Ogled Cibone i Splita bio je ogled dva košarkaška svijeta. S jedne strane gostujuće zvijezde, koje su na parketu odrađivale posao i odigrale točno onoliko koliko je potrebno za pobjedu. A s druge - Split. Zapravo ostatci ostataka nekad velike momčadi, čija je realnost danas borba za četvrto mjesto u Hrvatskoj i moljakanje pozivnice za NLB ligu. Niti u jednom segmentu Splićani nisu mogli parirati čak ni ovakvoj, opuštenoj Ciboni, a konačnih 65-73 je daleko od pravog odnosa snaga.
Cibona gazi utabanom stazom, a navijačima žutih ostaje nada kako će novi vlasnik kluba, koji kreće u preoblikovanje, imati poštene namjere i znanja da klub digne s dna. Jer talentiranih igrača ima, potvrđuje to i dodjele medalja s juniorskog prvenstva Dalmacije u poluvremenu. Među zlatnim žutim tićima bio je i sin Velimira Perasovića Vicko. Na tribinama su viđeni i  hrvatski reprezentativci Roko Ukić i Krešimir Lončar.
Sjajno ozračje koje je na momente stvaralo preko 2.000 gledatelja ostalo je u sjeni nekolicine frustriranih pojedinaca "iz nekog drugog filma". Oni su većim dijelom utakmice neukusnim i uvrjedljivim povicima nekažnjeno maltretirali gostujuću klupu, pogotovo pomoćnog trenera Mijatovića, a svaki kontakt s loptom tamnoputih igrača gostiju ispratili pogrdama i hukanjem. Da stvar bude gora, poderana grla su na tribinama hladili - pivom!?

U SPALADIUM ARENI 'PRESLIKANE MOMČADI’
Cibona je prema očekivanjima pobijedila Split, a žuti su bili ravnopravan protivnik samo uoči početnog podbacivanja. I jedni i drugi su, naime, u startnim petorkama imali "preslikane momčadi" - po dva Amerikanca (Johnson i Lucas - Anderson i Homan), te po jednog Splićanina (Grgurević - Vukušić), Riječana (Štemberger - Kus) i Hercegovca (Batina - Princ).