Zanimacije, aktivnosti, ma bilo koja stvar koja će zaokupiti pažnju. Mnogim ljudima posljednjih tjedana pravi spas od svakodnevice i ovog ružnog filma u kojemu je svaki dan (bio) preslikan, monoton, dosadan. Još kada iste povežete s društvenom korišću, nečim iz čega se može naučiti, onda je to ono što zovemo punim pogotkom. Bingom!
Njega, glavnog glumca ove priče, ali doslovno, znamo svi primarno kao vrsnog vaterpolista, braniča koji je u posljednjem desetljeću sudjelovao u svim najvažnijim uspjesima hrvatske reprezentacije s kojom je skovao sve medalje zlatne nijanse, olimpijsku, svjetsku i europsku. Dakle, sve što u vaterpolu, sportu uopće, vrijedi. Ovih "korona dana", međutim, mogli smo upoznati i drugog Ivana Buljubašića (32), zanimljivog, duhovitog, maštovitog, čovjeka s porukom. Ukratko, onog izvan bazena.
Iako, sve je počelo baš u - bazenu. Bazenčiću, zapravo.
- To je bila moja ideja. Jednog mi je jutra, ne znam ni sam zašto, samo došla. Potencirale su se na društvenim mrežama vježbe od doma, a kako je moja kći imala taj bazenčić u stanu u Makarskoj...
Dobri duh kao nasilnik
Buljo se skinuo u opremu, mahnuo publici, skočio u vodu i zaigrao vaterpolo sa svojim kartonskim zdanjem. Sve ste, djelom, mogli vidjeti u videu koji je istog trenutka, kako to posuđenicom volimo opisati, postao viralan. Dostupan širokoj masi, popularan, ne samo u Hrvatskoj, već i u regiji.
- I mislili smo da bi se takvo što moglo raširiti, da se mnogi mogu poistovjetiti s time. Snimili smo ga na simpatičan način kako bi razbio dosadu i monotoniju karantene. Poruka je bila da ostanemo doma. A ona "budi kao Buljo"? To je ostalo još od tih kartonskih naših izdanja, imao sam i kartonskog Šetku i planirao sam i njega iskoristiti, ali nije "preživio" od prošlog ljeta, ha, ha.
Na kraju, pak, nije preživjela pozadinska pjesma. Rekli bismo jedna mala škola, ali...
- To je bila moja greška jer me nekako sve ponijelo. Stavili smo "Eye of the tiger" jer se uvijek nekako povezuje s vježbanjem i dinamična je. Međutim, na društvenim mrežama rigorozna su pravila oko autorskih prava i morali smo ubaciti drugu stvar s kojom nije bilo problema.
Uočavate ovdje, vjerujemo, govor u množini. Znate sigurno onu da iza svakog uspješnog muškarca stoji žena. E, pa, ovo je pravi primjer. Drugu polovicu zasluge, zapravo, malo i veću (neće se suprug ljutiti), drži supruga Marina čija je ideja zaokupirala novi video-uradak s temom koju se često u društvu pokušava zaobići, ne govoriti o njoj glasno, koja je kod nas i tabu-tema, ali takav način samo vodi u još veće probleme s, nažalost, većim i težim posljedicama. Supružnici Buljubašić trominutnim videom pokušali su upravo ukazati na njih. Riječ je o obiteljskom nasilju, sada, u doba sveopće izolacije, dodatno potenciranom.
- Vidjeli smo da se organizira Corona Short Film Festival (Međunarodni pandemsko-samoizolacijski festival kratkih filmova do pet minuta trajanja, nap. a.) i da je tema logično korona, pa je onda Marini palo na pamet budući da je baš tada čitala kako je nasilje poraslo u karanteni. Taman se dogodio i onaj slučaj u Hrvatskoj i baš smo taj dan odlučili objaviti. Nije tema bila lagana za snimanje, čudno je kada ti to snimaš, bilo je i nama šokantno, pogotovo drugima, ali ispalo je odlično uz ozbiljnu poruku.
A ona je? Ako već niste pogledali i pročitali, što možete učiniti OVDJE (za starije od 18!).
- Najgore od svega je što se to događa iza zatvorenih vrata, nasilnik može biti i nečiji susjed. Ljudi su u strahu, boje se. Ako će ovo djelovati na jednu osobu da potraži pomoć, mi smo svoje napravili.
