Novak Đoković (36) nedavno se zahvalio Goranu Ivaniševiću (52) na suradnji i objavio kako više neće surađivati s proslavljenim hrvatskim tenisačem. Podsjetimo, Đoković i Ivanišević zajedno su surađivali šest godina, od kojih je Goran dvije godine bio glavni Novakov trener. Kroz to razdoblje prošli su svakojake sitaucije, a sada ih se Ivanišević dotaknuo u intervjuu za Sportklub.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Bilo je uzbudljivo, velika čast, ponos, odgovornost, turbulentno, ali ne u smislu naše suradnje, nego svega onoga što se događalo. Mi smo se uvijek zezali, tamo gdje je dođem uvijek neka sr**a moraju biti. Nažalost, tako je i krenulo, ta 2019. godine US Open i rame, pa nesretna korona, pa sve kasnije što se izdogađalo. Ali on je institucija, Novak je najveći tenisač svih vremena, jedan od najvećih sportaša svih vremena. Uvijek sam bio pod reflektorima, kada je bio Marian Vajda sa mnom, skupa smo dijelili tu ‘krivnju’, a onda sam ja sam ostao na vjetrometini, ali to je nešto za što sam Novaku zahvalan do kraja života. On mi je pružio priliku, rezultati su tu, to nam nitko ne može oduzeti. Stvarno prekrasnih pet godina.
Ivanišević je objasnio i razloge rastanka s proslavljenim tenisačem.
- Čitao sam sve te natpise, nitko nije ni blizu pogodio ni ništa. Nema pravih razloga, pravi razlog je zasićenje što je ovo bilo izuzetno teških pet godina. Ljudi zaboravljaju koronu, ljudi zaboravljaju da je on bio označen kao svjetski negativac broj jedan. Stalno si u nekom međukoraku, igraš, pa ne igraš, kažeš da si spreman, pa se javi neki ministar i kaže ne možeš tamo, ne zaboravimo Australiju i ono ludilo tamo. Došlo je do zamora materijala, on se umorio od mene, ja sam se umorio od njega, i ja mu tu nikako više nisam mogao pomoći, ali kad se sve zbroji napravili smo jednu veliku stvar i za tenis i za sve.
Proteže se pitanje kada je točno došlo do zasićenja, a sada je Ivanišević sve objasnio.
- Nije se to nikad dogodilo, ja sam to osjetio, ako ću biti najiskreniji u Americi prošle godine. Neću reći Wimbledon, ali onaj Wimbledon, neću reći njega, naravno da igrača najviše pogodi, ali onaj Wimbledon mi je baš teško pao. Svaka čast Alcarazu, na kraju je bio i bolji. Tu je i finale Cincinnatija, pa US Opena, ali tu sam ja osjetio da je blizu kraj. Sad kad sam pričao s Novakom u Americi, nema krivog trenutka, nema pravog, ima samo kad se to dogodi kada dvoje ljudi popričaju. Ljudi pričaju kao da smo nas dvojica imali najturbulentniji odnos, a to nije tako. Njegova komunikacija na terenu, ono deranje, meni to nije smetalo jer ga pola toga nisam ni čuo - rekao je Ivanišević pa nastavio:
- Coaching kao coaching postoji već 30 godina, samo imaju neka blaža ili stroža pravila. Ne čujem sebe od ljudi iza, ne čujem njega koji je 20 metara dolje, on mene stalno pita što mi je sa servisom, dok ja to sve procesuiram i razmišljam, on mene već pita što mi je s reternom. Moj glas je najtanji, pa onda ja kažem Miljanu što mislim koji ima najprodorniji glas, pa se on zadere prema Novaku. Bit je u tome da on na kraju dobije meč. To su sitnice gdje ti moraš reagirati u tri sekunde, i nije to baš lako.
Ivanišević je ispričao i što se događalo kada je Novak Đoković odbijao primiti cijepivo za koronu.
- Ljudi su nas gledali kao najveće negativce, bilo je more takvih primjera. Na Beograd Openu, kad se pričalo dosta o cjepivu, on je bio spreman žrtvovati svoju karijeru radi svojih stavova, i to ljudi moraju cijeniti i poštovati. Moja odgovornost kao njegovog trenera je bila stati iza njega, ako treba idemo i u rat. Uspjeli smo mu pomoći barem malo da to prebrodi i onda napravi vrhunske rezultate. On će se morati samo malo trgnuti, ali ne sumnjam u to.