Vidio sam da ima i pozitivnih reakcija, no meni tu ništa nije pozitivno. Ja sam po 175. put ispao u eliminacijskoj utakmici s ukupno dva i pol koša razlike i to me frustrira. Rekao sam stožeru da sam tu već osam godina i da nisam tu da radim za sutra. Hoću napraviti nešto danas, govorio je Roko Ukić uoči povratka u Hrvatsku. Njemu i Popoviću, koji su najdulje u reprezentaciji, svega se nagomilalo.
- Kako Italija uvijek pobjeđuje na sreću u nogometu, tako mi stalno gubimo na nesreću u košarci. Frustrirajuće je ovako živjeti. Sve loše što mi se dogodilo u košarci dogodilo mi se u reprezentaciji. U klubovima sam dobio 90 posto tijesnih završnica, u reprezentaciji nijednu. Košarka treba prestati biti uklet sport, ali nemam rješenja kako to napraviti i to me ubija - priznao je Roko, koji je u Turskoj prvi put bio kapetan nacionalne momčadi.
Nije briljirao na SP-u, mnogi baš njega krive za loš dojam koji je Hrvatska ostavila, no ozljeda gležnja dva tjedna prije početka SP-a drastično je promijenila njegov način igre. Makar nije tražio alibije jer uvijek želi biti najbolji.
- Više me ne zanima tko je favorit. Ja hoću biti favorit i da se ja njima rugam. Ne zanima me više dolaziti u reprezentaciju i moliti Boga da prođem skupinu. Ako ne mogu doći s visokim ciljem, više neću igrati. Ako ne mogu dobiti, ako nisam dovoljno dobar kao čovjek, kao igrač, kao pojava na terenu, hvala lijepa. Bolje pustiti momku od 15 godina da si krči put. Nema smisla svake godine biti šesti, a to je moja realnost. Ta mjesta nikog ne zanimaju - rekao je Ukić i završio ispovijed:
- Moja poanta je da su frustracije prešle svaku granicu i da je teško više živjeti kao luzer, a luzer sam jedino u reprezentaciji. I to jednostavno ne mogu podnijeti.
Samo nekoliko sati kasnije Roko je, promijenio mišljenje.
- Odlazim iz reprezentacije? To ste vi čuli, ja nisam. Ostajem - izjavio je odmah nakon slijetanja u Hrvatsku.
U IŠČEKIVANJU MALOG MICHAELA JORDANA...
Nema veze s igračima, sve je počelo 1997., a od tada nema više nikog u reprezentaciji. Tu je šest novih igrača, a sve je isto. Trebao bi se pojaviti neki mali Jordan, kaže Ukić o prokletstvu reprezentacije.
BOGDANOVIĆ SE DOKAZAO, A TOMIĆ DOBIO NA ISKUSTVU
Najveći dobitak izleta u Tursku je Bojan Bogdanović, koji je pokazao da će godinama imati veliku ulogu u reprezentaciji. Nakon Popovića bio je naš najbolji strijelac s 11,7 koševa po utakmici. Tomić je svakako razočarao, ali sad konačno zna kako je igrati na velikom natjecanju. Lošiji u budućnosti sigurno neće biti.
JOKE TRAŽIO PREVIŠE ALIBIJA I OSLANJAO SE SAMO NA ŠUTEVE
Joke Vranković za sve loše alibi pronalazi u mladosti momčadi i ozljedama. Nije bio lošiji nego prošli izbornici, no bude li se zavaravao zatupljujućim opravdanjima, neće biti ni bolji. Taktički se previše oslanjao na šuteve i nije uspio motivirati igrače sve do utakmice protiv Srbije. Za koju se mogu motivirati i sami.
KAO U ZADRU S CIBONOM
U završnici protiv Srbije gotovo svih 10.000 ljudi u dvorani navijalo je za Hrvatsku i zviždalo Srbima.
ZA NOVINARE NE MARE
Bili smo jedina europska reprezentacija koja nije imala glasnogovornika. Kolege su se smijali Hrvatima.