žžBranko Cikatić, "hrvatski tigar", napustio nas je na današnji dan 2020., sportska legenda i uzor mnogima koji su krenuli u borilačke sportove. Dugo se borio za život, neki liječnici su bili i digli ruke od njega, otpustili su ga da kod kuće provede zadnje dane.... No njegov jaki organizam i ljubav supruge Ivane te djece uspjeli su ga podići. No bitku je na kraju ipak izgubio...
Sve je počelo u svibnju 2018. godine, kad je legenda borilačkih sportova primljena na hitni odjel splitske bolnice zbog bolova u potkoljenicama, u kojima su mu se od udaraca tijekom karijere stvorili trombovi (krvni ugrušci op.p). Branko je liječen na odjelu za kardiologiju, no na žalost, jedan tromb mu je kroz krvotok došao u pluća i prouzročio plućnu emboliju.
Branko je bez svijesti prebačen na intenzivnu njegu, gdje mu se stanje dodatno zakompliciralo nakon što je preko katetera dobio sepsu. Bakterija mu je ušla u urin, potom i u krv, a nakon dugog ležanja dobio je i dekubitus...
Liječio se nakon toga i u Zagrebu.
Vranković: Blizak smo mentalitet; Vujović: Krasan čovjek
U svom zadnjem velikom intervjuu koji je dao za 24sata Branko se posebno zahvalio Stojku Vrankoviću, koji se zauzeo i pomogao mu da dođe na liječenje u bolnicu Fran Mihaljević u Zagreb. Stojko je bio jako blizak Branku i njegovoj obitelji, supruge su im se poznavale i bili su podrška jedna drugoj.
- Davne 1986. izabran sam za najboljeg sportaša Dalmacije, a na tom izboru je bio i Branko koji je istu nagradu osvojio ranije. Tu smo se upoznali, nakon toga bi se sreli tu i tamo, pozdravili i popričali. Blizak smo mentalitet, on iz Solina, ja iz Drniša... Kasnije, kroz devedesete smo se i zbližili, družili smo se i obiteljski, znao sam cijelu njegovu obitelj, majku, suprugu, kćer i sina... Zadnji put sam ga čuo kratko prije točno mjesec dana, bio sam u Nizozemskoj na utakmici. Njegova Ivana me nazvala, kratko smo popričali, bilo ga je teško i razumjeti. Prošli tjedan supruga se čula s Ivanom, bio je baš loše, nije više ni jeo ni pio, kao da se predao... - s tugom u glasu ispričao nam je Vranković nakon smrti prijatelja.
O Cikatićevom karakteru govorio nam je i Zlatko Vujović, koji se s njim intenzivno družio u vrijeme njegovih najvećih borilačkih uspjeha.
POGLEDAJTE VIDEO: Cikatić vs. Alexio (1992.)
- Mene je uvijek fasciniralo koliko je Branko bio povučen i tih, u društvu nikad nije vodio glavnu riječ, uvijek se držao po strani. Netko drugi bi se na njegovom mjestu ponašao poput zvijezde, no ne i on. Branko je bio krasan čovjek i veliki sportaš. U par navrata molio sam trenere da mi daju slobodno kako bih mogao otputovati na njegove mečeve, baš sam ga uživao gledati. Dosta smo se družili u to vrijeme, išli smo i na ribe skupa, nakon toga nas je život razdvojio, ja sam otišao u inozemstvo... O Branku kao sportašu je suvišno bilo što reći, ali vjerujte mi na riječ da je jednako dobar bio i kao osoba - ispričao nam je svojedobno Zlatko Vujović.
Hollywood ga nije zanimao
Svojim vještinama očarao je i Amerikance, odnosno Annu Nicole Smith koja je 90-tih godina u SAD-u bila seks-simbol. Ipak, Smith je bila ovisna o narkoticima te je od kombinacije istih izgubila život 2007. Smith je dugo godina radila kao model, ali je očajnički željela postati glumica pa je u suradnji s Raymondom Martinom odlučila režirati film Neboder.
