Jednom šampion, uvijek šampion. Rečenica je to koja možda i najbolje oslikava košarkašku legendu Tonija Kukoča (50).
No ne samo kad je u pitanju košarka, nego i golf, jer, čega god se Toni prihvati, radi to maksimalno ozbiljno. Ili je najbolji, ili traži neki drugi životni izazov. Filozofija je to koja ga je odvela na krov svijeta, a vjerojatno bi jednako bilo i da se umjesto košarkom nastavio baviti dječačkom ljubavi stolnim tenisom, ili da je golf palice uzeo u ruke prije nego košarkašku loptu.
- Nije ni ovako loše, bio sam prvak Hrvatske, a kako sam proslavio 50. rođendan, sad mogu i na senior tour, pa lagano golf autićem od rupe do rupe. Veći mi je danas problem normalno hodanje i vrućina, nego sami golf udarci i igra – nasmijao se Toni, koji je navratio čestitati 20. obljetnicu osnutka kluba svojim klupskim kolegama iz Golf kluba Split 1700
A mogao je slobodno svratiti i do Gripa, na kojima je prije točno 30 godina donio prvi naslov prvaka Europe. Prvi od tri koliko su ih žuti pod njegovim vodstvom osvojili za redom. Kao da je bilo jučer...
- E da je bar bilo jučer, ali nije... Prošle su godine, 'fala Bogu da ima YouTube pa da se može pogledati i prisjetiti kao je to bilo. Dosta mi ljudi i danas spomene to vrijeme, taj naslov prvaka Europe, gdje su bili, kako su letjeli avionima, iz kojeg reda dvorane su gledali. Lijepo se sjetiti tih vremena – kaže Kukoč, koji se ne može odlučiti koji mu je od tri naslova prvaka Europe najdraži.
- Sva tri su na svoj način posebna, a prvi je poseban zbog toga što ga baš nitko nije očekivao. Mi smo bili još djeca, puni volje i želje, puni samopouzdanja, ali i respekta prema Barceloni i Maccabiju koju su bile velike momčadi. Ali nakon polufinala u kome smo dobili Barcelonu željeli smo otići do kraja, dobro smo otvorili utakmicu, i na kraju smo odigrali rutinirano poput veterana i priveli je kraju.
Ono što je uslijedilo bilo je spektakularnije od samog osvajanja trofeja, rijeke navijača slile su se prema centru Splita i cestama koje su od zračne luke vodile prema dvorani na Gripama.
- Još u avionu smo čuli da je Split na nogama, ali takvu ludnicu nitko nije mogao očekivati. Od kad smo sletjeli u Resnik dok se nismo razišli kućama svi su bili oko nas. Ja ne pamtim takvu feštu, a koliko znam svega još jednom ili dva puta se nešto slično dogodilo u gradu.
Ono što je posebno interesantno je da su iz te trofejne generacije svi osim Gorana Sobina manje - više i dalje u košarci.
- To je normalno, ne znam tko bi od svih tih igrača imao uopće ideju raditi nešto drugo, pogotovo nakon svih tih godina i truda koji su uložili u košarku.
Košarkaški klub Split sprema posebnu proslavu u rujnu, odigrat će se i prijateljski susret legendi dva kluba kao podsjetnik na finale iz Münchena...
- Ha, ja sigurno neću igrati, navijat ću iz prvoga reda jer ne mogu ni hodati... - našalio se Toni, koji je imao dosta problema s kukom, nedavno i sa srcem, nakon što je prije četiri godine operirao srce u Chicagu.
Iako je karijera profesionalnog košarkaša uzela danak na zdravlju, Toni se ne predaje.
- Bilo bi puno bolje i lakše da mogu normalno hodati i da mi srcu ne smetaju vrućine, ali prilagodim se. Sad kad sam prešao 50 godina, mogu igrati i ''senior tour'' i koristiti autić za prijevoz između rupa...
Unatoč tome ne odriče se omiljenog hobija – golfa. Povremeno odigra prijateljsku partiju s poznatim glumcima, poslovnim ljudima i sportašima. Koji se baš i ne nerviraju previše, za razliku od njega koji je pravi Dalmatinac, temperamentan...
- A mi smo takvi, ''bogajemo'', ''pi...ramo'', bacamo palice, što baš i ne pomaže. Oni golf doživljavaju kao hobi, ljubav, ne troše se na nervima, nego uživaju i opuštaju se. Ali ''trash talk'' je obavezan, to je jedina stvar koja nas razlikuje od profesionalaca. Prije i poslije udarca provokacije i dizanje živaca protivniku su obaveza, ha, ha...
