Za razliku od prošle sezone kad su se borili za goli život, u ovoj je Ahmat iz Groznoga jedno od ugodnijih iznenađenja ruske Premier lige. Čečeni su pod vodstvom novog trenera Andreja Talalaeva zaigrali puno bolje i sigurnije, kod kuće dobili Krasnodara, u gostima Lokomotiv, uzeli bod neprikosnovenom Zenitu... Za dobre igre i čvrstu obranu Ahmata jedan od najzaslužnijih je naš Zoran Nižić (31), standardni stoper koji je propustio svega dvije utakmice zbog kartona i lakše ozljede, sve ostale je odigrao u punoj minutaži.
- Šteta što smo prosuli nesretno neke bodove, primili smo jeftine golove u sudačkoj nadoknadi, i to nas je koštalo boljeg plasmana uoči stanke. No i ovako smo zadovoljni, ogroman iskorak smo napravili u odnosu na prošlu sezonu, ali s dvije-tri vezane pobjede opet ćemo biti u zoni momčadi koje se bore za Europu - kaže nam Nižić.
Ahmat nije baš popularan u ruskoj ligi, kako ostali gledaju na vaše bolje igre i pobjede?
- Za sad nemamo problema sa suđenjem, VAR je riješio većinu dvojbenih situacija pravilno i bez repova, tako da nismo oštećivani kao što smo znali biti ranije. Za sad je sve ok, vidjet ćemo kako će biti ako krenemo prema gore.
Koliko ste zadovoljni svojom igrom?
- Znate kako je, svaki igrač koji nastupa redovito je zadovoljan. Ja sam propustio samo utakmicu u kojoj sam odrađivao kartone i jednu zbog lakše ozljede. Kad se tome doda i da su dobri rezultati, moram biti zadovoljan i nadam se da ćemo ovako dobro nastaviti i dalje.
Na ljeto vam istječe ugovor, ima li pritisaka oko produženja?
- Pregovaramo, vidjet ćemo kako će se dalje razvijati situacija. Ne žuri mi se nigdje, ne razmišljam toliko o budućnosti koliko o nastavku sezone. Svjestan sam što mogu donijeti ovoj momčadi iskustvom i kvalitetom, i takav ugovor i očekujem. Znate kako je, na prvu nitko neće pristati na ono što mu se nudi, pregovaramo i sve ide u dobrom smjeru, ali nije gotovo dok se ne potpiše.
Nije tajna da imate i drugih opcija, kako u Rusiji, tako i u drugim zemljama?
- Otvoren sam za sve mogućnosti, ali ne bi baš svugdje išao. Na jesen će mi kćer u školu, sin se rodio prije 8 mjeseci i ne bih išao daleko od obitelji, pogotovo bez njih. Kad dođeš u godine i dobiješ djecu, onda se moraš prilagoditi, to je sasvim normalno. Vidjet ćemo, kćer će krenuti u školu u Hrvatskoj jer ovdje nema internacionalne škole. Nije ni ruska škola loša, ali znam koliko je to stresno kad se dijete mora seliti na brzinu ako odem negdje drugo... Supruga Petra je za sada s njima, ali koristimo svaku prigodu da smo skupa.
Koji je cilj kluba do kraja sezone? Europa?
- Oni bi stvarno željeli u Europu, kupili su napadača Gabriela Iancua, doveli na posudbu još dvije špice, Georgi Melkadzea iz Spartaka i Ladislava Almasija iz Ružomberoka, solidna smo momčad, ali zabijamo malo golova i to nam je veliki problem. S jednim pravim špicem koji radi razliku sigurno bi bili među prvih pet momčadi, ali takvog igrača treba i te kako platiti...
Igrača poput Nikole Vlašića?
- E, baš takvoga. Niksi je čudo, najbolji igrač lige, stvarno je top, ubija na svakoj utakmici... Točno se vidi da mu suigrači vjeruju, da samo njega traže i daju mu loptu jer može proći, zabiti, asistirati. Sazrio je, ima konstantu i ako ostane zdrav on će zasigurno uskoro igrati u nekom vrhunskom klubu, u nekoj od najjačih liga...
Mnogi tvrde da je ruska liga šesta po kvaliteti u Europi. Slažete li se?
