Po čemu ćete pamtiti godinu na izmaku?
Privatno, po prinovi u obitelji te po preseljenju cijele obitelji u Split. Svi mi živimo, radimo i stvaramo za svoju djecu i obitelj, pa tako i ja. Poslovno, u teškim uvjetima dogodilo se puno lijepih stvari, bila je ovo financijski vrlo uspješna godina, vratili smo kredit gradu, riješeno je i potraživanja DAB-a... A sve su to bili mačevi za vratom koji su mogli ugroziti klub.
Koliko ste vratili novca po kreditu?
Kredit od 30 milijuna kuna vraćen je u cijelosti, precizno 32.324.781,78 kuna. S ponosom mogu istaći da smo financijski stabilni te da jako dobro surađujemo s gradom i gradonačelnikom Oparom koji je na čelu našeg većinskog vlasnika.
Kako Hajduk stoji financijski, navodno bi mogli godinu završiti s čak 40 milijuna kuna dobiti?
O brojkama ne bih, ali mogu potvrditi da ćemo možda imati i najbolji financijski rezultat jednoga sportskoga kolektiva u povijesti na Balkanu. Platit ćemo porez na dobit, i na to sam ponosan.
Kako komentirate da u isto vrijeme vaši konkurenti Rijeka i Dinamo bilježe 40, odnosno preko 100 milijuna kuna minusa na godišnjoj razini?
Mi imamo svoj put, oni svoj, i na njih se ne bih osvrtao i naslađivao se njihovim minusima. Svjestan sam da jedan loš rezultat ili ozljeda važnog igrača može i nas poremetiti, a upravo to želimo izbjeći. Želimo izgraditi i posložiti klub tako da ga jedan ili dva loša rezultata neće poremetiti.
Budžet Hajduka za sportski segment je 32.9 milijuna kuna, a prva momčad u ovoj sezoni planirana je na 22.5 milijuna kuna. U isto vrijeme prva momčad Rijeke prema dostupnim podatcima stoji oko 50 milijuna kuna, a o Dinamu da i ne govorimo. I to je naša stvarnost. Znam da je iza navijača Hajduka 12 godina posta, i da moj mandat nije počeo prije godinu i pol kad sam došao, nego mi se 'lijepe' i ta, prošla vremena. Naši navijači su s pravom nezadovoljni i nestrpljivi, jer Hajduk je najveći klub na ovim prostorima i zbog svoje povijesti i navijača zaslužuje trofeje. Trenutno gradimo temelje, neprihvatljivo je da klub poput Hajduka od 1979. radi na dva pomoćna terena, kad danas u svijetu takve uvjete imaju manje-više svi. Kaskamo za najvećima, moramo ih sustići, a nemamo previše vremena, jer nam izostanak trofeja radi dodatni pritisak, no s tim se moramo znati nositi.
Kako komentirate događaje na Skupštini HNS-a?
Skupština me, nažalost, nije iznenadila. Ovo vodstvo je dosljedno jedino u nedosljednosti, zatvorenosti i nepridržavanju bilo kakvih pravila, pa čak i onih koje su sami postavili. Ljudi žele promjenu, nogomet treba promjenu, i ona će se dogoditi. Što prije se to dogodi, to bolje za hrvatski nogomet.
Koji je cilj kluba do kraja sezone?
Sretan sam ostvarenim, naravno, moglo je i moralo i bolje, i tome i težimo do kraja sezone.
Jesu li navijači prebrzo zaboravili kakvi su problemi mučili klub do prije samo godinu, dvije?
U ljudskoj esenciji je da se na dobro brzo navikne. Moji su prethodnici prolazili porođajne muke, spašavali klub od stečaja, borili se kako isplatiti plaće i u takvim uvjetima opstati, ali to je vrijeme, nasreću, za nama. Rezultatskih kriza će biti, jer to je dio nogometa, ali ako imate kvalitetne temelje, puno je manja šansa da ćete upasti u krizu i probleme.
Je li Hajduk danas bolji i stabilniji nego je bio prije godinu dana?
Mogu odgovorno ustvrditi da smo iz godine u godinu, iz mjeseca u mjesec bolji i stabilniji, i znamo u kojem smjeru idemo. Možda sam subjektivan, ali činjenice i brojke mi daju za pravo. I kad su u pitanju financije, i kad je u pitanju vrijednost prve momčadi, radna zajednica, Akademija... A budite sigurni da ćemo za godinu dana biti još bolji.
Što vas čini sretnim?
Vjerujem da ćemo se uskoro moći pohvaliti najboljom Akademijom u ovom dijelu Europe. U sustavu imamo osam trenera s pro licencom, koji provode od 8-12 sati na dan skupa, stvaraju i odgajaju djecu da budu i bolji ljudi, i bolji igrači. Djeca su naša budućnost, želimo posložiti klub tako da sutra imamo pet Vlašića, a kad jednoga prodamo, da ostali i dalje mogu nositi kvalitetu prve momčadi.
Je li vam žao što ste izjavili da samo 10% vremena trošite na prvu momčad?
