Čelnici Hajduka glatko su odbili dvije ponude za Antu Ercega, i ta se priča sve do jučer razvijala u smjeru njegovog ostanka na Poljudu, no Arapi su bili uporni, jučer su dodatno podebljali ponudu za 20%, konkretno s 1.5 na 1.8 milijuna dolara, Erceg je otputovao na liječnički pregled i potpisao ugovor.
Hajduk je prošlu godinu okončao s oko 40 milijuna kuna dobiti i nema potrebu prodavati igrače, pogotovo ne ključne poput Ercega. No iako su čelnici kluba svjesni financijske likvidnosti te da bi odlazak Ercega ipak oslabio momčad, a u rukama imaju i ugovor kojim ga mogu zadržati sve do ljeta 2020. godine, od prvoga dana bilo je jasno da će na koncu ipak morati popustiti.
Zadržavati igrača kojem se u smiraj karijere pruža prilika zaraditi veliki novac nikad se nije pokazalo pametnim rješenjem. Erceg se, budimo realni, u mislima već odavno šeta pješčanim dinama i broji dolare, i veliko je pitanje kako bi podnio zadržavanje na Poljudu te koliko bi Željko Kopić i Hajduk od njega na proljeće imali koristi. Na koncu, tko zna, obzirom da je Ercegu ugovor garantiran samo do kraja sezone, uz mogućnost da ga Al Ahli Shabab zadrži još dvije godine, nije isključeno da se Arapi i predomisle, pa da se Erceg već na ljeto vrati u Hajduk, kome bi na kontu ostalo onih 1.8 milijuna dolara od odštete.
Drugo je pitanje bi li Hajduk nakon svega na to pristao, odnosno koliko je Ercegovo uporno inzistiranje na odlasku naljutilo čelnike kluba koji ga je prigrlio kad mu je bilo teško, koji mu je dao priliku da pokaže koliko vrijedi, koji ga je više nego dobro i redovno plaćao te s kojim, na koncu - konca, ima važeći ugovor. I koliko je naljutilo navijače koji su ga ljetos nagradili ''Hajdučkim srcem''. Možemo samo zamisliti kakva bi bila Ercegova reakcija da je Hajduk kojim slučajem želio jednostrano raskinuti ugovor.
U situaciji u kojoj su se našli, svjesni da je rastanak najmanje loše rješenje, čelnici Hajduka odlučili su izvući najbolje za klub, pa su taktizirali s prihvaćanjem ponude. Procijenili su kako je puno bolje od suočavanja s potencijalnim problemom u svlačionici, uzeti solidnu odštetu. A 1.8 milijuna dolara više je nego solidna odšteta, jer, ne zaboravimo, Ante Erceg je došao u Hajduk bez odštete, napunio je 29 godina, a tih 1,8 milijuna dolara bio bi rekordan iznos ikad isplaćen za izlazan transfer jednoga HNL igrača na pragu tridesetih. I nipošto ih ne treba uspoređivati s onih famoznih 6 milijuna dolara koliko je navodno za Ercega nudio Seattle, jer za tu ponudu nikad nitko nije niti čuo, niti je ona ikad stigla na Poljud. Kamo sreće da je, tek to bi bio sjajan posao za Hajduk!
No financije su jedna strana medalje, druga je to što je Hajduk ipak ostao bez vrlo važnog igrača. Odlazak Ercega zasigurno će se odraziti na igru Hajduka, i sada su na potezu sportski direktor Mario Branco i trener Željko Kopić, koji moraju pronaći adekvatnu zamjenu. A to nipošto neće biti lagana zadaća. Erceg je bio najbolji igrač Hajduka prošle jeseni, igrač koji je u 23 utakmice postigao 13 golova i sedam puta asistirao, ali i radio razliku na terenu, privlačio pozornost protivničkih obrana na sebe. Takvoga igrača Hajduk trenutno nema u kadru, i bit će ga jako teško pronaći na tržištu, te tako zadovoljiti ambiciju navijača i kluba da sezonu okončaju s trofejem u rukama.