Stalna na tom svijetu samo mijena jest, napisao je davno Petar Preradović, a njegova se stiha čvrsto drže u Hajduku koji je u zadnjih pet mjeseci smijenio predsjednika, privremenog trenera i dvaput sportskog direktora. Posljednja je žrtva Nikola Kalinić, čovjek koji se još prošle zime vratio u klub za plaću od jednog eura mjesečno kako bi mu pomogao u borbi za naslov, potom (vjerojatno prerano) dobio šansu raditi kao sportski direktor i u klub doveo Gennara Gattusa i Ivana Rakitića, a onda su mu pokazali vrata.
Hajduk će već idući tjedan predstaviti njegova nasljednika za kojega se šuška da će biti stranac, a s njime će predsjednik Ivan Bilić govoriti i o novoj sportskoj strategiji koju je spominjao nakon što je preuzeo vlast od Lukše Jakobušića na proljeće. Posljednja koju su pompozno predstavili 2021. i koja je trebala vrijediti do 2027., dakle, apsolutno pada u vodu. A s obzirom na visoke ambicije i neostvarene rezultate, to je bilo i logično. Ovaj će put vjerojatno na Poljudu biti oprezniji s prognozama.
Hajdukova strategija 2021. - 2027.
Godinama su u klubu pripremali dokument koji su predstavili članovi uprave u listopadu 2021., godinu dana nakon što je Jakobušić postao predsjednik, nekoliko ga puta u međuvremenu vraćali na doradu. Na njemu je radio i bivši proslavljeni plivač Gordan Kožulj iz tvrtke Deloitte koja je surađivala s klubom.
Hajduk je s tadašnjeg 141. mjesta na Uefinoj ljestvici do 2027. godine imao cilj doći na poziciju između 80. i 100. Danas je 128. klub Europe i za tri godine, dakako, može skočiti na spomenute pozicije, ali za to će trebati puno više od osvajanja Hrvatskog kupa, što su mu bili jedini trofeji otkako je predstavio strategiju.
Ona je precizirala da bi Hajduk do 2027. trebao barem dvaput biti prvak, što se dakle još nije ostvarilo, uz druga mjesta u sezonama u kojima nije najbolji. U dvije sezone jest bio broj dva iza Dinama, no prošle je sezone završio treći pa taj cilj nije ispunio. Premašio je pak želju da jednom osvoji Kup. To mu je uspjelo dvaput u nizu.
Najveći podbačaj u klupskoj strategiji svakako se očituje u europskim ambicijama. Želja je tadašnje uprave bila da Hajduk do 2027. dvaput igra kvalifikacije Lige prvaka i Europske lige, od čega bi jednom trebao igrati grupnu fazu Lige prvaka, jednom Europske lige, a triput grupnu fazu Konferencijske lige. Kako da to nije bilo dovoljno ambiciozno, zacrtali su i da jednom igraju šesnaestinu, a jednom osminu finala trećerazrednog natjecanja.
Kvalifikacije Konferencijske lige krajnji domet
Surova je realnost da Hajduk, kako nije bio prvak, nije mogao igrati kvalifikacije Lige prvaka, ali ni s obzirom na loše rezultate hrvatskih klubova u Europi nije dobio šansu ni u kvalifikacijama Europske lige. Jedino mu je dostupna bila Konferencijska liga, u čijim je kvalifikacijama ispadao od Tobola, Villarreala, PAOK-a odnosno Ružomberoka. Naravno, u iduće tri sezone Hajduk može ispuniti neke od ovih kriterija, no s obzirom na trend ispadanja prije jeseni u Europi koja traje od 2010., pa i unatoč povoljnom ždrijebu kao ovoga ljeta, to će biti poprilično zahtjevno.
Prosječna dob prve momčadi prema strategiji trebala bi biti između 24 i 26 godina. Nijednom ove sezone nisu ispunili taj kriterij, a u nekoliko je navrata prva postava u prosjeku bila starija od 27, pa i od 28 godina. Među rijetkim stavkama koje su ispunili jest ona o promoviranju najmanje dvojice mladih igrača iz juniorske momčadi među seniore svake sezone. Juniori su, uostalom, prošle godine bili doprvaci Europe i neki od njih dobili su šansu, dok su drugi razasuti po posudbama, a neki su i otišli iz kluba.
Kožulj je na predstavljanju spomenuo kako su tri ključne inicijative za ostvarenje sportskih ciljeva. Izgradnja nogometnog kampa koji bi uključivao terene i prateće objekte i dalje je rak-rana kluba, o tome je bez zadrške, kao o amaterskim uvjetima, govorio i dojučerašnji sportski direktor. Također, cilj je bio i poboljšati se u segmentu prodaje i marketinga jer je 68 posto prihoda ovisilo o prodaji igrača, kao i nadogradnja i sistematizacija poslova.
Nakon svega, Kalinić je s Poljuda otišao nakon niza neuspjelih pokušaja dovođenja igrača poput Marina Šotičeka, Ramona Miereza, Lindona Selahija, Tome Bašića, Jana Mlakara, Edina Džeke... Iz kluba su često pokušali sakriti da novca nema, Kalinić je to trebao nadomjestiti i pokojom unosnom prodajom, u čemu nije uspio, i platio je foteljom. Njegova će nasljednika dočekati i nova, možda kudikamo realnija strategija.