Film, čiji zaplet neodoljivo podsjeća na "Umri muški", predstavljao je jedan od ambicioznijih pokušaja Anne Nicole Smith da ostvari ozbiljnu glumačku karijeru, odnosno jedan od dva filma u kojima tumači glavnu ulogu.
Slično je predstavljao i za hrvatskog majstora borilačkih vještina Branka Cikatića koji nastupa u ulozi jednog od kriminalaca. Film je, međutim, bio opterećen brojnim problemima, dijelom vezanim uz nizak budžet, a dijelom konceptualne prirode, pa tako relativno veliki dio zauzimaju scene koje u flashbacku prikazuju protagonističin bračni život, odnosno služe kao izgovor da se Smith pred kamerama pojavi gola. I samim producentima je bilo jasno da je Skyscraper niske kvalitete, te je umjesto redovne kino-distribucije bio premijerno prikazan kao direct-to-video film.
Mlađim generacijama pojam snage i borilačkih vještina je Chuck Norris, neki su čuli i za Jean Claude Van Dammea, no malo je poznato da su se njih obojica divili Branku.
- Kad sam se borio u Las Vegasu protiv Dennisa Alexia obojica su došli na meč, bili su i u ringu prije borbe, ali svaki s četvoricom tjelohranitelja iza koji su se jedva vidjeli ha, ha, ha - ispričao nam je svojedobno Branko, jasno dajući do znanja što misli o snazi i vještinama filmskih junaka.
Mlad, zgodan, atraktivan, a na snimanju pravi profesionalac, Branko se odmah svidio holivudskim producentima koji su mu ponudili ugovor za još dva akcijska filma, no Branko ih je odbio.
POGLEDAJTE VIDEO: Cikatić vs. Wilson
- Nije to bio moj svijet. Previše je tu bilo droge i alkohola, prava Sodoma i Gomora, nije to bio svijet za mene. To je bilo nezdravo okruženje i nisam želio biti dio te priče pa sam se vratio u Japan i još dvije-tri godine borio. Film je ubitačan, radi se od 5 ujutro do kasno navečer, a onda kreću zabave i partyji do iza ponoći. Pa tko to može izdržati bez droge?! Znao sam da to i mene čeka, neki prijatelji koji su bili uz mene su se nakon desetak dana navukli na drogu, a ja nisam želio biti narkoman. Prije ili kasnije bi to i mene čekalo, ili podlegneš, ili te nagovore, ili ti ubace u piće... Mogu popit čašu vina u društvu, ali dva dana nakon toga mi je glava u autu, i bolje da sam se makao od tog društva - zaključio je Cikatić.
Sa suprugom Ivanom u braku je bio od 1998. godine te je ona od tada bila 'u njegovom kutu'. Za nju je govorio da je ljepša od Angeline Jolie...
"Razočaran si bio u ljude"
Dragi moj Branko,
ispratili smo te danas na tvoj posljednji počinak baš onako kako si ti htio, a i mi, tiho i bez velike pompe, u krugu tvojih najmilijih. Otišao si na neko bolje mjesto gdje nema problema ni briga, niti licemjerstva ni glume. Bila sam s tobom od svoje 19. godine i kada sam te prvi put upoznala mislila sam da češ biti pun sebe i važan, ali ti si bio skroz jednostavna i normalna osoba. Pratila sam te kroz nas zajednički život i u dobru i u zlu i kada si bio na najvećem vrhuncu slave i moći bio si čovjek koji je bio spreman svima pomoći u bilo kojem trenutku. Skroman i privržen meni i djeci. Puno smo pričali ti i ja i uvijek si mi znao reći: ”Što će mi odavati počast kad umrem, trebaju mi pomoći sada dok sam živ”, ali to nije bilo tako. Razočaran si bio u ljude. u takozvane prijatelje koji ti se uopće nisu javljali. nego si ti uvijek prvi njih zvao, a lijepo sam ti govorila ne zovi nikoga jer njih nije briga za tebe jer svi gledaju samo sebe, a ti nisi takav bio. volio si pomagati svima.
