Na ulaznicama za utakmice Hajduka trebalo bi masnim slovima tiskati upozorenje za navijače slabih živaca, a legendarni spiker Vedran Očašić bi s razglasa u pauzama obavezno trebao ponavljati i dodatak: "Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika ili ljekarnika".
Navijači Hajduka navikli su na visoku razinu stresa, prenosi se to s koljena na koljeno već generacijama, ali ovo čemu svi skupa svjedočimo u završnici aktualnog prvenstva je ipak jedan poseban nivo stresa. Tko ovo preživi, pa ako još Hajduk na koncu osvoji naslov prvaka, imat će o čemu pričati unucima...
Dambrauskasova se momčad muči iz kola u kolo, prosipaju bodove, čupaju se u zadnjim minutama, ali i dalje su u kakvom – takvom priključku s vrhom. I bez obzira što prikazana igra ne ulijeva previše nade da je čudo moguće, nada još uvijek tinja, i to prije svega zbog igre i rezultata suparnika koji također ne blistaju. Dapače! I ne kaže se zaludu da nije bitno koliko si ti loš, važnije je koliko su loši oni s kojima se natječeš, a u ovoj ludoj, tko manje sezoni, na koncu će očito slaviti onaj tko prospe najmanje, a ne onaj koji osvoji najviše bodova.
Pogledajmo samo rezultate Hajduka, uoči ovog kola imali su sedam bodova zaostatka za Dinamom, pet za Osijekom i dva za Rijekom, a u pet prethodnih kola prosuli su šest bodova, da ne spominjemo ranije poraze od Šibenika i Slaven Belupa ili pak derbije. Pogotovo one igrane na Poljudu, gdje nisu nijednom slavili. Rijeka im je uzela svih šest bodova, Osijek četiri, a Dinamo jedan. Gdje bi im bio kraj da su samo protiv izravnih suparnika osvajali bodove?
No lako za bodove, ali što je s igrom? Dambrauskasov Hajduk dobro je startao, no u zadnje vrijeme, osim Lokomotive, koja se praktično nije ni pojavila na Poljudu, nikoga nisu nadigrali, čak ni davljenika Šibenika koji je na Poljud stigao u nizu od četiri poraza i s jednim - jedinim postignutim golom. Umjesto da momčad raste iz kola u kolo, da igra sve bolje i bolje, Litavčeva momčad je sve neuvjerljivija i ne uspijeva se nametnuti suparnicima ni trkom, ni igrom...
Rijeka ih je nadigrala i pobijedila, protiv Gorice, Istre i Dinama strepili su do zadnje sekunde, ništa bolje nije bilo ni u Osijeku, ni protiv Šibenika.... Dambrauskas u svlačionici ima "Dream team", momčad kakvu nije imao nijedan njegov prethodnih u zadnjih 20-ak godina, ali je nije uspio ni posložiti, ni uigrati, osim u dijelu stvaranja viška u sredini guranjem jednog beka u vezni red, a drugoga pretvarajući u stopera.
Sve se svodi na individualna rješenja i raspoloženog pojedinca, uglavnom Livaje, a ako on zakaže, onda nekog drugoga, poput Krovinovića u subotu. Nakon Osijeka proširila se priča o tome kako je Filip priznao da nije bilo kaznenog udarca, no razgovor se dogodio u poluvremenu a ne na terenu. Ali mu se poštenje vratilo, bio je najbolji pojedinac utakmice.
Zbrajajući minuse nakon Šibenika nemoguće je ne spomenuti Eleza, koji je na koncu postigao pobjednički gol, ali je doveo momčad u velike probleme. Umjesto da nepotrebno vraćanje Sahitija ispuca daleko u protivničko polje, on se poigravao i po tko zna koji put pogriješio. U šali smo nedavno napisali da će stoperi Hajduka svojim pogreškama potjerati Subašića u prijevremenu mirovinu, a sada je u opasnosti i Lovre Kalinić....
Već u petak Hajduk na Poljudu čeka Goricu, vrlo vjerojatno bez Nikole Kalinića i Lukasa Grgića jer su obojica izašli iz igre zbog ozljeda, Kalinić ramena, a Grgić mišića. Kaže se da vrč ide na vodu dok se ne razbije. Ovaj Hajdukov je do sada pao nebrojeno puta, no još uvijek je u jednom komadu. Samo, pitanje je do kada. Na potezu je Dambrauskas....