Genetska istraživanja danas pružaju sve naprednije informacije o karakteristikama čovjeka. Tema ovoga članka je primjena genetske analize u funkciji otkrivanja i usmjeravanja talenata prema grupacijama sportova.
Članak je namijenjen roditeljima, trenerima i sportašima kako bi potaknuo razmišljanje o smjerovima razvoja sporta. Konvencionalne i genetske modele otkrivanja talenata i njihova usmjeravanja objasnit će doktorand kineziologije Luka Leško, koji je magistrirao upravo na temu konstrukcije specifičnih testova koji se mogu koristiti u svrhu procjene sportskih talenata.
Otkrivanje talenata u sportu
Svrha identifikacije talenata (eng. TI, talent identification) je najraniji moguć odabir predisponiranih sportaša zbog maksimalnog ostvarenja njihovih potencijala. Vrhunski sportaši, osim što predstavljaju zemlju, klub i sebe osobno, u skladu sa svojim preferencijama bore se za osobnu satisfakciju, novac, slavu, sponzorstva itd. Iz toga proizlazi da je otkrivanje talenata od važnosti ne samo za sportaše već i za širi krug ljudi što ih okružuju.
Dva su uvriježena načina identifikacije talenata. Konvencionalan podrazumijeva identifikaciju i razvoj talenata (eng. TD, talent development; dio usmjeren više na ostvarenje svih mogućih uvjeta za ostvarenje talentiranih sportaša no sama identifikacija talenata) putem kombinacije različitih vrsta testova.
Neki od njih su antropometrijski, morfologijski, bazični i specifični kondicijski testovi. Specifični testovi za procjenu sposobnosti važnih za pojedini sport korisni su jer zadatke nastoje približiti tehnici sporta i natjecateljskim uvjetima. Postoje sportovi s jednostavnijom i oni sa složenijom hipotetskom strukturom faktora potrebnih za uspjeh, a i unutar samih sposobnosti postoji razlika u kompleksnosti.
Koordinaciju primjerice nije jednostavno procijeniti, a čine je 9 faktora. Sport je „bogatiji“ što ima više standardiziranih specifičnih testova stoga nije slučajno da se zbog planetarne popularnosti, o nogometu publicira najveći broj znanstvenih djela. Logično da će treneri koji poznaju i primjenjuju dostupne testove za svoj sport, imati bolji uvid u sposobnosti sportaša te prema tomu modelirati metode rada.
Nadalje, procjenjuju se i različiti psihološki faktori, a ne treba zanemariti ni okolinske čimbenike, prehranu, san, navike, karakteristike roditelja itd. Česta su danas istraživanja međuutjecaja na relaciji trener-sportaš-roditelji.
Genetska analiza za sport
Drugi način identifikacije talenata podrazumijeva genetsko testiranje koje je dostupno iz analize uzorka sline. Stoga djeca, već u ranijoj dobi uz maksimalnu sigurnost, diskreciju i jednostavnost, mogu obaviti genetsku analizu. Na taj se način procjenjuju varijacije DNA direktno ili indirektno povezane sa sposobnostima potrebnim za uspjeh u sportu.
Određuju se profili karakteristični za uspjeh u različitim grupacijama sportova uz mišićnu strukturu (omjer brzih i sporih mišićnih vlakana). Još uvijek ne postoje analize čiji će rezultati preporučiti specifičan sport, ali može se usmjeriti prema sportskim grupacijama (primjerice sportovi snage i sportovi izdržljivosti) što je već od značajne koristi.
Postoje i pomaci u smislu određivanja genetske uvjetovanosti za vrijednosti maksimalnog primitka kisika (VO2max) kao reprezentativne mjere za procjenu aerobne sposobnosti. ACTN3, tzv. „gen brzine“ je onaj koji se najčešće povezuje sa sportom, a određuje predispoziciju za sprint s potrebnom eksplozivnošću, a ACTN3 R alela sa sportovima snage i jakosti (RR genotip).
Osobe genotipa XX karakterizira veći udio sporih mišićnih vlakana (pogodnije za sportove izdržljivosti) u odnosu na one RR genotipa. Jedan od najistraživanijih gena je ACE, koji se povezuje s kardiovaskularnim sustavom i izdržljivošću (genotip ACE II).
Izrađena je stoga mapa ljudskih gena povezanih s fizičkom sposobnošću i zdravstvenim fitnesom (The Human Gene Map for Performance and Health-related Fitness Phenotypes). Genetska analiza može odrediti i tip prehrane specifičan za svakog sportaša što u vrhunskom sportu u kojemu često odlučuju nijanse, može značiti prevagu. Istražuje se i genetska uvjetovanost za nastanak ozljeda, primjerice ligamenata i tetiva.
Kako ne starimo svi jednakom dinamikom, postoje i testiranja koja u određenoj mjeri procjenjuju biološko starenje organizma (kronološka starost-broj navršenih godina; biološka starost- stvarna starost organizma). Suvišno je objašnjavati koliko primjerice, za jedan nogometni klub znači informacija o predisponiranosti za određene ozljede i biološkoj starosti organizma igrača za kojega planira platiti milijunski iznos. Svime navedenim učinjen je značajan pomak u genetskoj analizi za sport, a nove se spoznaje tek očekuju.