Mogu sada ljudi reći ma ona je sada ranjena pa piše glupost.i ali ne. ovo sve što pišem je istina. Pripremili smo se mi na tvoj odlazak, pričali smo puno. Je ranjena sam u duši jako. Zašto? Zato što ti se je moglo pomoći da još živiš i da uživaš u svojoj djeci samo da je ovo naše društvo u kojem živimo malo suosjećajnije, ali nažalost nije. Kada si tražio pomoć od važnijih institucija ove države da ti se pomogne da živiš, ustvari da preživimo, svi su se oglušili, a tebe je to ubijalo i upao si u depresiju, a depresija znamo jako dobro svi - vuče sve bolesti na sebe. Nisi se znao nositi s podvalama i laźima jer nisi bio igrač, bio si čovjek i sportaš, pravedan i svoj. Ali nažalost, dragi moj Branko, tebe više nema ostali smo djeca i ja sami i moramo se boriti dalje kako znamo i umijemo, nažalost bez tebe.
A igrači, licemjeri, guzolisci i glumci će i dalje vladati ovom zemljom jer pošten čovjek ovdje nema uspjeha. Bio si ranjen i povrijeđen, povukao si se u svoj oklop i nisi više iz njega znao izaći jer si vidio da nitko ne mari za tebe, a toliko si dao za svoje “prijatelje”, učenike, lijepu našu svim svojim srcem i dušom, pomagajući u ratu i pomagajući humanitarno i novčano. Što si dobio za to, papire neke nevažne kao što su priznanja i zahvale. Sam si rekao što mi to sve vrijedi kada nemamo za normalan život da živimo. Tražio si samo jedan mali poslovni prostor da možemo nešto otvoriti i raditi, ni to nisi mogao dobiti a zaslužio si puno, puno više od ove države. Nisu mi potrebne riječi sućuti od ljudi koji su na vrhu države jer kada si ti htio doći do tih važnih ljudi da zatražiš pomoć, nitko te nije doživljavao niti ti je htio pomoći.
Niti mi znače riječi da si ostavio dubok trag u povijesti sporta i da si ostavio nasljeđe i da legende ne umiru nikada. Riječi su ništa, djela su važna. Hvala vama običnim ljudima i prijateljima koje možemo nabrojati na prste koji su bili tu uz nas. Hvala Tonći Mihovilović što si bio uz nas od početka pa do kraja. Počivao u miru dragi moj Branko i bit ćemo jednom opet zajedno na nekom boljem mjestu - napisala je Ivana...
Kasnije je u otvorenom pismu poručila da su ga "uništili pokvareni i loši ljudi".
Obitelj završila knjigu
Obitelj legendarnog hrvatskog borca Branka Cikatića predstavila je 2021. javnosti knjigu 'Kralj ringa' (King of the ring), koja je u potpunosti posvećena tajlandskom boksu u Hrvatskoj. Knjigu je započeo pisati sam Branko, no zbog uznapredovale bolesti nije je uspio dovršiti. No ipak je u uvodu napisao:
"Dragi čitatelji, ovu knjigu posvećujem vama da se upoznate s tajlandskim boksom koji je bio moj životni put kroz koji sam živio i stvarao. Želim vam ugodno čitanje i uživanje u tajlandskom boksu, kao što sam ja uživao stvarajući i pišući knjigu na koju sam neizmjerno ponosan. Za vas dragi čitatelji vječna uspomena na hrvatskog tigra Branka Cikatića. Želim se zahvaliti supruzi Ivani i djeci Luciji i Brunu jer su mi bili velika potpora i inspiracija za knjigu".
