Nakon četiri godine provedene u dresu Hajduka, Goran Milović odlazi u kineski Chongqing Lifan. Dok su se oko njega nadmetali danski Midtyjilland i belgijski Oostende, Hajdukov kapetan izabrao je Kinu.

- Uvijek sam gledao prema zapadu, sanjao da ću zaigrati u nekom klubu koji je bliže Splitu, ali iz Kine je došla ponuda koju je bilo nemoguće odbiti i meni i Hajduku. Nitko nije računao da se u zadnjih šest mjeseci ugovora može dobiti tako velika odšteta, no ispalo je dobro i za mene i za Hajduk, veliki izazov, ali i neizvjesnost.

Kina je tržište koje se sve više otvara, u zimskom prijelaznom roku najviše su kupovali, plaćali su igrače i po 30-40 milijuna eura. Kako gledate na ekspanziju kineskog tržišta?

- Njihova ekonomija raste nevjerojatnom brzinom, imaju preko 25.000 navijača u prosjeku na utakmicama, infrastruktura im je odlična, i sve je to za mene veliko iznenađenje i izazov. Sigurno da je veliki broj vrhunskih igrača i trenera u Kini i meni na neki način ohrabrenje i potvrda da nisam pogriješio što sam odlučio baš tamo nastaviti karijeru.

Vaš novi klub je lani bio 8., a grad s okolicom broji nevjerojatnih 35 milijuna stanovnika. Kako ćete se snaći?

- Pročitao sam da grad godišnje raste za po 500.000 novih stanovnika. Imaju jaku industriju koja je motor razvoja i koja nudi jako puno prilika za zapošljavanje. Grad je ogroman, gotovo deset puta veći od Hrvatske, bit će sigurno teško ispočetka, ali siguran sam da ću se brzo priviknuti.

Je li istina da su vam na rastanku od suigrača i suze potekle?

- Mislio sam da ću to odraditi lako i ležerno, ipak sam ja čovjek od 195 cm i 90 kg. Izgledam gorostasno na terenu, međutim, kad su trener Burić i sportski direktor Vučević rekli tih nekoliko oproštajnih riječi i kad su mi suigrači zapljeskali, suze su potekle same od sebe. Nešto neobjašnjivo. Planirao sam im se obratiti s par rečenica, ali nisam uspio, samo sam im uzvratio pljesak, došao do svakoga ponaosob, zagrlio ga i zaželio im sreću.

Po čemu ćete pamtiti četiri godine provedene u Hajduku?

- Svakako najljepši moment je osvajanje Kupa protiv Lokomotive, ali i pobjeda u Milanu protiv Intera te Dinama na Poljudu. To su događaji kojih ću se s posebnim guštom prisjećati. Najteži trenuci su svakako prvih šest mjeseci prilagodbe. Nakon rastanka sa Splitom, četiri mjeseca sam bio suspendiran i teško se bilo prilagoditi. Teško je bilo i prošloga proljeća, promijenilo se puno trenera, no na koncu smo iz svega izašli puno jači i mislim da smo svi skupa sazreli i kao ljudi i igrači. To je rezultiralo dobrom jesenskom polusezonom.

Izbornik Čačić vas je pozvao u reprezentaciju, nadate li se pozivu na Euro?

- Naravno da sanjam odlazak na Euro. Sigurno da je odlazak u Kinu otegotna okolnost, ali današnja tehnologija omogućava da se sve prati, pa tako i utakmice iz Kine. Sigurno da se neću tako lako odreći igranja za reprezentaciju, ja ću i dalje nastaviti raditi svoj posao i ako se poklope okolnosti, ja ću biti uvijek na raspolaganju.

Kakav Hajduk ostavljate, što poručujete navijačima?

- Hajduk je jako dobro organiziran, trener Burić radi jako dobar posao, i nadam se da će se i na proljeće nastaviti taj 'troboj' za titulu i Kup. Ako prođemo u finale Kupa, sve je moguće, jer se igra jedna utakmica. Momčad je promijenjena, nas četvorica smo otišli, ali stiglo je i par pojačanja, kad se oni prilagode i uigraju, bit će vrlo konkurentni. Bez obzira na odlaske, momčad je dobro isprofilirana, ima dosta unutarnjih rezervi i dostojne zamjene.

Hoćete li i u Kini pratiti Hajduk?

- Hajduk se svakome uvuče pod kožu. Mogu ja otići iz Hajduka, ali Hajduk nikad neće otići iz mene. Naravno da ću i dalje pratiti sve što se događa i biti najveći navijač Hajduka iz Kine.