Je li se Hajduk oprostio od sezone prije nego li je ona i započela? Po postignutim rezultatima i svemu što se oko kluba događa, mogao bi se donijeti i takav zaključak, no ipak, ne bi bio posve točan. Iako prosječan navijač Hajduka danas ima dojam kako njegov klub pluta bez plana i cilja, čini se da nekakav plan ipak postoji u glavama trenera Željka Kopića, sportskog direktora Saše Bjelanovića, predsjednika Jasmina Huljaja i dijela članova Nadzornog odbora, a taj plan obuhvaća radikalan zaokret, kako u izgledu momčadi, tako i u vođenju kluba.
- Za sada nismo spremni razgovarati na tu temu – poručili su nam iz Hajduka na zamolbu za intervju s nekim od čelnika kluba.
Makar se to danas čini potpuno nevjerojatnim, navodno je plan rekonstrukcije momčadi i kluba već dijelom i pokrenut, a u potpunosti bi trebao biti proveden nakon ovogodišnje europske epizode, jer prilika da se Hajduk plasira u skupinu Europske lige, da zagrize u bogati financijski kolač, za kratko je odgodila njegovu provedbu.
Cijela priča započela je proljetos, smjenom predsjednika Ivana Kosa, nakon koga su iz kluba otišli sportski direktor Mario Branco i savjetnik Dražen Nimčević, dok je nadzornik Ante Šalinović, koji je vodio neke vrlo važne procese za klub, potpuno marginaliziran, i sve odluke od tada se donose tankom većinom.
I dok je trajao proces izbora novog predsjednika, rekonstrukcija momčadi povjerena je Kopiću i Bjelanoviću, koji su odlučili porušiti sve što su Kos i Branco slagali, i na tim ruševinama izgraditi novi Hajduk po svom ukusu, Hajduk u kome nema previše stranaca, pogotovo ne onih koje je doveo bivši sportski direktor. Paralelno s izborom novog predsjednika, Kopić i Bjelanović čistili su momčad, iz koje su, što zbog punjenja blagajne, što zbog toga jer ih Kopić nije vidio u svojim planovima, otpadali Letica, Kožulj, Savvas, Radošević, Grbić, Bosančić.., na koncu i Toma Bašić, a do kraja prijelaznog roka njihovim bi stopama mogli i Futacs, Filip, Memolla...
Kopićev plan donekle su poremetili raspored prvenstva, loš travnjak i ozljede igrača, i veliko je pitanje hoće li ga uopće uspjeti provesti u djelo, hoće li imati vremena i snage ''počistiti'' svlačionicu, jer i među igračima tinja veliko nezadovoljstvo načinom na koji je momčad vođena, što cijelu priču može odvesti i u drugom smjeru. Igrači više ne žele snositi kompletnu odgovornost za loše rezultate i stanje u klubu te zbog toga trpjeti gnjev navijača, oni smatraju da su odluke čelnika kluba i Kopićeve radikalne metode krive i za aktualne rezultate, i za narušenu stabilnost momčadi. Čelnici kluba za sada čvrsto stoje iza trenera, no ne bi bilo prvi put da štiteći sebe, okrenu palac dolje treneru.
Paralelno s promjenama u momčadi, a po nalogu novog predsjednika Huljaja, započelo je i rezanje budžeta te potraga za kvalitetnim kadrovima kojima bi popunili upražnjena mjesta u klubu. Do prve reprezentativne stanke u rujnu, do kada će se, uspješno ili ne, rasplesti i Hajdukova europska priča, momčad bi trebala poprimiti posve novu fizionomiju, a Poljud dobiti novi travnjak, jer se ispostavilo da postojeći više ne može biti doveden u prijašnje stanje. Šteta, da je zamijenjen odmah nakon Ultre, možda ni rezultati ne bi bili ovako loši, možda se neki igrači ne bi ni ozlijedili...
No to je već neka druga priča, baš kao i priča o još jednom zaokretu (kojim već po redu?! op.a), da prosječan navijač Hajduka nije već ''bolestan'' od obećanja, promjena, zaokreta... Svakih nekoliko godina na čelo kluba dolaze novi ljudi, s novim idejama i planovima. Naprave zaokret, a onda silom prilika prepuste mjesto novima, koji sve poruše i pokušavaju ponovno izgraditi po svom. I sve to na užas navijača, koji su svjesni da na putu ka nekadašnjoj slavi Hajduk kad – tad mora proći dugom cestom. No u zadnje vrijeme ta im duga cesta više izgleda kao labirint, ili kružni tok u kojem se Hajduk beskrajno vrti ne znajući pronaći izlaz.