Ta je moja izjava potpuno krivo shvaćena. Svima nama glava ovisi o seniorskom rezultatu i toga smo svjesni, no ja sam želio naglasiti da su za budućnost kluba važni temelji, a to su djeca, infrastruktura i financije. Pod cijenu da 'platim glavom', želim posložiti sve ono što je dugoročno nužno za bolji rad kluba.
Preselio sam obitelj u Split, tu mi je stariji sin krenuo u školu, tu mi se rodio drugi sin, to su neke stvari koje pokazuju da sam se posvetio ovom poslu i da želim biti dio ove sredine. Mnogi žele doći na moju poziciju, i raznoraznim objedama pokušavaju me diskreditirati. Nažalost, takvi smo i tako funkcioniramo, ne samo u sportu, ali moj tim i ja se ne osvrćemo na objede i pritiske, jer toga će, kako god radili, uvijek biti. Kod nas u Slavoniji se kaže da se za dobrim konjem praši.
Muči li vas loš odnos s navijačima? Kako ste se osjećali kad ste vidjeli Torcidin transparent 'Kos na raketi' koji navijači nose na svaku utakmicu?
Split je zahtjevan grad i bio sam spreman na sve kad sam dolazio. Da nisam, ne bih ni bio za ovaj posao. S tim se svatko na ovoj funkciji mora znati i moći nositi. Da je ugodno, nije, da će se možda događati i ubuduće, vjerojatno hoće. To je dio navijačkog folklora, živimo u demokratskom društvu, u kojem i navijači izražavaju svoje nezadovoljstvo, bilo zbog izostanka trofeja, bilo zbog toga što ne znaju za sve procese koji se događaju u klubu... Miran sam jer smo stabilni, jer napredujemo, i uvjeren da ćemo uspjeti. Nadam se da će naši navijači imati strpljenja dočekati taj dan.
Jeste li u bilo kojem trenutku pomislili da je bolje povući se pred tolikom količinom negativne energije koja opterećuje klub, bez obzira koliko mislili da ste u pravu?
Odgovorni ljudi na funkcijama donose kvalitetne odluke tako da isključe emocije. Morali smo donijeti tešku odluku, koja neće destabilizirati klub, i zbog toga smo morali ostati mirni, ne reagirati na vanjske podražaje. I to smo i napravili.
Možete li uvijek isključiti emocije?
Ne, na utakmicama ne mogu, jako ih emotivno proživljavam.
Što mislite, kako navijači Hajduka procjenjuju vaš rad?
Imam jedan primjer kojeg se rado prisjetim, 17. prosinca prošle godine igrali smo s Dinamom, a ja sam tad sedam mjeseci bio na funkciji. Vodili smo u drugom dijelu, trebali smo dobiti i penal na Ercegu... I da je tad završila utakmica, moj bi mandat bio proglašen dvostruko uspješnijim nego što je to objektivno bio. No primili smo gol u 92. minuti i sve što sam napravio do tad palo je u vodu. U nogometu je to tako, toga sam svjestan, no svjestan sam i da nemam prostora za emocije. Vjerujem da smo nakon Rudeša donijeli najbolju odluku, a vrijeme će pokazati jesmo li bili u pravu.
Što vam kažu ljudi koje svakodnevno srećete po gradu?
Split je po tome zaista poseban, nije prošao nijedan dan a da, bilo gdje da sam došao, netko nije pričao o Hajduku. Je li to javni bilježnik, stomatolog, brijač, liječnik, prodavačica u kiosku.... Uvijek je tema Hajduk, a 70% pitanja je kad će Hajduk biti prvi.
Je li bilo i neugodnih susreta?
Ne mogu to reći, ali kad rezultat nije onakav kakav bi svi mi željeli, ni ja se ne mogu osjećati ugodno kad me netko pita zbog čega smo četvrti na ljestvici.
Kako komentirate noćne posjete igračima i prijetnje navijača, policijsku nazočnost na Poljudu...?
Sigurno da to nisu ugodne situacije, ali čak i u takvim okolnostima odgovorno vodstvo kluba moralo je reagirati tako da ne napraviti dodatnu dramu i veći problem. Nikad neću opravdati nasilje, bilo verbalno, bilo fizičko..., mora postojati drugi način.
Istina je, neki igrači imali su dodatna pitanja oko toga, jer to utječe na njih. Navijači su Hajdukov najjači vjetar u leđa, ali i najveći pritisak. To nije tajna. U pravilu su to mladi momci i neki se lakše, a neki teže nose s pritiscima. Vjerujem da će doći bolja vremena, da će ljudi realno sagledati što smo sve prošli u zadnjih par godina i što i dalje prolazimo, u kakvom okruženju živimo, koju ligu igramo, s kim se natječemo... No mnoge naše navijače zanima samo pozicija na ljestvici.
Jeste li vjerovali da je moguć ovaj niz pobjeda koje je ostvarila momčad pod Željkom Kopićem?
Priželjkivao jesam, jer sam znao da nam to kupuje određeni mir. Kad smo birali Kopića, imali smo ponuđena brojna poznata i kvalitetna trenerska imena, ali nismo išli za tim da angažmanom nekog poznatog trenera kratkoročno kupujemo mir, nego smo se odlučili za najbolje dugoročno rješenje za klub.