Još nema glumačkih ponuda
Mi, naravno, pogledali jesmo, ali i dalje nam nikako nije sjeo nasilni Buljo. Ne govorimo o glumačkoj neuvjerljivosti, štoviše, već, znate... Bulju znamo isključivo kao dobrog duha.
- I mojim roditeljima bilo je čudno, no rekli su ljudi da im je s ovom tematikom to najbolji video koji su vidjeli. Prije snimanja pogledali smo dosta takvih videa i dosta je njih, onako, razvodnjeno. Mi smo u tri minute željeli da bude što efektnije. Imali smo dosta sukoba ideja, no drago mi je da je Marinina pobijedila jer više je upućena u te stvari.
I laičkom oku vidljivo je da svi video-materijali, taj pogotovo, a ima ih još, nije mogao snimiti i osmisliti netko tko se tek uhvatio kamere, već pravi profesionalci, s isto takvom opremom.
- Supruga i ja prije godinu i pol dana upisali smo Akademiju za video i produkciju. Oboje smo se htjeli time kasnije baviti i uhvatili smo se toga i u desetak mjeseci sve naučili. Marinin je završni rad ocijenjen čak i kao najbolji. Na lanjskom ljetovanju u Portugalu nosili smo sa sobom i opremu, čak i dron, i nije nam to ubilo draž putovanja, već smo uklopili u rutinu. Štoviše, htjeli smo sada otvoriti i samostalni obrt za produkciju, no sve smo zasad to odgodili.
Dogodit će se, ne sumnjamo, međutim, zanima nas... Tko je ovdje redatelj, tko montažer, scenarist...?
- Ja uglavnom sjednem za laptop, a ona kraj mene i poput direktora govori što bih trebao. Marina je odradila i šminku, a i u većini kadrova glumi. Ali izmjenjujemo se, dok ja glumim, ona snima i obrnuto.
Pink Floyd na nozi
Bez konkurencije trofejima najuspješniji makarski sportaš ima još što "snimiti" u bazenu, ali kad ovo vide, recimo, Vinko Brešan ili Antun Vrdoljak, mora da ćete birati između glumačkih ponuda.
- Ha, ha, nema još ponuda. Možda jednog dana, vaterpolo je sad u prvom planu i dalje. Ma samo nam je u interesu da što više snimamo. Evo, pomogli smo i jednom bendu u snimanju spota i sad nas opet traži.
Mi smo tražili Bulju da nam se pohvali još nekim skrivenim talentima. Ma, mora ih biti. Samo, postalo je malo izazovnije jer supruga je pažljivo slušala...
- Znam, evo, složiti Rubikovu kocku, ha, ha. Ma, nikad nisam sebe smatrao posebno talentir...
- Zna sve popraviti - na vrijeme se u razgovor uključila supruga.
Pa, treba li onda supruzi više?
- Kod mene prevladava više želja nego talent. Kad nešto odlučim, onda se toga i uhvatim ozbiljno. Evo, jednu sam večer išao snimati zvjezdano nebo i ostao sam na plaži do 6 ujutro dok nisam to snimio kako treba.
OK, mislili smo da će sam to spomenuti, ali... Uočili smo, dakle, i gitare po vašim stambenim zidovima.
- Malo ih je i previše, ha, ha. Oboje volim glazbu, ali to je više amaterski, za naš gušt. Rokeri smo u duši, evo, baš ste me zaustavili dok sam slušao Doorse.
Ups.
- Uglavnom se vrti stari rock, ima i domaćeg. Supruga čak ima svoju pjesmu koju je snimila i otpjevala na našem vjenčanju. Napisao sam i ja jednu, ali moje vokalne sposobnosti nisu za njezine uši. Imamo tu i usnu harmoniku, dječje bubnjeve, ali to da kći može udarati više po njima, a ne po nama, ha, ha. Omiljeni bend? Pink Floyd, čak imam i njihovu tetovažu na nozi. U srednjoj su školi na mene ostavili najveći glazbeni utjecaj.
Engleski rokeri koji su voljeli eksperimentirati, biti inovativni.... Vidite poveznicu?
Treninzi s Mladosti
Dok se iščekuje odluka oko eventualnog nastavka vaterpolske sezone, one nacionalne jer europska je definitivno otkazana, Buljo se priključio treninzima svog bivšeg kluba Mladosti. Pa će raditi na Savi dok se ne steknu uvjeti za povratak u Atenu i njegov sadašnji klub Olympiacos.
