Može li Hajduk u finišu sezone preskočiti Dinamo i kao 1995. doći do naslova prvaka? Ma naravno da može, pogotovo ako budu igrali napadački, kao u derbiju S Dinamom, kaže Ivan Katalinić (70), koji je prije 27 godina sjedio na klupi Hajduka i sa sedam uzastopnih pobjeda preskočio najvećeg rivala i osvojio dvostruku krunu.
- Hajduk danas ne ovisi samo o sebi i svojim rezultatima, ali i tada je u igri za prvo mjesto bio i Osijek, koji je izvukao remi u Maksimiru i otvorio nam mogućnost da postanemo prvaci. Eto, povijest se ponavlja, i sada će Osijek igrati u Maksimiru, i lako je moguće da će im opet uzeti bodove i utrku za naslovom učini još dramatičnijom. Vidjet ćemo hoće li Ante Čačić uspjeti probuditi momčad - kaže Katalinić.
Podsjetimo, pet kola prije kraja sezone 1994/'95 Dinamo (tada još Croatia op. p.) imao je 56 bodova, Osijek je imao 51, a Hajduk 50. Zagrepčani su potom remizirali kod Neretve i kući s Osijekom, potom ih je Hajduk svladao na Poljudu, a onda je Katalinićeva momčad do kraja prvenstva upisala pobjede nad Neretvom i Osijekom te obranila naslov prvaka.
- Mi smo bili u jako dobroj formi, čekali smo njihov kiks, a nakon dva remija smo ih još i pobijedili 3-1 na Poljudu, dva gola dao je Pralija i jedan Mornar. U kratkom roku od samo 11 dana dobili smo ih tri puta, najprije u Splitu u prvoj utakmici finala kupa 3-2, potom u prvenstvu 3-1, a onda i u uzvratu finala kupa u Zagrebu 1-0. Te smo sezone osvojili duplu krunu - prisjeća se Katalinić i dodaje:
- U to se vrijeme za pobjedu dobivalo dva boda, ne tri kao danas. I tada je u igri bio Osijek, kao i danas, i ako prođu neokrznuti Rujevicu i oni će u Maksimiru igrati utakmicu za vrh ljestvice. Tko zna, možda do samoga kraja budu sve tri momčadi u igri za naslov prvaka. Dinamo je u najboljoj poziciji, oni i dalje imaju sve u svojim rukama, a na ruku im ide i raspored, sve do kraja igraju kod kuće ili u Zagrebu, jedino gostovanje im je u Šibeniku. Hajduk mora na Kantridu i u Maksimir, ali po meni je najteže gostovanje upravo ovo sljedeće, u Koprivnici.
Razlog je fizičko i psihičko pražnjenje momčadi.
- Svaka sljedeća utakmica je nagazna mina. Iz osobnog iskustva mogu reći da je jedini lijek za psihički i fizički praznu momčad napadački nogomet. Hajduk nema to čekati, jasno je da će do kraja morati pobijediti sve, i zbog toga mora napasti od prve minute i nametnuti se suparnicima. Što prije riješi pitanje pobjednika, moći će sačuvati snagu i svježinu. Tko zna u kakvom su stanju momčadi koje se ne bore ni za vrh ni za opstanak, tko zna kako će one odigrati, ali svako kalkuliranje ide na ruku Dinamu jer je utakmica sve manje.
Hajduk je u derbiju izgledao jako dobro.
- Igrali su kolektivno, borbeno, a individualna kvaliteta Nikole Kalinića riješila je utakmicu. Derbi je bio rastrgan, važnost utakmice je utjecala na igru, a Hajduk može zahvaliti Dinamu što je zaigrao na remi i što su stavili Theophilea na lijevi bok, po toj strani stvorio je Hajduk nekoliko opasnih situacija. Općenito je Hajduk bio bolji i zasluženo je slavio.
Pobjeda je skupo plaćena, od ranije ozlijeđenima Grgiću i Atanasovu pridružili su se Vuković, Čolina i Fossati, rovit je i Ferro, a Livaja i Nikola Kalinić su dobili treće žute kartone... u Koprivnici će morati doprinos dati mlađi, i oni koji manje igraju.
- Da sam ja plakao 1995., ne bismo mi došli u četvrtfinale Lige prvaka. I mi smo tada igrali bez par igrača, pa su ih zamijenili drugi, mlađi i dali veliki doprinos. Ne treba to potencirati jer ispada da trener ne vjeruje onima koji bi trebali sada ući i odigrati najbolje što mogu i znaju. Sada svi moraju dati 100 posto, ovo je situacija kad se može osvojiti naslov, i svatko se mora žrtvovati za momčad. Uostalom, ako bez Livaje i Kalinića ne možemo dobiti Belupo, nismo ni zaslužili biti prvi... - zaključio je Katalinić.