Naš sjajni atletičar Stipe Žunić jučer je u Londonu postao istinski brončani div. Osvojio je u broncu na Svjetskom prvenstvu u bacanju kugle.
Danas je jedan od najboljih bacača kugle na svijetu, osvojio je povijesnu hrvatsku medalju na atletskom SP-u u Londonu. No prije manje od četiri godine dvaput je vodio bitku za život.
Stipe je dobio dvije bitke za život
Njegova životna priča uistinu je filmska.
- Zakomplicirala se operacija lakta u listopadu 2013. Izgubio sam tlak na tri minute, a imao sam samo 23 otkucaja srca u minuti. Bila je potrebna i reanimacija. Uh, jedva sam se izvukao - rekao je Žunić.
Nedugo nakon operacije lakta Žunić je dobio tešku upalu pluća. I tad je vodio bitku za život.
- Izgubio sam čak 20 kilograma. Bio sam na aparatima nekoliko dana, nisam mogao govoriti. Pluća su mi bila u jako lošem stanju. Bio sam opet u opasnosti, ali nekako sam dvaput, nasreću, izbjegao smrt - istaknuo je Žunić.
Htio je završiti karijeru, ali puno mu je pomogla vjera. U ruke je potom uzeo kuglu, ostalo je povijest.
No, iz susjedne nam Bosne i Hercegovine dolazi još jedan istinski životni pobjednik i heroj. Stipin kolega Hamza Alić (38) prije četiri godine osvojio je srebrnu medalju na Europskom dvoranskom prvenstvu u švedskom Göteborgu.
To je jedan od najvećih uspjeha bh. atletike, ali i sporta općenito.
- Srebro u Göteborgu je moj najveći uspjeh u dugogodišnjoj karijeri. Iznenadio sam samog sebe, ali i kompletnu bh. javnost. Ostvario sam rezultat o kojem treba da piše naša povijest - rekao je tada Alić.
VIDEO
Ovo je njegova priča.
Hamza se skrivao u šumama oko Srebrenice
S nepunih 16 godina počeo je trenirati u Zenici. Ratni kaos proveo je u svom rodnom gradu iz kojeg je morao bježati 1995. kada su trupe ratnog zločinca Ratka Mladića probile sve linije obrane i uletjele u grad u kojem će kasnije počiniti genocid, piše slobodna-bosna.ba
Hamza je s ocem tada pobjegao i deset su se dana skrivali u šumama oko Srebrenice. Nakon toga se odlučili pokušati probiti do slobodnog teritorija.
- Prebacivali smo se sedam dana i noći, polugoli, bez hrane i vode - rekao je Alić.
Probijajući se prema Kladnju i Olovu, preživjeli su tri zasjede, a prilikom jedne od njih, poginulo je 25 Hamzinih suputnika.
- Bilo je to prilikom treće zasjede. Dvije smo prošli neokrznuti, no na treću smo nabasali i teško stradali. Sjećam se da su meci prštali pod mojim nogama, fijukali oko glave, no sami me je Bog sačuvao tada da ne poginem - prisjetio se Hamza najtežih životnih trenutaka pa nastavio:
- Lutali smo danima. Kada je pala Srebrenica, krenuli smo prema slobodnoj teritoriji, ali nismo uspjeli. Lutali smo po šumi, vraćali se ka Srebrenici pa bježali natrag u šumu, ali smo nekako uspjeli preživjeti. I to stradanje ali i strah jer nisam ništa znao o braći, od kojih je jedan bio zarobljen.
'Išao sam kroz minska polja da nisam to ni znao'
Poslije sedam dana uspjeli su se probiti gazeći kroz minska polja. Nisu ni znali da su u njima.
- Jednu smo stražu čak probudili kada smo se dokopali rovova. Teško je pričati o tome, to su stvari koje može objasniti samo onaj tko je preživio takvo stradanje. Danas, kada razmišljam o tome, shvaćam kako me je samo dragi Bog spasio - zaključio je Alić.
On je u više navrata proglašavan najboljim sportašem Bosne i Hercegovine, a osobni rekord koji iznos 21.07m postavio je 2008. u Podgorici. Uz to, Hamza redovito dolazi na Hanžekovićev memorijal u Zagrebu. Niti jedan nije propustio...