- Pauza traje još od 12. ožujka i doslovno sam zadnji dan uhvatio da se normalno vratim kući. Bili smo u Makarskoj sedam tjedana, sad smo se vratili u Zagreb i čekam kad će me zvati premda sam čuo da će bazeni biti u Grčkoj zatvoreni do lipnja osim za reprezentaciju. Tamo je situacija pod kontrolom, mislim čak da je i bolje nego u Hrvatskoj kad se govori o postocima.
Reprezentativni oproštaj
Pod kontrolom situaciju u hrvatskoj reprezentaciji nastoji držati izbornik Ivica Tucak koji je spomenuo u nekoliko navrata želju da se našim "strancima", reprezentativcima koji igraju u inozemstvu, Jokoviću, Bušlji, Bijači (Vukičević je još u Francuskoj), omogući da treniraju u Hrvatskoj sada kad se to može, međutim, Bulju nije spomenuo. U redu, znamo da niste bili na zadnja dva velika natjecanja, ali uvijek ste tu, malo bliže ili malo dalje. Zašto?
- Razgovarao sam s izbornikom još prije i on razumije moju stranu što se tiče reprezentacije.
Čekajte, želite reći da ste završili reprezentativnu karijeru?
- Pa... Da. U slučaju da me još bude trebao, tu sam, no imam previše godina da bih bio 14. igrač. Ne bih htio da se ponovi prošlo ljeto kad sam otpao s priprema zadnji dan. Ima mlađih za dokazivanje, ja sam se dokazao, izbornik zna koje su moje mogućnosti i prestao sam se boriti za zadnje mjesto.
Sjećanje na Budimpeštu
Baš u ovo vrijeme na nacionalnoj smo se televiziji prisjećali posljednjeg velikog uspjeha hrvatskog vaterpola, drugog svjetskog zlata u Budimpešti. Kakve su Buljine emocije tri godine kasnije?
- Prvi sam put gledao snimku i činilo mi se kao da je bilo uživo. Čak sam neke trenutke i zaboravio, pa mi je žena govorila da znam kako će završiti.
Ispalo je, nažalost, da je finale protiv Mađara bila zadnja utakmica Sandra Sukna...
- Nitko to nije mogao tada znati. Bio je baš u naponu snage, najbolji igrač na svijetu.
Vaterpolo na otvorenom
Situacija s korona virusom mogla bi, zapravo, za vaterpolo ispasti jako dobra. Ako se opet zaigra, to će biti na vanjskim bazenima, u pravom prirodnom okruženju.
- Godinama to zagovaram i to je jedini pravi put, poput hokeja koji se igra zimi. Pogotovo za Hrvatsku, kao što turisti koji dođu u Kanadu moraju pogledati jednu hokejašku utakmicu, tako bi i kod nas bilo s vaterpolom. No, sve će imati smisla samo ako se bude igralo s publikom. Ne može postojati ljepša slika, bilo bi puno više i ljudi, samo bi došli s plaže, bilo bi više sponzora, medijskog prostora. Ne mogu prihvatiti činjenicu da se igra zimi, mislim da je to suludo. OK, ljeti su velika natjecanja, ali sve bi se moglo organizirati, ne mora sezona trajati deset mjeseci. I ja kad sam igrao u Galebu ljetne lige, više je ljudi to gledalo nego ovu našu prvu.
Budućnost u Olympiacosu
Ljetos je Buljo potpisao s Olympiacosom na 1+1 godinu. Odnosno, drugu godinu može aktivirati klub ako poželi.
- Veliki je upitnik oko svega, nitko još ništa nije javljao. Pretpostavljam da će nam nešto rezati, ali mogu samo reći da je meni u Ateni dosad bilo super. Ne nedostaje mi motivacije za nastavkom karijere, obožavam taj sport i dok bude interesa i zdravlja, igrat ću.
Život u inozemstvu
Atena je ispalo tek druga inozemna destinacija. Prije dvije godine to je bio Bukurešt i Steaua.
- Tako se potrefilo. Bio sam u Jadranu pa Primorju, a onda ta Steaua nije zvučala baš atraktivno, ali bio sam prezadovoljan s tom sezonom. I dan-danas u kontaktu sam s bivšim suigračima iz Steaue koji su obogatili moj osobni život. Tada mi se otvorio taj obzor prema inozemstvu i prihvatio sam ponudu iz Atene. Razgovarao sam dosta i s Josipom Pavićem koji je dotad igrao u Olympiacosu, trener je susretljiv i nije mu problem pustiti nas strance, a četvero nas je, kući na nekoliko dana.