Etičko pitanje
Genetsko testiranje je relativno nov „alat“ za usmjeravanje djece prema sportu uz uvjet da djeca taj sport zaista i vole. Može se dogoditi da se dijete ne pokaže predisponiranim za sport koji mu se najviše sviđa. Postavlja se pitanje treba li ga u tom slučaju odvratiti od tog sporta i uskratiti mu zadovoljstvo.
Kako osim sportskih rezultata, sport pruža i brojna druga zadovoljstva, zdravlje, prijateljstvo, razvoj pozitivnih navika, samopouzdanje i mnoga druga, stajalište da djeci ipak treba omogućiti upravo sport koji vole, sasvim je razumljivo. Posebice uz grubu činjenicu da je vrlo nizak postotak onih koji će zaista postići veliku sportsku karijeru. Neki možda iz određenog razloga ne žele saznati genetsku predispoziciju svog djeteta za sport.
Ovaj članak objašnjava trenutne mogućnosti, a izbor je na pojedincu. Detekciju talenata u sportu dodatno komplicira proces sazrijevanja jer neki mladi sportaši ranije sazriju pa samim time mogu iskazivati superiornost u odnosu na vršnjake. Suprotno, onaj tko sporije sazrijeva može se pogrešno procijeniti kao manje talentiran, a biti potencijalan „sportski genij“ koji će svoje nedostatke kompenzirati ostalim natprosječnim osobinama stoga ne treba biti obeshrabren ni ako genetska analiza pokaže slabije rezultate. Ona nije jedini preduvjet za uspjeh u sportu već samo jedan od „alata“.
Dokaz tomu su brojni primjeri gdje su određene karakteristike sportaša uz predan rad nadomjestile prvotna očekivanja. Jedan od upečatljivijih primjera je onaj Svetlane Khorkine, proslavljene ruske gimnastičarke. Zbog ranog sazrijevanja i visine od 165 cm mnogi su u početku bili skeptični hoće li postići ikakav značajniji rezultat u sportskoj gimnastici. Trener Boris Pilkin u njoj je prepoznao potencijal, iznimnu posvećenost te jedinstvene osobine ličnosti koje je smatrao važnima za uspjeh u sportu.
Smišljao je alternativne metode treninga kako bi ih prilagodio karakteristikama njezina tijela. U svojoj karijeri Khorkina je osvojila 7 olimpijskih i 20 svjetskih medalja te slovi za jednu od najboljih gimnastičarki svih vremena. Dokaz je to kako za procjenu talenta nije relevantno zaključivati samo iz jednog kuta, kao u ovom slučaju antropometrijom. Najboljim primjerima uspješnih modela ranog otkrivanja i razvoja talenata često se ističu američki atletski koledž sistem rada i tzv. „klubovi za djecu“ Njemačkog nogometnog saveza.
Naravno, postoje i prepreke genetskim istraživanjima. Osim što je humana genetika sama po sebi kompleksno područje, a čovjek misaono biće koje se razvija u skladu s utjecajem okoline, postoji i problem transfera rezultata genetskih istraživanja u odraslih vrhunskih sportaša na djecu u funkciji otkrivanja talenata i usmjeravanja prema grupama sportova.
Cijena genetske analize proteklih godina iznosila je više tisuća eura, a danas stoji nekoliko stotina eura pa je za zaključiti kako postaje sve dostupnija.
Zaključak
Može se konstatirati da je genetska analiza za sport mlado i kompleksno područje istraživanja. Važno je razumjeti kako je trening nezaobilazno, ali ne i jedino sredstvo koje utječe na uspjeh u sportu. Nisu to ni isključivo geni, već kombinacija navedenog uz niz ostalih čimbenika kao što su uvjeti odrastanja, društvo, prehrana, navike itd.
Trenutno najbolji način detekcije talenata u sportu predstavlja kombinacija konvencionalnih i genetskih testiranja koja se paralelno unapređuju. Temeljni je cilj ovoga članka bio potaknuti razmišljanje o ovom smjeru istraživanja u sportu, čije se nove spoznaje i šira primjena mogu očekivati u bliskoj budućnosti.
Reference:
- 1. Breitbach S, Tug S, Perikles S. Conventional and Genetic Talent Identification in Sports: Will Recent Developments Trace Talent? Sports medicine 2014, Review
- 2. Longo UG, Loppini M, Margiotti K, Salvatore G, Berton A, Khan WS, Maffulli N, Denaro V. Unravelling the Genetic Susceptibility to Develop Ligament and Tendon Injuries. Current Stem Cell Research & Therapy 2015, Review
- 3. Ma F, Yang Y, Li X, Zhou F, Gao C, Li M, Gao L. The Association of Sport Performance with ACE and ACTN3 Genetic Polymorphisms: a Systematic Review and Meta-analysis. PLOS One 2013
- 4. Turnpenny P, Ellard S. Emeryjeve osnove medicinske genetike (14. izdanje). Medicinska naklada 2011