Čim je uhvatio loptu, znao sam da će pogoditi, osjetila se ta energija. Naravno da me odmah sjetila na Kecmanovu tricu, tada sam bio u dvorani na utakmici Cibone i Partizana. Iako je i zapisnički stol imao svoju ulogu, i u Kopru, a pogotovo tada u Zagrebu.
Tako se Cibonin trener Ivan Velić (47) u Podcastu sjetio dramatičnog poraza od Primorske, tricom gotovo preko cijelog terena. Ali, Cibona je kolo prije kraja, taman uoči prekida zbog korona virusa, osigurala ostanak u ABA ligi. Što je, tvrdi trener, uspjeh.
- Imamo najjeftiniju momčad, najmanji buždet u ABA ligi, i realnost nam je borba za ostanak. Iako bih više volio da je cilj Final Four, da imamo proračun 20 milijuna, trenera s plaćom tri milijuna, a ja da s tribina uživam u osvajanu ABA lige. No, klub je na pravom putu da se izvuče iz financijskih problema - govorio je Velić, pa nastavio:
- Možemo mi kao ambiciju postaviti i nastup u Europi, ali u Ligi prvaka najmanji proračun ima Mornar iz Bara, i to 4,5 milijuna eura. A naš je dva-tri puta manji. Da uopće ne ulazim u Euroligu i Eurokup... U Hrvatskoj nam je svakako cilj ući u finale. U Kupu smo izgubili od Zadra, u prvenstvu možemo do naslova. Lani smo osvojili titulu serijom 9-0 u doigravanju, od čega 4-0 u finalu protiv Cedevite, koja je tri do četiri puta skuplja.
Na tom trofeju čestitali su mu mnogi. Je li i general Ante Gotovina, s kojim ste služili u Domovinskom ratu?
- Bio sam vrlo mlad u ratu i u jednom periodu zapovjednik Livna bio je general Gotovina. To je iza mene, davno je bilo, ponosim se. Ali mogu reći da mi je jedna od dražih čestitki bila od Zlatka Dalića, koji je Livnjak, kao i ja. Jer taj je naslov odjeknuo u regiji, kako smo pobijedili jaku Cedevitu 4-0, čudo.
U priči o razvoju Roka Prkačina i kritikama da mu ne daje dovoljnu minutažu, Cibonin trener ne vidi problem.
- Očekivali smo kao klub hajku, spreman sam na to od kad sam došao, ali imali smo rezultat. Sad su dočekli šansu nakon poraza od Gorice i krenuli su s npanadima. Prka ima ozbiljnu minutažu, u pozadini je nešto puno dublje, ali o tome ne bih razgovarao. Roko se razvija kako treba, on će doći do vrha. To je kao da planinaru kažete da se na Mt. Everest mora popeti u jednom danu. Nemoguće. On mora bez preskakanja stepenica doći do vrha. Ako preskačeš, padneš.
Velić je u ljeto 2018. doživio tešku prometnu nesreću između Širokog Brijega i Mostara.
- Redovito sam vježbao do te nesreće, išao u teretanu, trčao... Sad to ne mogu, ali šećem, čitam knjige... Najveća mi je podrška obitelj. Moja mama ima 78 godina i zna valjda svakog igrača i trenera ABA lige! A trofej s Cibonom posvetio sam pokojnom ocu. Igrač ili trener? Ma ja sam bio "seljački" igrač, nemjerljivo je teže biti trener, kad moraš razmišljati i koga je ostavila cura, žena, između treninga i utakmica opet o košarci razmišljaš.
Za koga navijate u nogometu?
- Za Dinamo. Livno je podijeljeno, neka su sela izrazito za Hajduk, neka za Dinamo, a ima i među obiteljima podjela pola-pola. Moji su svi za Dinamo.
Koji su najbolji igrači koje ste trenirali?
- Uvijek je tim najzaslužniji. Ivan Grgat je bio osebujan, Šime Špralja, Damir Markota..., ali tim uvijek donosi rezultat.
Zašto Cibona dugo nije pogodila s dovođenjem stranca?
- Zbog limita s novcem morate se kockati, ići na sreću. Ja ne bih nikad potezao za strancem, ali nekad si primoran jer domaći ili ne želi ostati ili misli da je podcijenjen ili ima druge ambicije.
A jeste li za stranca u reprezentaciji?
- Protiv sam, ali ako nemate izbor... Kojeg mi to imamo domaćeg playmakera za visoke razine, pri čemu mislim na SP i OI? Sad je Ukić tu, ali nakon njega? Zašto ne uzeto stranca pa uz njega školovati nekog našeg mladog igrača. A reprezentaciji je nasušno potreban velik rezultat da se probudi košarka.
Tko su vam uzori?
- Djetinjstvo sam proveo na selu, gledajući Cibonu 1984., '85., '86. i zaljubio sam se u košarku. Tada mi je igrački uzor bio Mihovil Nakić. Trenerskog uzora nemam, puno sam proučavao Davida Blatta dok je bio u Makabiju, puno sam naučio i od Vujoševića, Repeše, Perasovića...
Danas je to drugi sport u odnosu na ranije, ja sam stara škola i najbolji su bili Jordan, Magic Johnson, Bird, Olajuwon... Danas bih izdvojio Duncana i od naših svakako Bogdanovića.
Hobiji su mu i knjige.
- Čitam "Čovjek i njegova sjena" Ante Kovačevića, volim povijest, pogotovo me jako zanima razdoblje nakon Drugog svjetskog rata, što je UDBA radila narodu. Danas politiku ne pratim. Volio sam pogledati Sabor jer se mogu nasmijati, ali ovi sadašnji mi se ne sviđaju, nemaju duha. Prije su zabavni bili Anto Kovačević, Rojs, Prkačin... Sad Zekanovića volim slušati. Politička mi je orjentacija desno, pogotovo nakon udesa, kada sam skrenuo u lijevi trak. Sad kad dolazim kući napravim krug udesno, pa u garažu. Ni slučajno ne ulazim s lijeva...