Nogomet koji su gledateljima, njima nekoliko tisuća koliko se skupilo na Maksimiru, ponudili Vučević i Ivanković može se svesti na dvije riječi - Bože sačuvaj. I dok Hajduk može biti aboliran krivice, jer je nakon pet godina pobijedio u Zagrebu, za Dinamo ne vrijedi niti jedna ispričnica. Prvi udarac u okvir gola u 39. minuti, Moralesovih 16 krivih dodavanja, napadači bez šansi i lopti...
U prvom poluvremenu momčadi su zajedničkim naporima puknule tek dvaput u okvir gola. Drugo poluvrijeme Hajduk je bio bolji, a golom Gabrića u 51. minuti su i poveli. Tata Tonči sklopio je ruke i oči i nekoliko minuta ostao u tom položaju. Potom je skakao, vrtio se po stolcu, smirio se tek nakon drugog gola Hajduka, koji je otjerao i ono malo navijača s istočne tribine maksimirskog stadiona.
Profesor Branko Ivanković održao je katedru "Nogometna tragedija", a projekt “nikad jači Dinamo u povijesti" do suza je nasmijao gledatelje. Njih samo nekoliko tisuća...