Hajduk, Cibalia, Split, Dinamo Tbilisi, Salzburg... To su samo neke od utakmica na kojima je briljirao Ante Ćorić, igrač u kojeg se kunu u Maksimiru, dečko za kojeg traže 15 milijuna eura. S razlogom, jer riječ je o vrhunskom talentu, no kako objasniti da takav talent, u derbiju protiv Rijeke, svih 90 minuta sjedi na klupi, dok u igru ulazi, primjerice, Machado, koji po broju kilograma sve više podsjeća na pokojnog Buda Spencera...

I iako svi obećavaju Anti da će igrati, dođe utakmica, stignu zapisnici, a Ante - nema. Nogomet je u Zagrebu od samostalnosti često bio na aparatima, no uvijek bi se pojavio neki nogometni prorok koji bi vratio ljude na tribine. Prvo je to bio Robert Prosinečki, kad je Dinamo opasno bio na konopcima, potom su Zagrepčani zavoljeli Silvija Marića, a potom Luku Modrića. Danas je publiku zarobio Ante Ćorić, njegov potez podiže ljude sa sjedalica, u njega se kunu svi, od trenera do suigrača.

I poptuno je neobjašnjivo da se kod 4-0, u 54. minuti, kad je već svima na stadionu jasno da Dinamov praktični set pouzdanih veznih igrača od nehrđajućeg čelika djeluje kao da je kupljen od nekog konjokradice, trener Dinama okrene prema klupi i u društvu Machada, Perića, Livakovića, Sose, Šituma, Henriqueza i Ćorića, najvrijednijeg igrača, ovog posljednjeg, uopće ne pogleda!?

Seizmološki zavod posljednjih tjedana sve intenzivinije očitava podrhtavanje tla na kojemu je maksimirski stadion. Trese se sve, a moglo bi biti još i gore. I u takvim situacijama, kad na terenu trebaju biti igrači kojima je stalo do Dinama i Zagreba, koji će poginuti za dres, a takav je Ante Ćorić, stručni stožer uvodi igrače kojima je do Dinama stalo kao do lanjskog snijega.

Uostalom, u tri godine Machado, Fernades i društvo sve što znaju od hrvatskog je "Hvala". I nitko ne može shvatiti odluku da svi ti stranci igraju prije Ante. To je, ne znam kako plastičnije objasniti, poslovni potez kao zastupništvo Lamborghinija za Somaliju...