Tonči Gabrić, legendarni golman Hajduka i hrvatske nogometne reprezentacije, preminuo je u ponedjeljak u 63. godini. U četvrtak ga obitelj, prijatelji i bivši suigrači ispraćaju na vječni počinak, a od njega se oprostio i Hajduk komemoracijom u kinodvorani na Poljudu.
Kraj Gabrićeve fotografije i vijenca iznijeli su trofeje koje je osvojio, dva prvenstva, četiri Kupa i Superkup (Hajduk mu računa i onaj iz 1995. iako se nije igrao). Branio je za bijele u 187 utakmica i dobio nagradu Hajdučko srce za najpožrtvovnijeg igrača u sezoni 1996/97. Devet puta odjenuo je dres "vatrenih", među kojima je i povijesna prva utakmica protiv Sjedinjenih Država.
Gabrićeva komemoracija okupila je silne legende i bivše igrače poljudskog kluba i druge Tončijeve sportske prijatelje kakvi se nikad nisu pojavili na jednom ispraćaju: Šurjak, Vujović, Vulić, Katalinić, Kalinić, Šerić, Slaven Bilić, Mate Bilić, Računica, Tudor, Erceg, Džoni, Tarzan Cvjetković, Pletikosa, Krpan, Vejić, Hrgović, Dražić, Španjić, Varvodić, Butirović, Nižetić, Vučević, gradonačelnik Ivica Puljak, Sablić, Pralija, Đolonga, Putnik, Srebrić, Luka Radman, Anđelo Šetka, Marino Biliškov, Ante Ivković, Ante Šećer, Goran Brailo, Fredi Fiorentini, Miroslav Blažević mlađi, Nikica Cukrov, Darko Miladin, Josip Pavić, Miki Rapaić, Jarni, Rožić, Dario Damjanović, kompletno vodstvo Hajduka...
Predsjednik Hajduka Ivan Bilić kazao je:
- Okupljamo se teška srca da odamo počast legendarnom Tončiju Gabriću koji je bio simbol Hajduka, radom i predanošću obilježio je karijeru u Hajduku. Njegova borbenost, skromnost obilježila je najveće uspjehe, Liga prvaka... Inspirirao je mnoge igrače da slijede svoje snove. Uzor u svemu. Zauvijek će ostati u našim srcima i sjećanjima. On će zauvijek ostati legenda našeg kluba, čiji doprinos nikad neće biti zaboravljen. Počivaj u miru.
Nikica Cukrov u ime veterana:
- Iskrena sućut obitelji. Nisam imao sreću igrati s njim, međutim nastupali smo obojica za Rijeku i Hajduk, imao sam čast da mu budem trener u Pazinki. Družili smo se puno zadnjih godina, imali puno zajedničkih prijatelja. Bio je obožavan u Rijeci, Splitu i u mom Šibeniku. Tužnu vijest sam saznao u Trogiru, prolazio pored restorana u kojem je često dolazio, promislio sam da je možda tu pa da mu se javim. Ali terasa je bila prazna, nisam prošao ni Seget, nazvao sam prijatelja i on mi je rekao da je Tonči umro... Tonči će zauvijek ostati s nama, nećemo ga zaboraviti... Počivaj u miru Božjem.
Dean Računica rekao je:
- Nemoguće je sažeti njegov život u oproštajnom govoru. Gromada, ljudina, a o sportašu, treneru, vrataru ne treba govoriti. Hajdučku legendu je ispisao na terenu, a onu drugu u svakodnevnim druženjima, savjetima koje je dijelio nama mlađima. Hajduk je iznad svega, a Tonči je barem jednako volio život, Jadran, Pjaca, Riva, Zapadna Obala, Sitno, Dugi rat.,... Nemoguće je zamisliti ta mjesta bez njega. Splitsko stanje uma.... Dragi prijatelju, hvala ti u ime svih nas, ovo nije zbogom nego doviđenja do novog susreta...
Od 14.15 obred je sprovoda na splitskom groblju Lovrinac, a potom i ukop u mjestu Sitno Gornje.