Sjajna priča koja je započela prije godinu dana nastavit će se tamo gdje je i krenula. U Rigi. Plus 18 na semaforu uz status autsajdera protiv jake Latvije. Popadali su domaćini od šoka, ali i naše košarkašice. Od sreće. Neloš ulazak u kvalifikacije, zar ne?
- Prošle godine smo nekako samouvjereno ušle u obje utakmice s ciljem da pobijedimo bez obzira koga smo imale nasuprot nas. To se pokazalo uspjehom. Što se tiče drugog kruga kvalifikacija, ekipa nam je promijenjena. Nešto zbog ozljeda, nešto zbog korona virusa. Neke cure su bile pozitivne ili su bile u kontaktu s nekom pozitivnom osobom pa su morale ići u samoizolaciju. Bez obzira na to kvaliteta nam se nije urušila - riječi su hrvatske košarkašice Mije Mašić (27).
Hrvatice su u četvrtak lakoćom pobijedile Sjevernu Makedoniju (80-62) u 3. kolu kvalifikacija za EuroBasket na krilima sjajne Ivane Dojkić koja je zabila 31 poen, a već danas protiv Latvije (18.45, SPTV) imaju priliku osigurati plasman na Europsko prvenstvo.
Hrvatske košarkašice su posljednji put na EP-u nastupile 2015. godine, ali nažalost, po tome samo i pamtimo to prvenstvo. Završile su posljednje u skupini s pet poraza i to je bilo posljednje veliko natjecanje za naše reprezentativke do danas. Mnoge igračice su se u međuvremenu izmijenile, kvalifikacije su prolazile bez našeg nekog većeg uspjeha, a onda je HKS napravio najbolji mogući potez i na klupu postavio Stipu Bralića.
U studenom prošle godine naše su reprezentativke senzacionalno pobijedile Latviju u gostima pa onda i Njemačku kod kuće za prvo mjesto nakon prva dva kola. Zbog korona virusa 3. i 4. kolo se igra u balonu u Rigi, a naše reprezentativke imaju priliku osigurati put u Španjolsku i Francusku. Od 18.45 naše košarkašice igraju protiv Latvije, opet u gostima i to opet u Rigi. Nadamo se da će biti i sličan rezultat.
- Prve smo u grupi, ako pobijedimo, sto posto idemo na Europsko prvenstvo. Zagrist ćemo još više baš zbog toga. Tko god da je ispred nas, bila to Latvija, Njemačka ili Makedonija, mi ćemo ući sto posto u utakmicu. Nepravedno je što opet igramo u gostima protiv Latvije. Zbog situacije s koronom morali smo prihvatiti takve uvjete. Bila bi drugačija priča da smo u Hrvatskoj, no to nas neće pokolebati i ne razmišljamo previše o tome, fokusirane smo da dođemo cilja. Odlična je atmosfera u svlačionici, dobra smo klapa.
Latvijci su dobili domaćinstvo i pristupili ozbiljno zadatku. Na snazi su sve moguće mjere, a igračicama su na raspolaganju u svakom trenutku.
- Neke od nas cura smo kretale iz naših klubova, drugih zemalja. Kako smo dolazili u Rigu, tako su nas dočekivali autobusom ili privatnim automobilima. Odmah su nas odvezli do hotela. Po dolasku u hotel smo se odmah i testirale. Nakon testiranja vam daju ključeve od hotelske sobe. Čeka se par sati na rezultate, vrlo su ljubazni i pristupačni. Svaka ekipa ima svoje vrijeme doručka, ručka, večere i treninga. I nikada se ne dogodi da smo više od dvije ekipe unutar restorana. Svatko je udaljen metar i pol'. Svaka ekipa ima svoj kat pa nam to omogućuje da provodimo vrijeme zajedno. Možemo se podružiti u hodniku ili eventualno u dvorištu - kaže nam Simpatična Mia.
Rođena Riječanka, visoka 1,80 m, se u košarku zaljubila još u djetinjstvu. A za sve je 'kriv' njezin otac.
- Košarku sam krenula igrati zbog svog oca. Često je dolazio na košarkaško igralište u kvart, jednog dana sam otišla s njim i tako je krenula moja ljubav.
