Prije godinu dana u turskoj Antalyji igrači Hajduka živjeli su pod puno strožim režimom nego danas u Umagu. Jeli su posebno biranu hranu, a na kolače gotovo nisu smjeli ni pogledati. Tako je naredio Vulić. Danas je kod Jarnija puno više slobode. Igrači sami biraju što će jesti, nitko im neće “sjesti za vrat” zbog kolača, Cole ili kave na šanku.
- Za stolom svi pijemo vodu, a kasnije po izboru, svatko je kovač svoje sreće. Ja neću biti policajac, kako budu radili, tako će im se vratiti. Teren je jedino mjerilo. Imam 25 igrača i ja ću izabrati tko će igrati - zaključuje Jarni. 
Razlika je i u treninzima. Vulićevi su bili češći i dulji, Jarnijevi rjeđi i intenzivniji. Nije neobično da momčad ima i cijeli dan odmora, a igrači sami biraju kad će i hoće li u saunu, bazen, šetnju...