Kao i na terenu, prednjači Michael Jordan. Ponekad se ''stari Bulls'' sretnu i na terenu.
- Ne okupljamo se organizirano, ali se sretnemo, jer ta ''stara garda'' Jordan, Harper, Pippen, Grant, Kerr, Wennington... igraju golf. Igra i Ray Allen, dobar je i Steph Curry, on čak dobiva i pozivnice za profesionalne turnire.
Toni je otkrio i što je to tako zarazno u naoko jednostavnoj igri.
- Golf je sport koji te ne ostavlja ravnodušnim, ili ga voliš ili ne. Sve je u tom prvom danu kad uzmeš palicu. Ako dobro udariš lopticu i ona odleti daleko, pravilno... doći ćeš i sutra. Ako ne, onda će to ostati glupi sport.... A zarazan je i zbog toga što se stalno boriš s terenom i samim sobom. Što ga bolje igraš želiš napredovati. Ljudi koji imaju ''handicap'' 20 i odigraju 85, sve im je super. A kad dogodine spuste rezultat na 75, razmišljaju da su mogli i bolje. I za par godina kad dođu na ''par'' igru, žale za tri ''pata'' koja su promašili... Uvijek želiš bolje, a nije to baš tako lako, i uvijek gledaš samo ono što je bilo loše, što si napravio krivo, gdje nisi imao sreće, a nitko ne gleda kad ti se loptica odbije sretno.... U svakoj igri, pa i u golfu, imaš i sreće i nesreće, i što ga više treniraš, to si bolji.
Razlika između poimanja golfa u Americi i kod nas je ogromna.
- Teren je osnova svega, kad bi se kod nas napravili kvalitetni tereni na kojima bi se moglo vježbati i igrati, mislim da bi se našlo i igrača, zaljubljenika u golf. Meni je teško razumjeti i odgovoriti na pitanje zašto kod nas golf nije popularan, pokušavam to već 20 godina razumjeti. Da se radi o državi u kojoj pada snijeg osam mjeseci godišnje razumio bih, ali mi živimo u podneblju gdje se golf može igrati gotovo cijelu godinu, država smo u kojoj je turizam jako važan, i ne vidim zašto se ne bi mogla sezona produžiti s tih desetak golf terena. Ako može Portugal, možemo i mi, pogotovo sad kad smo poznati, kad svi žele doći vidjeti Hrvatsku...
Mnogi na isti način i jednako neuspješno pokušavaju dokučiti i što se to događa s hrvatskom košarkom, koja se srozala na najniže grane u povijesti.
- Nije dobro da velika natjecanja prolaze bez nas, ali ne bih čitavu krivicu svalio samo na nas. Činjenica je da naši najbolji igrači ne mogu igrati kvalifikacije, i da nam to nikako ne ide u prilog. Mi smo jedna od država koje imaju najviše igrača u NBA u prosjeku na broj stanovnika, najbolja šestorica su tamo, i slijedom toga nemamo najbolju reprezentaciju u kvalifikacijama. To nam je veliki problem jer nemamo veliku bazu, nemamo mi previše igrača.. Ovaj model kvalifikacija očito nije dobar, i vjerujem da će jednoga dana, kad i drugi uđu u slične probleme, nešto morati mijenjati.
U ratu između NBA i FiBE nastradali su najprije oni najmanji.
- To je tako, nitko u Europi ne može parirati novcu koji se dijeli u NBA ligi. Treba razumjeti i igrače, kad su već toliko vremena i truda potrošili na treninge, onda je prirodno da odu tamo gdje će osigurati egzistenciju i unovčiti svoj talent. Kad je jedan LeBron mogao ''preseliti'' svoj talent u Miami za ne znam koliko milijuna, zašto to isto ne bi napravili i neki naši igrači.
Za Kukoča je odlazak reprezentacije na Ljetnu ligu bio pravi potez.
