Četiri zadnja reprezentativna golmana, Stipe Pletikosa, Vedran Runje, Danijel Subašić i Lovre Kalinić izdanci su dobro poznate Hajdukove škole, a njihovim putem sada kroči i Ivo Grbić, golman mlade reprezentacije, koji je iznenada dobio priliku stati na gol Hajduka i opravdao sva očekivanja. 

Sjajno je Grbić branio u Koprivnici, skinuo je penal i nekoliko teških udaraca, te se prometnuo u prvo ime Hajdukove pobjede.  

- Svi kažu da su penali sreća. Ne znam, mene idu ti penali još iz mladih dana. Ne bih rekao da sam specijalist, ali vrlo često ih znam skinuti – otkriva nam Grbić, najzaslužniji za prvu pobjedu Hajduka nakon sedam utakmica posta. 

- Meni se čini da nije ni bio penal, da ga nisam ni taknuo, ali sad to više nije važno. Rekao sam sebi da nije gotovo, htio sam od bijesa pojesti tu loptu, a ne samo obraniti penal. Čekao sam ga, i isplatilo se. Uglavnom gledam izvođača u oči i čekam, nastojim ga prevariti.

Predsjednik Brbić igračima je najavio 100.000 eura premije ako izbore Europu, no za Grbića to nije bio presudan motiv. 

- Iskreno, svi smo bili motivirani da se izvučemo što prije iz ove situacije, a predsjednika nisam ni čuo kad je govorio o premijama. Novac mi nije presudan motiv za bavljenje nogometom. 

Kao dječak znao je da želi biti golman, odradio je tek jedan igrački trening, te zamolio oca da kaže treneru kako on želi braniti. 

- To mi se nekako najviše sviđalo. Oliver Kahn mi je bio veliki uzor, u njegovom sam dresu branio do iznemoglosti, i još ga kući čuvam. Od Hajdukovih golmana najdraži mi je bio Pletikosa, a od ostalih Lloris i Courtois. Navijam za Hajduk i   PSV - rekao nam je.

Najdraža čestitka stigla mu je iz skopske bolnice, u kojoj se njegov otac Josip oporavlja nakon teške operacije.

- Protiv Rijeke mi je bilo strašno teško braniti, jer je otac tada bio na operaciji. Bio sam u mislima s njim, a sada je već lakše. Zvao me odmah nakon utakmice, kaže da mu je pola života prošlo dok je gledao i da je ovako nešto sanjao.

Biti igrač kluba u kojem ti je otac predsjednik, nije jednostavno. Pogotovo ne u Hajduku.

- Ja sam u Hajduku deset godina, a on je bio godinu – dvije i čim je došao ukinuta mi je stipendija, a svi su govorili da sam u Hajduku radi njega. Iskreno, drago mi je bilo kad je otišao, to što je bio u Hajduku, meni je samo odmoglo. Znate kakav je Split, svi jedva čekaju o nečemu pričati. Uostalom, i danas igram za minimalni ugovor. 

Svjestan je Grbić da je ovo za njega velika prilika, ali i da će povratkom Kalinića opet na gol druge momčadi, u trećeligašku konkurenciju. 

- Sve ovo mi može samo pomoći. Svjestan sam da ću čekati priliku dok se Kalinić na proda. Mlad sam, nije mi smetalo ni kad je Ranilović branio, on je dobar momak, naravno da želi braniti, pa nije došao da bi sjedio na klupi. Sve je to sportski, čestitao mi je odmah nakon utakmice. 

Za sebe kaže da mu je najveća mana što se lako da iživcirati. 

- Reagiram na nepravdu, što ću, takav sam. 

Najviše mrzi – učenje. 

- Pročitam dvije stranice i gotovo, sve bih radio sam ne moram učiti. 

Trinaest je za mnoge nesretan broj, no ne i za njega. 

- U Lourdesu sam saznao da je trinaest Gospin broj, zato sam ga i uzeo. Zato, ali i zato jer je bio jedini slobodan. Nose ga i Oblak, Courtois, Navas... Sviđa mi se - rekao je Grbić.

Iako hvali sve trenere s kojima je radio, a u Hajduku je od devete godine, jedan mu je posebno prirastao srcu. 

- Svi su mi dali po nešto, ali ipak, s Vladimirom Balićem imam poseban odnos, skoro smo kao prijatelji. 

Ivo Grbić zablistao je u nedjelju u Koprivnici i očekuje se da će biti novi izdanak odlične Hajdukove golmanske škole. Otac mu je bio predsjednik Hajduka, a goal.com je zavirio u najpoznatije hrvatske nogometne dinastije.