Uobičajeno je da intervjui s igračima Hajduka počnu u točno određeno vrijeme, bez previše kašnjenja ili odgoda, a završetak je u pravilu otvoren, koliko ima pitanja i interesa, toliko igrači ostanu na raspolaganju novinarima. No ovoga puta nije bilo tako, naime, Ardian Ismajli morao je požuriti jer je njega i nekolicinu stranih suigrača čekao test iz poznavanja hrvatskog jezika.
- Dva puta tjedno učimo hrvatski s profesoricom Anom Kegalj i za sada nam dobro ide – otkriva nam Ismajli, koji pak najbolje napreduje, barem nam je tako kazala simpatična profesorica.
- Ismajli i Jairo su najbolji, ostali se pomalo snalaze, uglavnom su to za početak riječi i fraze vezane uz nogomet, uz ono što im treba na utakmicama. Psovke nauče sami na terenu, ha, ha, ha....- otkriva nam profesorica Ana.
Ismajli je na Poljudu već tri i pol godine i solidno se služi hrvatskim jezikom, no na intervjuima ipak govori engleski.
- Malo sam za to i sam kriv, ali malo su krive i okolnosti. Dok sam odrastao i igrao na Kosovu nisam mislio o jezicima, samo o tome kako ću postati što bolji nogometaš. Kad sam došao u Hajduk nisam znao nijedan jezik osim albanskog, pa sam počeo učiti hrvatski, ali kako je u momčadi bilo puno stranaca, prebacio sam se na engleski. Solidno sam ga svladao i sada opet ozbiljnije učim hrvatski - kaže Ismajli i dodaje:
- Nisam ranije smatrao da su jezici tako važni, ali ako budem imao djecu ona će znati bar po tri strana jezika, to će im otvoriti brojne mogućnosti. Želim biti poput mog oca Ilmija koji mi je dao sve u životu, vozio me na treninge po kiši i snijegu, motivirao me, predložio mi da s Kosova odem u veliki klub kako bih napredovao....
A napredovao je puno.
- Klub iz kojeg sam potekao ''2 Korriku'' ima jako dobru školu nogometa, ali uvjeti su slabi. U Hajduku sam puno napredovao, moja je tehnika bolja, fizički sam moćniji, ipak je ovo veliki klub u kome se dobro radi. No svjestan sam da nisam stigao do kraja puta, igrač mora učiti i usavršavati se dok god igra, nikad nisi baš sve naučio - smatra Hajdukov stoper, koga je takav stav i doveo do dresa A reprezentacije Albanije i utakmica s velikim protivnicima poput primjerice svjetskih prvaka Francuza.
- Bilo je to sjajno iskustvo za mene, ranije dok sam igrao za Kosovo nisam imao priliku igrati ovako velike utakmice, ali od kad sam počeo igrati za Albaniju sve je drugačije. Čuvati igrače poput Olivier Girouda i Antonine Griezmanna je nešto posebno, pogotovo pred 75.000 gledatelja u Parizu. Neki moji suigrači su bili malo impresionirani atmosferom na početku utakmice, ali ja nisam, na Poljudu je takva atmosfera i kad je gledalište poluprazno - smije se simpatični Albanac i dodaje:
- U naredna dva susreta igramo s Turskom i Moldavijom u gostima i ako pobijedimo Turke još ćemo biti u igri za plasman na Euro.
Albanci su nedavno promijenili izbornika, umjesto Christiana Panuccija stigao je još jedna Talijan, nama dobro poznati Edoardo Reja.
- Novi trener voli mlade igrače, uveo je nekoliko nas novih i gradi momčad za budućnost. Znam da je bio trener Hajduka i stalno me pita što je novoga u klubu, on i Gigi Febbrari uvijek šalju pozdrave ljudima iz kluba, pogotovo Gigi, njemu je Split poput drugoga doma, a obojica po desetak dana godišnjeg odmora provode u Splitu i okolici.
Iako je Hajduk i dalje na vrhu prvenstvene ljestvice, teško da navijači mogu biti zadovoljni igrača i rezultatima, pogotovo na gostovanjima, gdje Hajduk bilježi kud i kamo lošije igre i rezultate nego na Poljudu.
- Svjesni smo da nismo toliko dobri na gostovanjima, no nadamo se da će se to promijeniti u nastavku sezone. U Puli smo vodili, da smo zabili drugi gol sve bi bilo gotovo, ovako se dogodio kiks, izgubili smo dva vrlo važna boda... Ali utakmica se ne može vratiti, zato Pulu moramo što prije zaboraviti i koncentrirati se samo na Varaždin.
Mini cilj je ostati na vrhu ljestvice do kraja jesenskog dijela polusezone.
- Vjerujem da je to cilj koji možemo ostvariti. Hajduk je klub velike povijesti i moramo hladnih glava ulaziti u svaku utakmicu, moramo biti poput braće, ginuti jedan za drugoga, kako se kaže ''gristi travu''. Puno nam je lakše igrati s jačim protivnicima koji se otvoreno dođu nadigravati, pa ako su bolji, stisneš im ruku i čestitaš. Kad igrač sa slabijima, oni se samo brane, po deset minuta ne takneš loptu i ohladiš se, a oni samo pokušavaju dugim loptama i u kontrama zabiti gol.
Tri i pol godine u prvoj momčadi Hajduka malo koji igrač ostane, izuzevši povratnike Bradarića i Caktaša, Ismajli i Juranović imaju najduži staž na Poljudu, stoga se i pitanje odlaska u inozemstvo nameće samo od sebe. Ismajli je još uvijek mlad, prošli tjedan proslavio je 23. rođendan, standardan je u Hajduku, reprezentativac Albanije...
- Nisam tip koji radi dugoročne planove. Moje je da treniram i budem najbolji, a ljudi iz kluba i manager vode računa o svemu ostalom. Želja mi je osvojiti naslov prvaka s Hajdukom i zaigrati u Bundesligi, nadam se da će mi se prva želja ostvariti već ove godine, a za drugu ima još vremena - zaključio je Ismajli.