POGLEDAJTE VIDEO: Cikatić vs. Hoost
Uz brojne fotografije i informacije o tajlandskom boksu, borilačkoj vještini razvijenoj prije više stotina godina kao obliku borbe u kome se tijelo koristi kao oružje, Branko je zapisao i treninge koje je odradio na putu do osvajanja K1 i brojnih drugih turnira.
- Knjiga je napravljena kao priručnik. Može se iz nje puno toga naučiti o tajlandskom boksu - rekla je tad Cikatićeva supruga Ivana, koja je uz Brankovu djecu Luciju i Bruna odigrala važnu ulogu u izdavanju knjige.
- Bilo nam je teško, ali željela sam pomoći, skupljala sam novac za tatino liječenje, brinula sam se za njega - rekla je Lucija.
Nikoga se nije bojao...
Cikatićev meč protiv Stana "The Mana" Longinidisa iz lipnja 1992. godine u Melbourneu održao se u iznimno neprijateljskoj atmosferi po Branka.
POGLEDAJTE VIDEO: Cikatić vs. Longindis
On je tijekom gostovanja u radio emisiji dobio prijetnje smrću od strane četničke emigracije koja je po gradu trgala sve plakate meča. Bilo je to vrijeme najžešće agresije na Hrvatsku i plakati s Cikatićem i hrvatskim grbom trgani su po cijelom Melbourneu. To je uzbunilo i hrvatske emigrante koji su stali u Cikatićevu obranu i garantirali mu sigurnost, iako se Branko nije posebno prepao neugodne situacije. Pokazao je to i izborom pjesme "Bojne Čavoglave" kojom je izašao na ring, a osiguranje je imalo pune ruke posla, neki od gledatelja pokušali su ući u dvoranu s oružjem.
Bilo je prijedloga da se odustane od meča, no Branko nije pristao i gledatelji su vidjeli 12 rundi prepunih udaraca dvojice teškaša. Branko je imao velikih problema zbog klizavog i mekog ringa, ali pokazao je veliko srce i hrabrost što je uopće izašao na ring i borio se. Longinidis je ipak na koncu pobijedio jednoglasnom odlukom sudaca.
Borio se ranih 90-ih i u Beogradu pred ratnim zločincem Arkanom. Htio je pokazati Cikatić da se ničega ne boji, iako je Arkan, kako je ispričao Branko, radio sve da u tom meču dođe do nereda.
POGLEDAJTE VIDEO: Cikatić vs Usenagić
Marjan i Velo misto
U zadnjem intervjuu za 24sata ispričao nam je kako se nada da će uskoro opet šetati Marjanom.. Obitelj je tad bila financijski iscrpljena..
POGLEDAJTE VIDEO: Cikatić vs. Lahousse (1991.)
- Drago mi je da me se ljudi još sjećaju i žele mi pomoći, ali meni je to pomalo neugodno, cijeli život sam radio i skrbio o sebi i drugima, nisam navikao moliti ili tražiti nešto. Ali svatko se može naći u toj situaciji. Puno prijatelja mi se javilo, dolaze me obići, poput mog Ivice Dukana koji svaki put navrati kad dođe iz Amerike. Mi smo susjedi i prijatelji iz djetinjstva, skupa smo išli u školu, skupa smo trenirali, baš smo jako bliski. Kad sam vidio suze u njegovim očima kad mi je ušao u sobu i najradije bih i sam zaplakao, ali se ne dam. Stojko Vranković se isto često javi, pa Dubravko Šimenc, društvo iz zagrebačkog restorana ''Konoba''...
Dok se nadao povratku na Marjan, u stanu je vježbao i obavljao terapije. Navečer se volio opuštati uz domaće serije 'Malo misto', 'Velo misto', 'Prosjeci i sinovi'...
Hrvatski tigar Cikatić i danas je uzor mnogim svjetskim poznatim borcima. Njegove sportske, ali i ljudske kvalitete, pamte se i danas.