Ako se u jednoj rečenici može sažeti ova Hajdukova sezona, ta bi rečenica izgledala otprilike ovako: "Badava Hajduku najbolji strijelac i igrač lige Marko Livaja kad je obrana šuplja poput ementalera".
Može se Livaja upinjati koliko god je to moguće, može asistirati i zabijati, može vući momčad na svojim leđima, ali što mu to sve vrijedi kad otraga curi na sve strane, pogotovo među stoperima.
Protiv Istre je procurilo kod Borevkovića, prije njega kiksao je Ferro, ujesen Awaziem... Navijači Hajduka s pravom upiru prstom i traže odgovore. Kako je moguće dovoditi toliko stopera i toliko puta pogriješiti.
- Pitajte me u travnju - kazao je na pitanje otkupa ugovora Awaziema i Borevkovića sportski direktor Hajduka Mindaugas Nikoličius.
Evo je stigao i travanj, a Nikoličius se ne oglašava... A kako bi se i oglasio kad i sam vidi da je uprskao i da od otkupa stoperskog dvojca koji je stigao na početku sezone iz Portugala neće biti ništa... Zajedničko im je tek da su u prvih par kola izgledali dobro, baš kao i Ferro i Borja Lopez koji su na Poljud stigli s pečatom Benfice i Barcelone u igračkim knjižicama, pa su se nakon početnih bljeskova zaredali s lošim igrama i kiksevima.
I nije to nikakva novost, jer Hajduk je u zadnjih pet sezona na tržištu uglavnom kupovao stopere, nekad jednoga, nekad dvojicu, nekad i više. Zimus su otkupili ugovor Ferra, koji je nakon onih prvih šest mjeseci na Poljudu idućih šest statirao u Nizozemskoj. Uoči početka sezone doveli su Awaziema i Borevkovića, uoči prošle Eleza i Katića te već spomenutog Ferra, ranije Simića, Mujakića i Dimitrova, pa Vučura, Svatoka i Mikulića, Lopeza i Carbonierija, Ćosića, Terzieva i Bilyija... Vojska stopera prodefilirala je u zadnjih 6-7 sezona Poljudom, na njih je utrošen silan novac, a gotovo da nitko nije ostavio ozbiljniji trag i opravdao dolazak i ukazano povjerenje.
Na strance se troši novac, a mladi ne dobivaju priliku
U isto vrijeme u njihovoj sjeni razvijali su se i bez prave prilike u svijet odlazili mladi stoperi poput Ardiana Ismajlija i Marija Vuškovića, koji su na odlasku ostavili izdašne odštete i danas igraju na vrlo ozbiljnom nivou, a teško se oteti dojmu da uz pravu priliku i podršku ne bi više od većine nabrojanih stranaca napravili i Antonio Milić, Stipe Radić, Petar Bosančić, Lorenzo Šimić... kojima je zajedničko to što su s Poljuda otišli prerano i bez prave prilike da zaigraju u kontinuitetu. Niti je Hajduk pomogao njima, a niti oni Hajduku...
U međuvremenu Hajduk "oporavlja" i "razvija" igrače na posudbi koji se na kraju sezone vraćaju u svoje klubove jer su otkupne cijene previsoke ili struka na Poljudu jednostavno shvati kako igrač nije dovoljno kvalitetan za Hajduk. Kruna lutanja kada su u pitanju stoperi je slučaj Stefana Simića, kome je ove zime produžen ugovor, očito samo reda radi jer ga od tada uopće nema u konkurenciji.
I tako, umjesto da razvijaju svoje stopere, Hajduk oporavlja i razvija tuđe. A da ih ima najbolja su potvrda Dominik Prpić i Luka Vušković koji su u par nastupa potvrdili perspektivu u seniorskoj momčadi, baš kao Jurić - Petrašilo i Arković među juniorima, koji sjajno guraju u Ligi prvaka mladih... Najgore od svega je što će Hajduk na ljeto opet u shopping, po novi stoperski par, jer Awaziem i Borevković bi se trebali vratiti odakle su i došli, Simić će sigurno potražiti novu sredinu u kojoj će igrati, Vušković je i onako u prodajnom izlogu, a juniorima će, po starom dobrom običaju, biti ponuđena opcija posudbe i kaljenja...