Svijet je lud za Joškom Gvardiolom (21). Sidro obrane hrvatske nogometne reprezentacije postao je 'zlatna koka' RB Leipziga i očekuje se da će njegov transfer oboriti rekord za najplaćenijeg obrambenog igrača svih vremena, a vrijedi svakog novčića.
POGLEDAJTE VIDEO:
Gvardiol je bio jedan od najboljih braniča na SP-u u Katru, gdje je postao svjetska senzacija, ali već neko vrijeme igra fantastično za Leipzig. Njemačka momčad u utorak igra uzvratnu utakmicu osmine finala Lige prvaka protiv Manchester Cityja, a prva utakmica završila je 1-1 dok je upravo Gvardiol zabio jedini gol za Leipzig.
Uefa.com povodom je uzvrata u Manchesteru iskoristila priliku i intervjuirala briljantnog 'vatrenog', a otkrio je što bi bio da nije nogometaš i da bi se jednog dana htio vratiti u Dinamo.
- Igrao sam u gotovo svim dobnim kategorijama Dinama. Za seniorsku momčad počeo sam igrati sa 17 godina, a s 18 godina ustalio sam se u seniorskoj momčadi kod trenera Bjelice. Ljudi u tom klubu znaju što rade. Volio bih se tamo vratiti po završetku nogometne karijere jer mi je taj klub dao sve - rekao je Gvardiol, pa otkrio čime bi se bavio da nije nogometaš.
- Odrastao sam s dvije sestre u malom stanu i proveo sam puno vremena na nogometnom terenu s prijateljima. Stvarno sam volio sport, bilo da se radi o nogometu, košarci ili rukometu. Jednostavno bih se predao sportu. To me izguralo kroz djetinjstvo i ne bih mogao bez toga. Tako da uvijek kažem da nisam nogometaš, vjerojatno bih bio košarkaš ili rukometaš, ali evo nas tu. Zahvaljujem se Bogu što sam tu gdje jesam i jednostavno sam zahvalan samom sebi i, naravno, roditeljima koji su me podržavali. Moj je tata još uvijek ribar, ljudima je jednostavno teško napustiti posao kojim se bave cijeli život.
Gvardiol voli igrati s loptom u nogama
Pričao je kako voli igrati s loptom u nogama iako je stoper.
- Volim imati loptu u nogama, ali isto tako volim biti više uključen u igru ako mi utakmica i protivnik to dopuštaju. Naravno, volim tražiti druga rješenja, slati visoke lopte prema naprijed i probijati suparničke linije, a svakako volim slati duge dijagonale iza suparničke obrane.
Mundijal u Katru i broncu s reprezentacijom pamtit će cijeli život.
- Shvatio sam što smo stvarno postigli tek nakon što sam se vratio u svoj klub i vidio kako su moji suigrači reagirali i kako su se ponašali prema meni nakon medalje. Tako mala zemlja u samo četiri godine osvaja dvije medalje, broncu i srebro... Još ne mogu vjerovati kako sam dospio u prvu momčad i izborio se za seniorsku reprezentaciju sa samo 19-20 godina - rekao je.
Tek je napunio 21 godinu, a za reprezentaciju već ima 19 nastupa. Ta će brojka strmovito rasti, jer je danas teško zamisliti Hrvatsku bez Gvardiola.
- Drago mi je što sam s njima, što dijelim svlačionicu s velikim igračima i što i danas mogu učiti od njih. Kada se održavaju ovakva natjecanja, mi zaista dišemo kao jedan i borimo se jedni za druge. Atmosfera u momčadi je bila fantastična i čak i ako smo napravili malu pogrešku, jednostavno smo je zaboravili i nastavili dalje.