio da ću otići na OI.
Uspio se kvalificirati za London 2012. I ispao u prvom kolu. 1-0 za Hrgovića: Filip je u Riju osvojio broncu.
Hrgović bi ovaj izazov svakako trebao prihvatiti. OK, nećemo reći da mu to jedinstvena "sad ili nikad" šansa, ali ako je odbije, neće proći nešto puno bolje nego ako prihvati pa izgubi. I još će ga u boksačkom svijetu gledati kao onoga koji je odbio meč.
Da, pred Filipom je borba koja će mu promijeniti život. Da napokon svima pokaže da je spreman za najveće rivale pa za juriš na titulu. Olimpijsko zlato i pojas svjetskog prvaka dva su sna zbog kojih je ušao u boks. Do olimpijskog zlata silom prilika ne može, ali šansa da ugrabi pojas mu se polako otvara.
Korak po korak i eto mu Michaela Huntera. Pa, nadamo se, i Joshue ili Furyja. Hrga, tvoje vrijeme je došlo.