Kada ste žena i još uz to uspješna košarkašica, morate se nositi s određenim stereotipima i komentarima. Ma koliko god bilo bolno, s tim se naučiš nositi, priznaje Mia.
- Komentara će uvijek biti. Prije je uvijek toga bilo. Imali bi gledatelje koji bi nas sa svakakvim komentarima pokušali isprovocirati. Bilo je vrijeđanja, nekih pohvala na račun fizičkog izgleda, ali nasmiješ se i ideš dalje, igraš dalje.
Nakon Francuske, Hrvatske i Italije, hrvatska košarkašica je nedavno potpisala za njemački Hannover. Igrala je godinama u talijanskim klubovima, a gdje joj je bilo najbolje, teško je odlučiti.
- Što se tiče Njemačke, sve je to nekako i dalje dosta svježe. Na prvi pogled mi se čini vrlo organizirano. Oni su jako pedantni. Klubovi su jako organizirani i imaju dobre uvjete. Sve ostalo ovisi o načinu života. Kakvi su ljudi, jesu li topli, hladniji. Države se razlikuju po načinu života. Kakvi su ljudi, jesu topli, hladniji. Iskreno, gdje god da sam igrala, imala sam ugodnu sezonu, bez ikakvih problema, bitno je da je ekipa dobra, kvalitetni ljudi, ambiciozni i naravno da Uprava obavlja svoje zadatke na vrijeme i da mi igračice obavljamo svoje zadatke kako spada.
Da se maknemo malo od košarke. Kako provodiš slobodno vrijeme?
- Volim pročitati dobru i kvalitetnu knjigu. Volim duboke životne teme, to me dosta zadovoljava. Volim pogledati film i otići u prirodu. Volim knjige koje pišu o tome kako bolje živjeti život i kvalitetnije. Većinom se radi o misaonim knjigama, nisam od romana. Želim unaprjeđivati sebe.
Iako se u košarku zaljubila na prvu i od toga živi, nešto drugo je ipak numero uno. To je pjevanje koje joj je najveća strast.
- Glazba je moja najveća strast. Bila sam u zboru u Osnovnoj školi osam godina. Nije da se ne bi znala snaći uz mikrofon ako bude ikad potrebno. Nikad nisam etiketirala pjesme i previše birala. Mene ako dotakne pjesma, pa bio to rock ili neka naša domaća pjesma, bez problema ću je slušati i zapjevati.
Prije godinu dana, Mia je šetala aerodrom čekajući let za Italiju, a onda je susrela jedno poznato lice. Bio je to hrvatski pjevač Petar Grašo koji joj je i obećao nešto.
- Gospodin Grašo je, ako se dobro sjećam, obećao da će nam pjevati ako se plasiramo na Europsko prvenstvo. Duet s njim? pa zašto ne? - smije se simpatična Hrvatica.
Kao ste sportaš, vrijeme je luksuz. Stalno ste na treninzima, slobodno vrijeme koristite maksimalno za sebe pa kuhanje nekako ostavite po strani. U Italiji to pak nije problem jer na raspolaganju imate pizzu i špagete, a kako nam Mia kaže, to bi mogla jesti svaki dan.
- Zaljubljena sam u talijansku kuhinju. Uz njih se čovjek svaki dan navikne jesti paštu. To mi nije problem. Volim hranu, skuhat ću naravno, ali nemam previše vremena za kuhati neke specijalitete. Moje kuhanje je brzinski u pola sata. Volim pojesti neko dobro jelo, posebno obožavam našu ribu, mesinu, inače moji roditelji su porijeklom Ličani, kad se radi o mesu, tu sam glavna - kaže nam ona.
Dok ste u sportu, toliko ne razmišljate o tome. Ali što kada dođe vrijeme za to? Naravno, radi se o mirovini koje se mnogi sportaši pribojavaju, a ikako joj je tek 27 godina i još je puno godina igranja ispred nje, Mia je već udarila temelje i za tu fazu života.
- Dosta sam poduzetna pa se zamišljam u nekim poduzetničkim vodama i to bih htjela ostvariti - zaključila je ona.
A do tada... Na redu su neki drugi planovi. Prvo je cilj pobijediti Latvijke za plasman na EuroBasket pa u miru zapjevati s Petrom Grašom.