Zašto smo tako dobri? Vjerojatno ima nešto u našem krumpiru, kaže Petra Starčević (26), biatlonka iz Torina 2006.

- To je točno, kažu stručnjaci da je naš kraj Bogom dan za tu kulturu. Pa, Marija Terezija je tražila da joj donesu baš mrkopaljski krumpir - objasnio je Franjo Jakovac (53), naš biatlonac koji je nastupio u Sarajevu 1984. godine.

Gradić od nešto više od 1200 stanovnika dao je kroz povijest čak četiri olimpijca. Rodne kuće svih četvero su unutar 100 metara. To nigdje nećete pronaći. Osim Petre i Franje, na Igre iz Mrkoplja otišli su još Nada Birko Kustec (83) i, naravno, Jakov Fak (26).

- Ovdje su ljudi gorštaci, moraju biti čvrsti kako bi preživjeli u ovako surovoj klimi. To se prenosi i na sport - kaže Franjo.

Negdje na polu puta između Ravne Gore i Mrkoplja obuzme vas osjećaj da ste nekom sretnom igrom slučaja završili u predivnoj bajci. Prekrasni pejzaži i netaknuta priroda vode vas do “zaleđena” Mrkoplja. U kolijevku skijanja u Hrvata i gradića koji rađa olimpijce.

- Bilo bi lijepo da nešto takvo piše i na ploči na ulasku u grad. Da ljudi znaju gdje dolaze. Nikakve koristi naš Mrkopalj nije izvukao od toga što je Jakov Fak osvojio broncu u Vancouveru - kaže Mario Fak, Jakovljev otac.

U Mrkoplju se i danas rađaju potencijalni olimpijci. Čak 10 sportaša iz tog malog gradića u reprezentaciji je Hrvatske u skijanju, biatlonu i skijaškom trčanju.

- Naše mjesto ipak polagano umire, demografska karta jako je loša. Godišnje umre između 35-40 ljudi, a rodi se tek petero ili šestero djece - kaže Mario Fak, čiji sin danas nastupa za Sloveniju.

- Postoji opasnost da pod drugu zastavu ode još klinaca. Uvjeti su kod nas loši - dodao je Marjan Petrović, trener Jakova Faka i Petre Starčević, koja je također razmišljala o promjeni državljanstva.

- Bila sam još u srednjoj školi, no odgovorili su me roditelji. Nije mi žao, ali tko zna što bih sve još napravila - kaže Petra.