Lino Červar po drugi put odlazi u povijest, a novi izbornik rukometne reprezentacije je njegov dosadašnji pomoćnik Hrvoje Horvat.
U svakoj drugoj situaciji ovo bi bio posve očekivan i logičan razvoj događaja, da nakon godina kaljenja u stožeru pomoćni trener preuzima momčad i nastavlja dalje. No nakon blamaže u Egiptu, a ono što se događalo teško je nazvati drugačije nego blamažom, iza ove odluke HRS-a ostaju brojni upitnici.
POGLEDAJTE VIDEO: Poruka novog izbornika
Krenimo redom. Nakon što je Lino Červar uoči odlučujućeg susreta napustio brod koji tone, a to je zadnje što je smio napraviti, čelnici HRS-a ostali su paf. Umjesto da su se odmah nakon Linove izjave sastali, prihvatili njegovu ostavku, i uzdrmanu momčad prepustili njegovom pomoćniku Horvatu, stajali su po strani i čekali da se dogodi čudo.
Da su tada vjerovali u Horvata i podržali ga, imali bi danas podlogu za odluku koju su donijeli. Ovako, ostaje pitanje je li Horvat u stožeru Lina Horvata bio samo fikus, je li imao pravo glasa i zašto je šutio kad je vidio da brod tone.
Nelogičnost je i da je Lino nakon ostavke zadržao funkciju koordinatora za muški rukomet te da je kao takav Upravnom odboru predlagao kandidate koji bi ga trebali zamijeniti. Na stranu sve Linove zasluge za hrvatski rukomet, za koje zaslužuje spomenik pred budućom kućom hrvatskog rukometa, ali nakon jako lošeg poteza i odstupanja dok je reprezentacija još bila u igri za nastavak natjecanja na SP, trebao se povući i s pozicije koordinatora ili su ga čelnici saveza jednostavno trebali sami razriješiti.
Velika pogreška je napravljena i u pripremi izbora. Lino je predložio tri imena, no kandidate nitko nije pozvao i s njima porazgovarao, nitko nije čuo što oni misle, što planiraju, koji su njihovi ciljevi... Na koncu, žele li se prihvatiti te funkcije i na koliko dugi rok.
Članovi UO odlučili su kako su odlučili, a odluka je službeno objašnjena u priopćenju u kome je navedeno kako je "nakon iscrpne rasprave te detaljne analize svakog od ponuđenih kandidata, utvrđeno je da Ivano Balić nažalost, nema potrebnu diplomu za obavljanje izborničke funkcije. Od dva preostala kandidata Upravni odbor je većinom glasova, uz jedan glas protiv, i jedan suzdržan, i neizjašnjavanje jednog člana koji je zauzet radnim obvezama, odlučio zadržati kontinuitet u radu reprezentacije te je donio odluku o imenovanju Hrvoja Horvata za izbornika hrvatske muške seniorske reprezentacije"
Između dvije legende hrvatskog rukometa i mladog trenera, UO odlučio je mjesec dana uoči kvalifikacija za OI dati povjerenje mladom treneru kojemu nisu vjerovali u Egiptu i koji je, nemojmo se lagati, skupa s Linom potpisao taj debakl. I sada bismo svi mi skupa trebali vjerovati da će za samo mjesec dana, isti taj Horvat, s istom ovom reprezentacijom, napraviti čudo i izboriti plasman na OI.
Da ne bude zabune, nadamo se da će tako i biti. Ako bude mijenjao momčad i igru, moguće je da Horvat i uspije, ali onda se postavlja pitanje zašto to isto nije savjetovao i Linu u Egiptu?! Na koncu, ako UO vjeruje u njega kao nesporno mladog i talentiranog trenera, koji je sigurno budućnost hrvatskog rukometa, zašto mu nisu dali povjerenje na duži rok, a ne samo na godinu dana, a u stvarnosti do kraja kvalifikacija. Zar itko razuman vjeruje da će Horvat u slučaju neuspjeha u kvalifikacijama ostati na klupi?
Što o cijeloj ovoj zavrzlami i farsi misli Slavko Goluža valjda je najbolji dokaz njegova šutnja. Čovjek koji je kao igrač i trener osvojio po tri olimpijske i svjetske te dvije europske medalje, mudro se povukao u tamu svoje kože. Sve što bi u ovom trenutku izjavio bilo bi pogrešno i štetno. Kako za njega, tako i za hrvatski rukomet.
Intimno, sigurno je silno razočaran farsom u kojoj ga je netko postavio kao ukras demokracije, da bi izbori imali privid stvarnih izbora a time i legitimnost i težinu, jer se odlučivalo između tri sjajna kandidata. Da nije tako, da je Goluža stvarno bio kandidat, a ne samo ime na papiru, zar bi od ponuđenih netko uopće mogao prije njega biti izabran?
Čovjek koji je kao igrač i kao izbornik osvajao medalje i bio vođa, čovjek pod kojim je Hrvatska igrala lijepo i efikasno, čovjek koga su mijenjali kad bi gubio polufinale, sigurno je bio najlogičniji izbor u ovom trenutku.
Šuti i Ivano Balić, no njegova šutnja nije novost, on se i inače ne oglašava. Prihvatio je ulogu izbornika juniorske reprezentacije, školuje se i - tko zna - možda jednom i prihvati vođenje nekog kluba ili reprezentacije. Ponuda za rad ima, no za sada se odlučio graditi karijeru postupno.
Koliko bi on bio dobar kandidat za preuzimanje reprezentacije u ovom trenutku, prosudite sami. Možda nema iskustva, ali ima i ime i znanje, igrači bi ga itekako poštovali. Ali informacija kako Balić nema tzv. "master coach" licenciju je još jedan potez koji skreće fokus s onoga bitnoga. Jer, istina je, ta je licenca potrebna za izbornike koji vode reprezentacije na najvećim natjecanjima, no može je imati bilo tko iz stožera, ne nužno sam izbornik. A Ivano će licenciju ionako dobiti u ovoj godini...
Kad se sve zbroji i oduzme, dojam je kako HRS nastavlja glavinjati u nepoznatom pravcu i svakim danom sve više nalikuje svom košarkaškom bratu. Umjesto plana i sustava, iz godine u godinu jure za medaljama, a svaki posrtaj kažnjavaju otkazima, nakon čega slijede svađe i novi zaokreti.
Možda nas kvalifikacije, nadajmo se i OI, razuvjere i pokažu kako je izbor Hrvoja Horvata bio pun pogodak, tko sretniji od nas, no tu je zahtjevnu zadaću bilo najlogičnije povjeriti prekaljenom Slavku Goluži, na koncu čak i Ivanu Baliću, koji možda nema iskustva, ali njegovo ime ima itekakvu specifičnu težinu. Pomoćnik mu je mogao biti i Horvat i time bi bio osiguran kontinuitet, a i ta nesretna licencija. Ovakvom odlukom HRS-a Goluža je nepotrebno ponižen, a Balić ismijan, dok je Horvat ostavljen na vjetrometini, lako moguće i potrošen kao izbornik za jednokratnu upotrebu.