- Mladi igrači su dobili priliku osjetiti tu brzinu i snagu NBA igrača i košarke, i to bez presinga rezultata. Mi smo oduvijek bili poznati po talentu, po tome da igramo glavom, ali taj talent i glava te dovedu na jedan nivo, gdje se susretneš s fizički jačima i moćnijima, koji brže trče, više skaču, koji su jači fizički, i ako si pametan tu možeš prepoznati svoje nedostatke i kasnije raditi na njima. Svi koji su bili u Americi mogu se pogledati u ogledalo i reći što im nedostaje, je li to brzina, snaga, čitanje situacija na terenu.... Ako to shvate i rade na nedostatcima, mogu biti samo bolji.
Prošla NBA sezona bila je loša za hrvatske igrače, nova nudi puno bolju perspektivu. Od Bogdanovića koji je dobio top ugovor, preko Šarića koji je prešao u klub u kome će imati maksimalnu minutažu, pa Zupca koji će igrati u novim Clippersima, mladog Šamanića...
- Sve je u njihovim rukama, ako se pokažu na ljetnoj ligi i na pripremnim utakmicama, normalno je da će igrati, i da će se na njih više računati. Ali ako netko misli da će igrati zbog visine ili dužine ugovora ili stare slave, grdno se vara. U NBA se svi bore za svoje pozicije, tamo nema popusta ni za najveće zvijezde. U NBA se vrti veliki novac i nema prijateljstva i popusta, svatko gleda kako će zaraditi, osigurati lakši život za sebe i obitelji, dobiti šansu za novi ugovor... Pogledajte kako je prošao Carmelo Anthony koji je došao u Houston kao nominalno treća velika zvijezda, a do pauze je morao otići jer se nije uklopio u ideju i razmišljanje trenera, i način na koji momčad igra.
Ipak, Bogdanovićev novi ugovor garancija je da će dobiti priliku.
- To je plus za njega, ali on je dosta dobro igrao u zadnje dvije godine, potvrdio je to i u doigravanju, od njega se očekuje da i dalje igra i zabija. Ali ima u Utahu i drugih igrača koji su željni igre i zabijanja i Bojan će morati nastaviti igrati na visokom nivou.
Jedan od Europljana koji je sjajno iskoristio priliku je Luka Dončić, koji je uzeo broj sedam, broj koji je bio zaštitni znak Tonija Kukoča, s kojim ga mnogi i uspoređuju.
- Luka je imao jako dobru sezonu, nije bilo previše pritiska jer su imali malo šansi za doigravanje pa su mu dali otvorene ruke i veliku minutažu koju je sjajno iskoristio. Imao je odličnu sezonu, vidjet ćemo kakva će biti sljedeća, koja je teža jer ga sada poznaju i protivnici.
NBA ulazi u novu fazu, mnoge momčadi promijenile su fizionomije, spajaju se dua i terceti velikih igrača koji pokušavaju osvojiti naslov.
- Promjena ima jako puno, u neku je ruku to i dobro, da se malo vide nove momčadi, da nije sve samo na GSW i Houstonu, na Bostonu i Clevelandu... Vidjet ćemo kako će se stvari razvijati, koliko će Toronto biti jak bez Leonarda, koliko može novi Brooklyn, do jučer autsajder, a danas kandidat za naslov, koliko mogu dva kluba iz Los Angelesa... Nisam siguran koliko LeBron više može vući momčad na svojim leđima, i koliko mu može pomoći Anthony, lani je pokušao pa nisu ušli ni u doigravanje. Vjerujem da će oni igrati po 30-ak minuta, a mladi će morati malo više povući, preuzeti dio tereta.
Za to vrijeme Toni će savjetima pomagati svojim Bullsima, i povremeno odigrati partiju golfa. I sanjati da će se ostvariti snovi od prije dvadeset godina, da će Split i Dalmacija postati golf destinacije te da će dobiti novog prvaka Hrvatske, nakon što je to on postao daleke 2011. godine.
- Za nas bi bilo važno da se napravi još barem dva terena u Dalmaciji, pa i više, jer vjerujem da Dubrovnik, Split, Šibenik i Zadar i svi ostali veći gradovi imaju prostora za to, što bi puno značilo ne samo za golf kao sport, nego i za produženje turističke sezone – kazao je Kukoč i dodao:
- Što se tiče tog naslova prvaka, mogu slobodno reći da mi je to jedan od najdražih trofeja van košarke. Za ono vrijeme je to bila velika stvar, jer nisam znao kako ću se snaći u novom sportu, kako ću se nositi s ljudima koji taj sport dugo treniraju i igraju... Bio sam svjestan da mi se neće ništa dogoditi samo od sebe, samo zato što sam bio poznati košarkaš.