A odakle početi nego od Wimbledona?! Organizator mi je, nasreću, dao pozivnicu prije mog debakla u Queen’s Clubu. Sponzor mi je, očekujući da ću izletjeti u prvom kolu, poslao samo dvije majice. Jedna je završila u publici, a drugu još čuvam.

Meč protiv prijatelja Raftera u finalu nema konkurenciju. Atmosfera koju su stvorili navijači bila je fenomenalna. Naježio sam se kad sam gledao snimku. U polufinalu sam igrao protiv Tima Henmana, koji me valjda i danas mrzi zbog tog poraza. Bog me iščupao, poslao je kišu niotkud. Osvajanje bronce na OI-ju ‘92. je nešto posebno. Odigrao sam nekoliko maratonskih mečeva, naznojio se kao nikad. Među pet najdražih mi je i prvi naslov na ATP Touru, ali i ‘gaženje’ Beckera u Wimbledonu.

1) I danas mi sve djeluje poput sna

Taj ponedjeljak se ne zaboravlja. Pravi navijači, atmosfera kakve nema svaki dan u Wimbledonu. Uspio sam nekako pobijediti i Patricka, koji mi je odličan prijatelj, ali na terenu smo bili daleko od prijatelja. Onaj gore je to tako zamislio. Da iz četvrtog pokušaja nekako uspijem. Obećao sam anđelima da više neću taknuti reket ako ga konačno osvojim. I danas mi sve još djeluje poput sna...

2) Protiv Henmana, nasreću, još nije bilo krova u Wimbledonu

Sudbina, tako je valjda moralo biti. Bog je poslao kišu. Nasreću, tad još nije bilo krova u Wimbledonu. Siroti Henman ponadao se da će konačno izboriti finale na svom terenu, vodio je, ali to je očito morala biti moja godina. Ta kiša, koja se niotkud pojavila, sve je promijenila, smirila me. Tad sam zapravo osvojio naslov.

3) Prvi naslov se pamti, teška pobjeda u finalu Stuttgarta

Sredinom srpnja 1990. igrao sam na jakom turniru u Stuttgartu. Imao sam dosta samopouzdanja jer sam na prethodnom turniru, u Wimbledonu, igrao polufinale protiv Borisa Beckera. U polufinalu sam pobijedio Emilija Sancheza, a u finalu Guillerma Perez-Roldana. Pobijedio sam u četiri seta i dočekao prvi naslov.

4) Maraton protiv Santoroa omogućio mi je medalju

Četiri meča morao sam igrati u pet setova na Olimpijskim igrama u Barceloni 1992. godine. Protiv Haarhuisa i Hlaseka okretao sam 2-1 u setovima, a u četvrtfinalu protiv Fabricea Santoroa imao sam još teži zadatak. Poveo je 2-0 u setovima, ali nisam se predavao. Tako sam htio tu medalju i uspio sam. Bila je sjajna atmosfera, puno naših sportaša bilo je na tome meču, potpora je bila izvanredna.

5) Becker mi je priznao da ga nitko nije tako razbio

Fantastičan meč odigrao sam protiv Borisa Beckera u polufinalu Wimbledona 1994. godine. Izbombardirao sam ga asovima, sjajno sam reternirao, igrao na mreži... Meč za čistu peticu. ‘Satrao’ sam ga tad. Na mreži mi je rekao da sad konačno moram osvojiti Wimbledon. Nisam ga baš poslušao te sezone.