Bilo je najava kako će Mario Branco ostati u klubu samo dok ne pronađete zamjenu za njega. Ostaje li Branco?
Branco je vrhunski profesionalac kojem su širom Europe vrata otvorena, on je vrijednost koju javnost još nije do kraja prepoznala. Za Hajduk bi bilo najbolje da ostane što duže i radi na nivou kao do sada.
Mnogima smeta stalni angažman u Hajduku vašeg rođaka Velimira Slovačeka?
Svjestan sam tereta nasljeđa i prošlosti s uhljebljivanjem u Hajduku i razumijem skepsu. Došao sam iz Osijeka, nisam htio gubiti korak, niti kiksati na tom polju, jer odgovornost za svaki potpis u Hajduku je dobro poznata. Htio sam uz sebe osobu koja zna posao i kojoj mogu vjerovati. Velimir je odvjetnik, vanjski suradnik kluba, koji mu se može u svakom trenu zahvaliti bez repova. Imam puno rođaka, ali jedino s njim radim, a razlog su njegova stručnost i rezultati. On i ja smo jako kompatibilni, moja učinkovitost s njim je znatno veća, a Hajduk je s njim dobio puno, bez obzira kako na to netko gledao. On je jako vrijedan čovjek, a u pravnom segmentu su on, Tomislav Kasalo i kolegica Marija Bjeliš napravili efikasan sustav koji može samo dalje napredovati, bili mi u klubu ili ne.
Nakon odlaska predsjednika Brbića otišla je i većina direktora iz kluba. Jeste li se ekipirali novim ljudima?
Promjena je bilo u rukovodećem kadru, ali ne tako radikalnih. Prirodno je da napredujemo, pa tako i kadrovski, a vrijeme i rezultati će najbolje pokazati koliko smo uspješni. U Hajduku ima mjesta za još kvalitetnih ljudi. Potencijal kluba je velik i stalno tražimo najbolja rješenja.
Započeli ste obnovu stadiona, od travnjaka, sanitarija, svlačionica, novih pomoćnih terena, mini stadiona... Koje su sljedeće investicije?
U dosadašnjem mandatu uložili smo 12.5 milijuna kuna u infrastrukturu, i na tom tragu nastavljamo dalje. Poljudska ljepotica izgrađena je 1979. i stalno traži nova ulaganja. U tijeku je izrada projekta obnove Poljuda i njegove najuže okolice, kako bi trebalo sve skupa izgledati. Tražimo cjelovito rješenje za krov, muzej, gdje izmjestiti poslovne prostore, kafiće, gdje postaviti tematski park... Nakon toga ćemo razraditi ostale faze, pa u skladu s financijama krenuti na posao.
Lani smo je isplatili u nešto drugačijem formatu, ali ove godine je to baš Božićnica. I inače pokušavamo kroz sustav nagrađivanja voditi računa o svim zaposlenicima, primjerice kroz simbolične stimulacije nakon dobrih rezultata prve momčadi, transfera igrača... Svima dajemo do znanja da pripadaju sustavu.
Kako komentirate donaciju igrača Dinama igračima Istre?
Taj potez ostavlja dosta upitnika. Sigurno da ima humani predznak, ako se radi bez skrivenih motiva, i u tom slučaju ga pozdravljam. Osobno, puno puta sam pomagao ljudima, no nastojim da se za to ne čuje i nadam se da niti neće, jer ako se time dičite i stavljate to u prvi plan, onda nema smisao koji bi trebalo imati. Ako već ulazimo u tu priču, za mene je važnije pitanje tko je dopustio te tko je trebao predvidjeti da će igrači doći u tako tešku situaciju. I tko je trebao pomoći da se to ne dogodi.
Da možete, koga biste iz HNL-a doveli u Hajduk?
Ne bih govorio o pozicijama ili kvaliteti igrača, to nije moj posao.
A od bivših igrača Hajduka?
Ponavljam, to nije moj posao, ali volio bih vidjeti mog bivšeg suigrača Subašića, pa ove mlađe Pašalića, Vlašića... ima ih puno, sigurno ću nekoga preskočiti.
Gdje ćete za Novu godinu?
Uz kolijevku, ljuljati sina koji ima tek mjesec i pol dana. Bit ću u Osijeku, nije bilo prilike ranije ga odvesti u rodni grad njegovih roditelja. Obići ću roditelje, sestru...
Vrijeme je praštanja, jeste li oprostili ocu igrača Frane Vojkovića s kojim ste imali sukob u kancelariji?
Nije to bio jedini ružan slučaj, bilo je još sličnih situacija koje su se događale u klubu i na ulici, ali ih ne doživljavam osobno, samo uvijek pokušavam štititi instituciju predsjednika Hajduka. Mogu razumjeti reakcije roditelja, menadžera, pa i ljudi na ulici, ali nisam zlopamtilo, to je davno iza mene, gledam samo naprijed.
Poruka za kraj?
Svima skupa želim sretne blagdane i puno zdravlja i poslovnih uspjeha u narednoj godini. Navijačima Hajduka želim ono što i oni sami žele...