U posljednjoj minuti utakmice trener Guardiola s klupe je podignuo Erica Abidala, igrača kojem je u ožujku ove godine operiran tumor na jetrima.
- Iza mene su tri teška tjedna, najteža u životu. Najvažnije je boriti se, nikad se nisam predao - rekao je Abidal.
Kad je ušao na travnjak, gotovo 100.000 gledatelja ustalo je i pljeskalo. Pridružili su im se i igrači na terenu, svi, uključujući Realove. Nitko nije mario za rezultat. Abidal je bio heroj večeri.
- Umalo sam se rasplakao. Vidjevši sve te ljude koji me vole, navijače, igrače, čelnike kluba, suze su mi navrle na oči. Jedva sam se suzdržao - kaže Francuz.
Odigrao je tri minute i s ostatkom momčadi proslavio odlazak na Wembley, gdje će 28. svibnja Barcelona igrati u finalu Lige prvaka.
- Nogomet se vraća kući. Barcelona je osvojila svoj prvi Kup prvaka na Wembleyu 1992., a sad stižemo na novi Wembley i vrlo smo ponosni zbog našega kluba, zbog igrača - rekao je Guardiola.
I dok su igrači Barcelone slavili, Realovi su, kako već običaj nalaže, sav bijes usmjerili na suca Francka de Bleeckerea.
- Momčad je tužna, ali znali smo da je to poput trčanja uzbrdo. Naziv ove utakmice trebao bi biti ‘Nemoguća misija 4’. Još jedanput sudac nam nije dopustio da diktiramo ishod. Znali smo da možemo pobijediti Barcu, ali sudac nam to nije dopustio - rekao je Cristiano Ronaldo.
Jose Mourinho, koji je bio suspendiran, nije ni došao na stadion. Unajmio je hotelsku sobu i sam gledao utakmicu. Momčad je vodio njegov pomoćnik Aitor Karanka.
- Razgovarali smo s Mourinhom prije utakmice, ali nismo smjeli tijekom susreta. Čak ni SMS-om. Ali kao svi u Realu, bio je ljutit. Mourinho je rekao da je Realu bilo nemoguće proći u finale i to je i bio slučaj - rekao je Aitor Karanka.