- Mislim da nakon Svjetskog prvenstva, kada su izgrađeni mnogi novi stadioni, po uvjetima ruska liga stala uz bok najboljim ligama. Ulažu se ogromna sredstva, na TV se po cijeli dan vrte emisije o nogometu, ima jako dobrih igrača... Nisam imao priliku igrati u Ligama petice, pa ne mogu govoriti o sličnostima i razlikama iz vlastitog iskustva, ali mogu kazati da je stvarno uživanje igrati ovdje.
Tko je favorit za naslov prvaka?
- Kako god okrenuli, uvijek je to Zenit, imaju individualnu kvalitetu, ispali su iz Lige prvaka i sada se mogu koncentrirati na prvenstvo. Imaju najbolju momčad i oni su favorit broj jedan. I Spartak je dobar, ali Zenit je Zenit, kad im treba, oni uđu u seriju, odlijepe se i rutinski prednost drže do kraja. Imaju puno reprezentativaca, kvalitetni su, znaju kako osvajati trofeje... a za sve ostalo je tu glavni sponzor, ako zaškripi Gazprom uvijek pomogle financijama.
Kakav je život u Rusiji?
- Rusija je ogromna i u njoj imate sve, i svjetske metropole, i povijesne i moderne gradove... Baš sve. Kad sam došao plašili su me Groznim, ali Grozni nije nimalo grozan, ha, ha, ha... Stvarno se osjećam jako sigurno, gotovo kao kod nas u Hrvatskoj. Jedino što je malo monotono, nemaš puno gdje za izaći, ali to nadoknadimo kad gostujemo u Moskvi, Sankt Peterburgu... Ljudi su malo hladni, zatvoreni, to je drugačiji mentalitet, ali ovdje smo i onako zbog nogometa, ne zbog izlazaka i druženja.
Već dugo ste na pripremama u Turskoj?
- Gore je zimi dosta hladno, tako da svake zime provedemo dosta vremena u Turskoj. Uobičajeno tri puta po 12 dana, a između imamo po tri-četiri dana slobodno. Svaki put mijenjamo i hotele i lokaciju, da bi se razbila monotonija... U ovom srednjem ciklusu imali smo priliku dovesti i obitelj, i to je sjajna stvar. Kad se vratiš umoran a na recepciji ti djeca potrče u zagrljaj, umor odmah prođe. Upravo smo započeli zadnji ciklus, 21. veljače čeka nas kup i onda nastavak prvenstva.
Kakva je situacija s koronom, hoćete li se cijepiti?
- Za sada nitko nije spominjao cijepljenje, cimer mi je Rus i on mi kaže da su na TV rekli da bi se svi trebali cijepiti. Kako se razvija situacija, mislim da će to biti neizbježno, u protivnom nećeš moći putovati. Što se mene tiče, nije me strah, ako ne budem morao, neću se cijepiti, ali ako budem morao – Sputnjik me čeka, ha, ha, ha... Zbog korone uopće ne gledam vijesti, samo se o njoj priča... U našem kompleksu sve je otvoreno, čak i restorani, ne nose se ni maske, onda predsjednik vlade Kadirov naredi, pa se nose dva dana, i onda opet ništa... Nadam se da će se ovo što prije završiti i da ćemo se vratiti normalnim životima, i nogometu s navijačima na tribinama. Kod nas odobre 30-40 posto kapaciteta na tribinama pa se još nekako i može, ali lani smo igrali protiv Samare u gostima, stadion je bio prazan, sablasna tišina, kao da je netko umro. Nije to atmosfera za nogomet. Valjda će se što prije vratiti u normalu.
Pratite li Hajduk, kako gledate na krizu u koju su upali?
- Naravno da pratim, svi koji smo rođeni tu i koji smo igrali u Hajduku nastavljamo ga pratiti i kad smo u inozemstvu. To je naš klub. Tužno je to što se događa, mora i može biti puno bolje. Ne mogu govoriti o uzrocima krize, da znam sigurno bih nešto pokušao promijeniti, ali da je dobro – nije. Masu promjena se dogodilo u kratko vrijeme, ja sam otišao prije tri godine i malo je onih koje poznajem. Čujem se s Mijom, fizioterapeutima i oružarima, od igrača pamtim tek Jaira i Jradija..., sve ostalo je novo. Ali definitivno nije dobra slika gledati Hajduka na šestom mjestu, ružno je to. Baš ružno... Nikome od nas nije svejedno, i ne zanima nas što se događa i tko je u klubu, na koncu se gleda samo semafor, ostalo je nebitno... - zaključio je Nižić.