Zvali su ga 'baby Pirlo', što zbog duge kose, što zbog izvrsnog pregleda igre i sjajnog udarca. Bio je jedan od najtalentiranijih igrača Hajduka u to vrijeme uz Nikolu Vlašića i trebao je biti predvodnik nove generacije. No nije se dugo zadržao.
Andrija Balić (23) je iz Hajduka otišao u Udinese u zimskom prijelaznom roku prije pet godina za tri milijuna eura. U to vrijeme, kao veliki talent, u Udinama su jako puno očekivali od njega, no nije se uspio snaći u okruženju novog jezika i taktičkog nogometa kojeg gaje Talijani.
Uz brojne posudbe po Italiji i Nizozemskoj, Andrija se pokušao izboriti za minutažu u prvoj momčadi Udinesea, no prekretnica njegove karijere dogodila se u veljači 2020. godine kada je otišao u posudbu u slovački DAC. Nakon svega pola godine, Slovaci su bili zadivljeni njegovim talentom te su ga odlučili otkupiti za 350 tisuća eura, a tamo je i započeo njegov nogometni preporod.
- Jako sam zadovoljan, ostao sam ovdje. Htio sam bolju ligu, u Italiju se nisam htio vratiti, ali ne mogu se požaliti. Moja želja je bila ostati, odigrao sam par dobrih utakmica i to je bilo ono što mi je trebalo, neki kontinuitet da krenem prema nivou na kojem želim biti. DAC-u je želja biti prvak, privatni je klub i nema pritiska, i zasad je ovo idealna okolina za mene. Uvjeti su nevjerojatni, trening kompleks izgleda nevjerojatno - rekao je Balić u razgovoru za Sportklub.
Iako je dojam kao da je u nogometu '100 godina', Andriji Baliću tek su 23 godine i još ima vremena opravdati velika očekivanja koja datiraju još iz njegovog maloljetnog doba kada je bio igrač Hajduka.
- Nije mi bio pritisak što su me uspoređivali s Pirlom, bila mi je čast da me uspoređuju s igračem top klase, ali morao sam raditi na svom imenu, stvarati Andriju. U Hajduku sam se brzo etablirao u prvoj momčadi, ali i prije sam imao ponuda, već sa 16 godina iz Engleske, kasnije i iz Španjolske, gdje sam ja i htio otići, ali Hajduk je sve te ponude odbijao. Kasnije kad ja nisam negdje htio otići, oni su prihvatili, bilo je tu čudnih događaja, ali sada ne bih o tome - rekao je Balić.
Samo nekoliko mjeseci prije odlaska jedan, također čudan, događaj dogodio se na Poljudu. Hajduk je na ljeto 2015. godine igrao play-off Europske lige protiv Slovan Libereca. Tadašnji trener Damir Burić je na poluvremenu izvadio Balića iz igre, a u tome trenutku se pored Hajdukove klupe pojavio mobitel kojeg je netko bacio s tribina. Bio je to Balićev otac koji ga je zavitlao iz ljutnje jer je njegov sin izašao iz igre. Hajduk je izgubio i nije se uspio plasirati u grupnu fazu, a već na zimu Andrija je napustio Poljud.
Za Hajduk je debitirao 2014. godine u porazu od Dinama i bio je u to vrijeme klupski dijamant kojeg prvo trebalo izbrusiti, a onda i bogato zaraditi na njemu. Za Splićane je odigrao 45 utakmica i zabio deset golova uz pet asistencija, a navijači i dan danas pamte onu 'volejčinu' protiv Stromsgodseta.
O razlozima odlaska ne želi, želja mu je bila ostati još neko vrijeme, ali volio bi se jednog dana vratiti na Poljud.
- Jesam li prerano napustio Hajduk? Možda da, a možda i ne. Ja sam stvarno htio još godinu, dvije igrati u Hajduku, razviti se, steći neko iskustvo, ali to nije bilo moguće. I Igrački i kao čovjek sam sazrio u Italiji, evo ne znam što bih na to odgovorio. Da, čitao sam što je sve Nikoličius napravio. Ali Hajduk je posebna sredina, nadam se da će se ondje snaći. Pa čujte, teško mi je na to odgovoriti, puno stvari igra ulogu, ali sigurno je da bih razgovarao i da bih razmotrio tu ponudu. Bi li do toga došlo, teško je reći. Moja je želja vratiti se u Hajduk svakako, je li to za dvije godine, ili na kraju karijere, svakako imam želju. Jednog dana…
Nakon potrage za prilikom na talijanskim travnjacima, Balić se smjestio u slovačkom klubu gdje je jedan od najbitnijih igrača, a ove sezone je u 19 utakmica zabio pet golova i dvaput asistirao.
Mnogi smatraju kako je s Poljuda otišao prerano, on sam priznaje da je pitanje bi li sazrio da nije otišao tada u Italiju, ali velika želja mu je vratiti se u Hajduk. Kako bi završio započeto.
Jedan 'bili tić', Marko Livaja, nedavno se vratio i oduševljava navijače svojim izvedbama, a to bi, tko zna, možda jednoga dana mogao biti i Balić.