Pritisnuti financijskim problemima čelnici Hajduka u prošlosti su bili prisiljeni uzimati na nogometnom tržištu igrače bez odštete ili s minimalnom odštetom, a takvi su teško mogli kvalitetom zadovoljiti ambicije kluba. Čast iznimkama, ali uglavnom su to bile popune, nikako pojačanja.
No pozitivno poslovanje u zadnjih nekoliko godina, dobre prodaje prije svega Vlašića, Palaverse, Kalinića, Letice… te generacija mladih igrača poput Palaverse, Bradarića i Nejašmića, sutra Teklića, Vuškovića… koji će nositi igru u narednoj sezoni, omogućili su Hajduku da u ljetnom prijelaznom roku pokušaju angažirati i pokojeg kapitalca.
Najbolji primjer im je Mijo Caktaš, koji je za Hajdukove prilike skup, ali je golovima i igrama opravdao svaki primljeni cent, pa bi društvo s Poljuda napokon za promjenu moglo investirati u kvalitetu, a ne u kvantitetu, i dovesti po jedenog kvalitetnog igrača u svakoj liniji.
Prvi potez bio je dogovor oko otkupa Josipa Posavca od Palerma, navodno je u pitanju 600.000 eura plus 20% od budućeg transfera, koji bi uskoro trebao biti potpisan.
U veznom redu želja je povremeni reprezentativac Filip Krovinović, koji je trebao doći u Hajduk još u ljeto 2015., no kako se bijeli nisu plasirali preko Slovana u EL, Brbić i Vučević nisu imali 500.000 eura za odštetu Zagrebu, pa je završio u Rio Aveu.
Sada bi ga Benfica, u koju je u međuvremenu prešao, rado poslala negdje na posudbu, pod uvjetom preuzimanja godišnje plaće od oko 700.000 eura, a kako je Krovinović hajdukovac te bi rado odigrao sezonu uoči Eura na oku izbornika Dalića, interesi im se poklapaju.
Pojačanje u napadu mogao bi biti Ivan Santini, još jedan kapitalac koji bi u normalnim okolnostima bio nedostupan Hajduku, no na spomen njegovog imena kao pojačanja čelnici Hajduka nisu djelovali iznenađeno. I Santini bi rado bio na oku izborniku, a ako tko ima otvorenu liniju s njim, onda je to njegov sugrađanin, Zadranin, sportski direktor Hajduka Saša Bjelanović.
Naravno, u oba slučaja vrijedi notirati tek želju Hajduka i smjer u kojem razmišlja struka, žele dovesti kvalitetne igrače, pojačanja, nositelje koji mogu pomoći i u rezultatskom smislu, ali i u stasanju mladih suigrača. A hoće li se nešto konkretnije u ova dva slučaja događati, ostaje tek za vidjeti, daleko je to još od konkretnih razgovora, a kamo li od realizacije.
Novac čak i nije najveća prepreka, nego vrijeme, veliki je problem što Hajduku sezona započinje rano i među prvima izlaze na tržište, a najbolji poslovi odvijaju se tek pred kraj prijelaznog roka, kad veliki klubovi poslože svoje momčadi.