Peh i nesreća ili gubitnički mentalitet? Nazovite to kako hoćete, ali hrvatski sportaši još su jednom izgubili dobiveno u velikoj utakmici. Sinoćnjim promašajem sedmerca Zlatka Horvata po isteku vremena u polufinalu Svjetskog rukometnog prvenstva protiv Norveške milijuni Hrvata uhvatili su se za glavu, a jednako su tako mogli slaviti da je bio samo koji centimetar precizniji.

Stariji poznavatelji sportskih prilika u zemlji sjetit će se slične situacije u utakmici za broncu na Europskom vaterpolskom prvenstvu 1997. u španjolskoj Sevilli. "Barakude" su igrale produžetke protiv Rusije - do zlatnoga gola. Imali smo četverac za pobjedu, a izvođenja se primio tada mladi i neiskusni Samir Barač.

Legendarni je vaterpolist promašio četverac, a Rusi su nam odmah prodali kontru iz koje nas je Čomahidze zavio u crno i poklonio nam "drvenu" medalju.

- Broncu smo već imali u džepu, ali nismo bili oprezni. Ostavili smo Čomahidzea samog u protunapadu. Ja sam promašio, a on je zabio, Rusi su pobijedili 8-7. Šteta - prisjetio se Barač u jednom intervjuu za Večernji.

- Gdje bi meni i reprezentaciji bio kraj da u Sevilli nisam zapucao taj četverac! To sebi ni danas ne mogu oprostiti - zapitao se Barač, a slična stvar kroz glavu sigurno prolazi i Zlatku Horvatu.

Iako je taj poraz nesumnjivo bio bolan, Baračeva reprezentativna karijera završila je blistavo s deset medalja s velikih natjecanja. Ima, među ostalim, zlata s Olimpijskih igara, Svjetskog i Europskog prvenstva te u Svjetskoj ligi.